Izvor: Politika, 12.Jun.2010, 23:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ko gura Tursku na Istok
Američki državni sekretar Gejts upozorio pojedine članice Evropske unije da svojim odbojnim stavom guraju Ankaru prema islamskim zemljama
Istanbul, 12. juna- Ono na šta su dosad ukazivali mnogi novinari i analitičari, konačno su počeli da shvataju i političari na Zapadu: Turska se poslednjih meseci primetno okreće ka islamskom istoku, kao da >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << se udaljava od EU. To je mnogima otvorilo oči tek posle glasanja u Savetu bezbednosti, kada je Ankara (uz Brazil) digla ruku protiv novog „paketa” sankcija protiv Irana.
Takav razvoj već je izazvao zarinutost zvaničnog Vašingtona. To se moglo i očekivati pošto je Ankara već decenijama strateški saveznik SAD na Bliskom istoku i u centralnoj Aziji, most između Zapada (hrišćana) i Istoka (muslimana).
„SAD i njeni saveznici u Evropi treba dobro da razmisle zašto je došlo do ovakvog razvoja situacije u Turskoj…Ako i postoji nešto što bi moglo da ide u prilog stava da se Turska okreće istoku, mislim da je to zbog odbijanja dela Evrope da omogući Ankari organsku vezu sa Zapadom, koju ona traži”, istakao je američki državni sekretar Robert Gejts u razgvoru sa novinarima u Londonu.
U Ankari kao da su ovu izjavu jedva dočekali da bi rasterali strahovanja koja u poslednje vreme prate njenu spoljnu politiku. „Pojedine evropske zemlje imaju tajni dnevni red da udalje Tursku od EU. Ali, mi nastavljamo reforme kako bismo dostigli evropske standarde”, kaže premijer Tajip Erdogan. Iako on to nije pomenuo, očigledno je mislio na Francusku i Nemačku koje smatraju da Turskoj, umesto punopravnog članstva treba ponuditi „ privilegovano partnerstvo” sa EU.
„Napredak u pristupnim pregovorima zavisi od progresa u reformama koje se sprovode u Turskoj”, kaže Maja Kocijančič, portppalol šefa evropske diplomatije Ketrin Ešton.
Turska je 2005.godine počela pristupne pregovore sa Briselom, ali još nije mnogo odmakla od starta. U ovom trenutku čak je 13 od ukupno 35 poglavlja „na ledu”, pre svega zbog toga što Ankara ne priznaje jednu od članica Unije- Republiku Kipar.
U Beloj kući su zabrinuti i zbog „diplomatskog rata” između Ankare i Tel Aviva. Sve do sada Turska je bila jedna od retkih islamskih zemalja, koja je sa Izraelom decenijama imala veoma razvijenu saradnju, čak i vojnu. To je bio jedan od stožera kakve-takve stabilnosti na Bliskom istoku. Šef Pentagona Gejts se nada da će dve Americi bliske zemlje vremenom premostiti sadašnji jaz.
Turska je ove sedmice povukla novi potez koji daje argumente onima koji tvrde da se u poslednje vreme gubi kompas i naglašeno naginje prema islamskom istoku. Na sastanku ministara arapskih zemalja u Istanbulu je dogovoreno da formira slobodnu trgovinsku zonu sa Sirijom i Jordanom. „Mi smo braća iste familije”, objašnjava taj potez Erdogan, koji se sve više nameće kao vodeća figura u islamskom svetu. Pogotovo od kako je lupio rukom o sto Izraelu i, bez mnogo diplomatskih manevara, rekao „ne” sankcijama protiv Irana.
Šef diplomatije Ahmet Davutoglu, po mnogima idejni tvorac nove spoljne politike objašnjava: Mi želimo da unapredimo odnose sa arapaskim zemljama na najveći mogućni nivo: od Ankare, preko Bliskog istoka, do Maroka. „To nije alternativa EU, ali nije ni prepreka da sarađujemo i sa drugim regionima”.U Turskoj, u opozicionim partijama i sekularnim strukturama, međutim, tvrde da ovaj zaokret u spoljnoj politici zemlje nije slučajan, pošto Erdoganova Partija pravde i razvoja ima islamističko ishodište, tajni program, koji, korak po korak, sprovodi i na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu. U vladi to odbacuju, iako mnogi njeni potezi potvrđuju da ta podozrenja nisu bez osnova ne samo u zemlji nego sada i na Zapadu.
V. Lalić
objavljeno: 13/06/2010









