Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 12.Jun.2010, 14:56   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kalinić nudi saradnju Hrvatskoj,Simović rasvetljava ubistvo Đinđića?

ZAGREB, BEOGRAD -

Pripadnik zemunskog klana i jedan od osuđenih za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića Sretko Kalinić ponudio je saradnju hrvatskim vlastima, objavio je danas zagrebački "Jutarnji list".

"Mene u Srbiji čeka 30 godina... Recite šta nudite i sve ću da vam ispričam", rekao je Kalinić hrvatskim istražiteljima.

"Jutarnji list" navodi da je tužilaštvo oprezno u procenama moguće saradnje s Kalinićem, ali i da je zainteresovano zato što >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << je priznao jedno ubistvo u Hrvatskoj.

Sve ukazuje da se to ubistvo odnosi na Cvetka Simića, sa kojim su Kalinić i Miloš Simović, koji je u Beogradu osuđen na 40 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera Đinđića, jedno vreme boravili u Zagrebu.

Kalinić je rekao da je spreman da svedoči o organizaciji ubistva Đinđića i da oda imena osoba koje su naručile ubistvo Zorana Vukojevića Vuka, zaštićenog svedoka na suđenju za to ubistvo.

On je priznao i učešće u ubistvu Vukojevića i Zorana Povića iz 2006. godine, oba povezana sa suđenjem atentatorima na Đinđića.

Kalinić je prilikom prva dva razgovora s hrvatskim istražnim organima priznao da je počinio 20 ubistva u Srbiji, Holandiji, Španiji i Hrvatskoj, istakavši da su svi koje je ubio to zaslužili.

Kalinić i Simović su od atentata na Đinđića, 2003. godine, u bekstvu. Neko vreme su se krili u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji, Holandiji i Španiji.

Kalinića je 8.juna u Zagrebu ranio Miloš Simović.

Simović rasvetljava ubistvo Đinđića

Ima saznanja da su izvesni političari, strani državljani i jedna osoba iz crkve znali za pripremu atentata na Zorana Đinđića, ali se ne mogu dokazati bez svedoka saradnika, piše danas beogradska "Politika".

Specijalno tužilaštvo nada se da bi uhapšeni Miloš Simović (31) mogao da rasvetli političku pozadinu atentata na premijera Zorana Đinđića - da potvrdi saznanja koja se odnose na domaće i strane političare, kao i na predstavnike crkve i vojske koji su u tom zločinu pružali podršku "zemunskom klanu".

Pozivajući se na dobro obaveštene izvore, beogradski dnevnik navodi da je Simović jedina osoba, pored Milorada Ulemeka Legije, koja bi mogla da zna takve detalje. "Ukoliko bude svedočio o političkoj pozadini atentata i o nerešenim zločinima klana, kazna mu može biti smanjena i na 20 godina", rekli su ti anonimni izvori.

Indicije o političkoj pozadini ubistva Zorana Đinđića već postoje, kao i o konkretnim ličnostima koje nisu u tom kontekstu pominjane na suđenju. Međutim, ništa se ne može dokazati bez svedoka saradnika.

Istražitelji, navodno, imaju saznanja da su izvesni političari iz tadašnje vlasti, strani državljani i jedna osoba iz crkve znali za pripremu atentata i pružali podršku da se premijer Đinđić ukloni.

Veruje se da bi Simović mogao da zna takve detalje pošto je bio najbliži vođi "zemunskog klana" Dušanu Spasojeviću i Miloradu Ulemeku Legiji.

Više beogradskih medija prenosi da će ga policija uz dozvolu suda saslušavati o tome, kao i o drugim nerešenim zločinima.

"Simovićev iskaz ne može da utiče na činjenice koje su utvrđene pravnosnažnim presudama. On može samo da govori o novim događajima i novim ljudima. Ako to bude želeo, on će moći da dobije status svedoka saradnika", navodi sagovornik "Politike".

Na pitanje da li bi reči Miloša Simovića bile dovoljne da se na optuženičkoj klupi nađe neki političar pod optužbom da je podstrekavao "zemunski klan" da ubije premijera, izvori lista objašnjavaju da bi dovoljan dokaz za sud bilo ako bi Simović pet puta za godinu dana prošao poligraf sa istom pričom.

Miloš Simović, "kriminalac najvećeg potencijala koji je ikada pao u ruke policiji", pucao je dva puta u Sretka Kalinića, a policiji je rekao da je želeo da na taj način zaustavi brutalnog ubicu koji je planirao nove zločine i "samo da ga rani".

Revolveraški obračun desio se na obali jezera u Rakitju, a Kalinić je ranjen sa dva hica u grudi i stomak.

Sretko Kalinić, koji se oporavlja u zagrebačkoj bolnici, tvrdi da su se Simović i on sukobili zbog ljubavnog trougla - oko Simovićeve supruge.

Iako beogradski mediji naširoko pišu o "fatalnoj brineti" Bojani Simović (29), izvori "Politike" uvereni su da ni Simovićeva, ni Kalinićeva verzija događaja koji su doveli do obračuna u Hrvatskoj nisu tačne.

