Izvor: Megafon.co, 28.Avg.2019, 15:24 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kit ubica u zatočeništvu je kao nevini čovek u zatvoru
Kitovi ubice, tačnije orke pripadaju sisarima i porodici delfina. Ova stvorenja o kojima kruže brojne predrasude, verovali ili ne, sličnija su ljudima nego što većina misli. Orke ispoljavaju ljudske emocije vidljivije i češće nego mi sami.
Kitovi ubice i njihova sličnost čoveku
Nedavna istraživanja Američke psihološke asocijacije su pokazala da kitovi imaju osećanja nalik ljudskim i osećanjima šimpanzi – veselost, razigranost, naklonost…
Istraživači u Španiji >> Pročitaj celu vest na sajtu Megafon.co << su analizirali ličnosti 24 orke u zatočeništvu u Morskom svetu u Orlandu, Morskom svetu u San Dijegu i Loro Parke zoološkom vrtu na Tenerifima. Šest orki je uhvaćeno iz divljine, a ostatak je rođen u zatočeništvu.
Ovi sisari su testirani na 38 osobina među kojima su razigranost, nezavisnost, tvrdoglavost, hrabrost, osetljivost i zaštitnička nastrojenost. “Ove slične osobine ličnosti možda su se razvile zato što su bile potrebne za formiranje složenih društvenih interakcija u čvrsto spletenim grupama koje vidimo kod kitova ubica, ljudi i drugih primata”, rekli su istraživači.
Kitovi ubice su slični šimpanzama i ljudima zbog faktora ekstovertnosti (npr. razigrani, pohlepni i društveni). Kitovi ubice i šimpanze takođe su delili kombinaciju osobina ličnosti za savest (npr. tvrdoglavi i zaštitnički nastrojeni) i susretljivost (npr. strpljivi, mirni i ne vole da maltretiraju), zajedno sa nekim svojstvima ličnosti koje se odnose na prevlast.
Kitovi ubice mogu živeti u svojim devedesetim godinama u usko isprepletanim grupama koje zajedno love i dele hranu. Tako pokazuju napredne komunikacijske veštine i saradnju. Te osobine su dobile međunarodne vesti kada je dvadesetogodišnji kit ubica, poznat kao J-35 ili Tahlekuah, prošlog jula počeo da gura mrtvo novorođenče na obali ostrva Vankuver. Uz pomoć drugih članova svoje porodice, držala je mrtvo telo 17 dana dok je plivala stotine kilometara. „Neke prethodne studije sugerišu da bi majčin kontakt sa beživotnim telom mogao biti važan za majku da izvrši psihološku prilagodbu smrti svog potomstva. U svakom slučaju, takva ponašanja pokazuju koliko su ove životinje složene”, objasnili su istraživači iz Španije.
Prethodna istraživanja pokazala su da zarobljeništvo može izmeniti ličnost kitova ubica; Povećavaju neurotičnost i agresiju. Primećene su i fizičke promene, poput kolapsa leđnog peraja. Morski svet, koji je bio uključen u ovu studiju, bio je na meti javnosti zbog skučenih životnih uslova za kitove u zatočeništvu.
Kitovi ubice u zatočeništvu
Kit ubica u zatočeništvu je kao čovek u zatvoru koji ništa nije skrivio. Tako veličanstveno stvorenje ne bi trebalo da služi ljudskoj razbibrizi i zabavi. Neko čiji je čitav okean biva osuđen na bazenčić i na stalni kontakt sa ljudima.
Zašto čovek ima želju da povredi stvorenje slično sebi? Zašto čovek ne poštuje živote drugih stvorenja kao što želi da njegov bude poštovan?
Nedavno je donesen zakon u Kanadi i Americi koji brani korišćenje orki u te svrhe. Ali, ja se pitam zašto je čovek pre svega želeo da zatoči jedno ovakvo stvorenje?
Nije zabeležen nijedan napad orke na čoveka u divljini. Šta više, zabeleženi su samo razigrani trenuci. Česte su i situacije u kojima orke pomažu ljudima za vreme napada bele ajkule. Međutim, u zatočeništvu, tokom godina je zabeleženo više slučajeva napada orki na trenere. Neke situacije su se završile veoma tragično. Najpoznatiji incident je vezan za orku koja se zvala Tilikum. On je nasilnim putem odvojen od svoje majke koja je potom ubijena. Ustanovljeno je da je bolovao od mnogih psihičkih poremećaja, ali i da su ga drugi kitovi u zatočeništvu maltretirali. Ceo njegov život objašnjen je u dokumentarcu Crna riba. Svaki od napada kitova ubica je bio sličan – primorali su svoje trenere da ostanu ispod vode dok se ne udave.
Opet, za ovakve nesrećne situacije je kriv sam čovek koji sebe smatra jedinim bitnim stvorenjem na planeti.
Čovek nije najbitniji
Mi ljudi se retko i prema drugim ljudima odnosimo sa poštovanjem… Još ređe se odnosimo tako prema drugim živim bićima i prirodi koja će ubzo da nestane. Ne zaslužuje jedino čovek slobodu kretanja i slobodu izbora. Ko smo onda mi da ograničavamo bilo kojoj vrsti mesto boravka, pogotovo ako nas ne ugrožava. Zbog toga sam protiv zooloških vrtova i bilo kakvih organizacija koje koriste životinje kao zabavu za čoveka.
Životinje ne postoje kako bi zasmejavale čoveka, one postoje kako bi im se čovek divio, jer je svaka posebna na svoj način i ima svoju svrhu. Umesto uništavanja životne sredine, hajde da uživamo u lepotama koje već postoje i koje su mnogo duže na ovoj planeti od nas. Na kraju krajeva, ne zavisi priroda od nas, zavisimo mi od nje.
PETRA NAUMOVIĆ
Student na Filozofskom fakultetu u Nišu na katedri za Komunicaranje i odnose s javnošću. Rođena 19.10.1999. Pisanje joj je jedna od najvećih strasti pored muzike i glume. Trenutno se bavi volonterski novinarstvom, ali je najzainteresovanija za sferu istraživačkog novinarstva.