Izvor: B92, 24.Avg.2018, 16:13   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Jednim jezikom se govori, a vi ga zovite kako hoćete"

Lingvistički gledano, ne postoji dilema da se jednim jezikom govori u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Ali to ne brani bilo kome da svoj jezik zove kako hoće, rekao je Aleksandar Milanović, profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Milanović, predsednik Društva za srpski jezik i književnost i učesnik Međunarodnog kongresa slavista koji se održava u Beogradu, kaže da je i ovaj naučni skup prilika da se ukrste argumenti vodećih stručnjaka >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << za slovenske jezike.

Milanović, predsednik Društva za srpski jezik i književnost i učesnik Međunarodnog kongresa slavista koji se održava u Beogradu, kaže da je i ovaj naučni skup prilika da se ukrste argumenti vodećih stručnjaka za slovenske jezike,

Cenjeni profesor naglašava da je pitanje identiteta u središtu svakog razgovora o jeziku kojim se služi najveći broj stanovnika na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

"Počeci slavistike postavljaju srpski, kao jedan od centralnih slovenskih jezika. Tu nema govora o hrvatskom, bošnjačkom ili pak crnogorskom jeziku. Nisam siguran da je tadašnje gledanje na distribuciju i raspored slovenskih jezika pogrešno samim tim što je udaljeno od 21. veka. Istoričari jezika na problem savremenih imenovanja jezika gledaju svakako drugačije nego što je to slučaj savremenim tumačima jezika", kazao je Milanović.

Prema njegovim rečima, kada socillogija ili politika prevaziđu okvire lingvistike, razgovor o jeziku postaje sve komplikovaniji.

"Lingvistika ni na koji način ne može da pruži potvrdu za postojanje crnogorskog ili bošnjačkog jezika, čak i u bliskoj prošlosti. Sa druge strane niko ne može da brani bilo kome da svoj jezik zove kako hoće. To je neka vrsta ljudskog odnosa prema jezičkom fenomenu", kazao je Milanović.

Prema njegovim rečima, naučni pristup analizi jezika podrazumeva i okolnosti u kojima nijedna relevantna institucija kao što je Unesko ne poznaje pravo samoopredeljenja ili samoimenovanja jezika.

"Takva platforma bi dovela do apsurda. Nekoliko ljudi bi mogli da se dogovore da od sutra govore marsovskim jezikom. Moramo da odredimo šta je ograničenje diskursa slobode i gde je granica sumnje u nečije 'relevantno' mišljenje. Da li se relevantno mišljenje zasniva na osećanju ili na naučnom argumentu...Kada se bazira samo na osećanju, onda napuštamo domen nauke, a o tome ne želim da govorim", kazao je Milanović.

On napominje da deo javnosti često "zabranjuje" piscima iz 19. i 20. veka da samoodređuju svoju kulturu, svoj jezik, svoj izraz...

"Za mnoge sve što je govorio Njegoš, između ostalog da se služio srpskim jezikom, nije relevantno, a kada neki današnj pobornik crnogorskog jezika kaže nešto, to je istina. Teško je naći kriterijum u oba slučaja. Tu se nameće pitanje čije je samoodređenje relevantno, a čije nije u lingvistici...taj princip sve do danas nisam uspeo da razumem", kazao je Milanović.

On primećuje, slušajući većinu kolega iz Bosne i Hercegovine, da su svi srpski pisci koji su živeli i stvarali u toj geografiji u dubokoj zabludi.

"Kočić, Šantić, Dučić...verovali su da govore srpski jezik, ali sada me kolege iz BIH ubeđuju da to baš nije bilo tako", kazao je Milanović.

Nastavak na B92...