Simović je, kako je saopšteno, uhapšen prilikom pokušaja da ilegalno pređe državnu granicu i kod sebe nije imao dokumenta, već samo laptop. On je navodno zatečen iscrpljen i neugledan dok je pešice pokušavao da pređe neprohodni prolaz.

Simović je pokušao u četvrtak ujutro da ilegalno, kroz Morovićke šume uđe u Srbiju. Kako je prenela "Politika", od sela Lipovac do Bajakova, na hrvatskoj strani Simović je prešao biciklom, a onda je preplivao reku Studvu, koja u tom delu, na oko tri kilometra od sela Morović, predstavlja graničnu liniju između dve zemlje. Simović je u trenutku kada su ga uhapsili pripadnici Državne granične službe Srbije na sebi imao majicu, dres i patike, nosio je ranac, bio je iscrpljen i mokar. Begunca su, navodno, locirale pokretne termovizijske kamere.

Miloš Simović osuđen je 40 godina u procesu protiv "zemunskog klana", a na 30 godina zbog učešća u atentatu na Zorana Đinđića. Obe presude su pravnosnažne i Simović je, prema zakonu, isključivo u nadležnosti Specijalnog suda. Niko nema pravo da sa njim razgovara bez dozvole sudije Specijalnog suda.

Miloš Simović, poznat i kao Miša, Mišel i Glavonja, najmlađi je na spisku optuženih za zločine "zemunskog klana", ali najviše rangiran član te kriminalne grupe i čovek u koga je pokojni Dušan Spasojević imao ogromno poverenje. Spasojević ga je smatrao inteligentnijim i sposobnijim od ostalih, zbog čega je bio vođa gotovo svih kriminalnih poduhvata klana i upravo on je prenosio naređenja Spasojevića i delio zadatke ostalima.

Simović je raspoređivao članove klana prilikom pokušaja atentata na Đinđića kod Beogradske arene, ali i pre toga, na Kopaoniku. Isti posao obavljao je i na dan atentata 12. marta 2003. godine, i upravo je on našao prostoriju u zgradi Zavoda za fotogrametriju, iz koje je pucano na premijera. Na dan kada je izvršen atentat na Đinđića, Miloš Simović bio je kod bolnice "Rudo" odakle je atentatorima najavio dolazak kolone premijerovih vozila.

Srbija je zatražila izručenje Kalinića, ali i srpski i hrvatski mediji prenose tvrdnje raznih izvora da do toga neće doći skoro - ne samo zato što Kalinić ima državljanstvo obe zemlje, niti što ga sumnjiče za brutalno ubistvo Cvetka Simića, već i pošto Hrvatska razmatra ulogu "zemunca" na ratištima u toj zemlji devedesetih.

Posle hapšenja Kalinića i Simovića, još trojica "zemunaca" i dalje su u bekstvu - Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević Budala i Milan Jurišić.

Karamarko: Kalinića i Simovića finansirao neko iz Srbije

Pripadnike "zemunskog klana" Sretka Kalinića i Miloša Simovića, koji su se skrivali u Hrvatskoj, finansirao je neko iz Srbije, a pare im je donosila Simovićeva supruga, izjavio je hrvatski ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko za današnji "Večernji list".

Ne zna se tačno ko je taj finansijer, ali hrvatski ministar smatra da će srpska policija utvrditi njegov identitet.

Glasine kruže da bi to mogao biti Darko Šarić, ali Karamarko to nije mogao da potvrdi, naveo je zagrebački list.

Hrvatski ministar je rekao da je povod obračuna Kalinića i Simovića ljubomora, odnosno intimna veza Kalinića sa Simovićevom suprugom za vreme njenih poseta Zagrebu, kada im je donosila i novac iz Srbije.

Do sada nije utvrđena "nikakva značajna veza" Simovića i Kalinića sa ubistvom novinara Ive Pukanića, ali kontakti iz njihovih mobilnih telefona vrlo su koristan izvor informacija za policiju, istakao je Karamarko.

Među korisnim informacijama do kojih je došla hrvatska policija ispitivanjem Kalinića ima i onih vezanih za ubistvo Cvetka Simića, čije je tijelo, bez glave, pre nekoliko meseci pronađeno raskomadano na Jarunu.

Povodom zabrinutosti da slučajevi poput obračuna Kalinića i Simovića mogu ugroziti bezbednost Hrvatske, Karamarko je rekao da je preterano smatrati da takvi sukobi predstavljaju pretnju bezbednosti.

On je ukazao da se oni nisu krili samo u Hrvatskoj, već i ostalim zemljama regiona, pa i EU, o čemu svedoče i pečati iz njihovih falsifikovanih putnih isprava.

Kalinića i Simovića je bilo teško locirati, objasnio je Karamarko, jer su u potpunosti promenili lični izgled, služili se lažnim identitetima i falsifikovanim dokumentima, a uz to su se često i selili.

Ono što je važno za Hrvatsku jeste da li su i u kojoj meri imali pomoć i podršku hrvatskih kriminalnih krugova.

Karamarko je podsetio da su neke osobe iz Hrvatske, bežeći od zakona, utočište pronašle baš u Srbiji, i to kod pripadnika "zemunskog klana".

S druge strane, poznato je da srpski kriminalci često svoje sukobe rešavaju izvan granica Srbije, bilo u zemljama regiona ili čak i u nekim zemljama

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...