Intevju Saša Janković: Predsednik mora da bude kočnica populizmu

Izvor: NoviMagazin.rs, 02.Mar.2017, 15:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Intevju Saša Janković: Predsednik mora da bude kočnica populizmu

Predsednik i u zemlji, kao i u inostranstvu, treba da bude oličenje države, a država treba da bude oličenje principijelnosti, ne straha, ne sme da bude više moja nego vaša zato što sam ja levičar, a vi desničar ili obrnuto. Predsednik izražava državno jedinstvo, ne političko, treba da bude dovoljno blizak i dovoljno distanciran da svi u njemu kao instituciji nađu ono što ih identifikuje sa državom, kaže Janković u razgovoru sa Jelkom Jovanović

Bivši zaštitnik >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << građana, a budući predsednički kandidat Saša Janković već je dugo na meti medija koji su, kako se veruje, pod kontrolom vlasti. Nasuprot tome, mediji koji imaju predznak nezavisnih, kao i deo građanskih pokreta i stranaka proevropske orijentacije, poštuje ga i podržava. U intervuju za Novi magazin Janković govori o ključnim političkim izazovima sa kojima se Srbija i njeni građani suočavaju i odgovara na osnovno pitanje – koji je njegov politički program.

*Počnimo nečim lakšim; ukoliko budete izabrani za predsednika Republike Srbije, hoće li vaš kabinet biti na Andrićevom vencu ili i vi mislite da je Palata Srbije adekvatniji prostor kao vaš protivkandidat i aktuelni premijer Aleksandar Vučić?

Zaista u ovom momentu ne razmišljam o tome, ostavljam Vučiću i Nikoliću da se bave useljavanjem u zgrade i vile. Državni prostor, međutim, koristiće se po zakonu, a ne po dogovoru bilo koje dvojice ljudi.

*Takođe, hoćete li se pridržavati svih pravila službe i preseliti u predsedničku vilu? Ovo deluje kao lako štivo, ali zapravo je važno zbog više aspekata, pre svega zbog bezbednosti predsednika.

Pravilo da predsednik privremeno živi u rezidenciji ne postoji u celom svetu radi glamura već iz bezbednosnih, organizacionih i protokolarnih razloga. Naravno da ću ga poštovati, sve drugo je populizam.

*Kosovo i briselski pregovori paralelno s pregovorima o pristupanju Srbije EU biće sigurno na dnevnom redu tokom celog mandata budućeg predsednika. Hoće li Srbija i pod kojim uslovima priznati nezavisnost Kosova i kako vi vidite buduće odnose Srbije i Kosova?

Neću staviti potpis na nezavisnost Kosova, čak ne mislim da će to iko tražiti od mene. Niti ću vojsci i službama bezbednosti dozvoljavati da se igraju šarenim vozovima radi predstave za javnost, dok posledice tog igrokaza snose Srbi na Kosovu, posebno u enklavama. Umesto što se narodu baca prašina u oči pozivanjem na termine iz prošlog i pretprošlog veka kao što je suverenost, treba da se okrenemo zaštiti ljudi, imovine i našeg kulturnog i istorijskog nasleđa. Ostala pitanja moraju da čekaju neka bolja vremena i uspešniju, prosperitetniju Srbiju, u kojoj će etnički Albanci s Kosova želeti da žive.

Danas iz Srbije beže i Srbi. Ideje sadašnje vlasti o podeli Kosova ili razmeni teritorija u najmanju ruku su – opasne. Sa ovakvim političkim elitama, i u Beogradu i u Prištini, znamo na šta bi to izašlo.

Pogledajte prvi deo intervjua --->>

*Predsednik po Ustavu predstavlja Republiku u zemlji i inostranstvu. Na čemu se temelji vaša spoljna politika?

Na nacionalnom interesu Srbije da bude civilizovana i demokratska evropska država, koja drži do sebe i ne menja svoju spoljnu politiku s promenom svake vlasti na demokratskim izborima. Ova tema je toliko značajna da zahteva poseban intervju.

*Odnosi sa susedima, pre svega sa zemljama bivše SFRJ u kojima se devedesetih ratovalo, na vrlo su niskom nivou. Zbog čega je tako i kako biste vi kao predsednik postupali?

Ne možemo mi u zemlji ponovo da dižemo ratne tenzije, a u Briselu da se pravimo da smo najbolji prijatelji. Iste političke elite koje su nas uvele u rat devedesetih i dalje suštinski vladaju, manipulišu tim konfliktom, preteći nam novim kako bi oni ostali na vlasti i bili nedodirljivi. Ne može Srbija da bude jača, bolja, prosperitetnija time što je Hrvatska siromašnija, slabija i lošija, ili Makedonija, Bosna, Crna Gora. Mi smo sistem spojenih sudova i samo sveukupno podizanje životnog standarda i demokratskih kapaciteta u svakoj državi Balkana deluje blagotvorno na drugu zemlju. I obrnuto, nestabilnost u bilo kojoj od naših zemalja deluje loše na sve oko sebe.

Ovo su nam najbliže komšije, veliki broj Srba živi u okolnim zemljama, i obrnuto, imamo države-matice nacionalnih manjina oko nas, imamo Republiku Srpsku, koja je deo BiH, ali ima paralelne veze s Republikom Srbijom, koja je njen garant. Jedini način da Srbija bude jaka jeste da ceo Balkan gradimo kao oazu ekonomske saradnje i demokratskog prosperiteta.

*Iz ovoga je jasan zaključak da niste zadovoljni trenutnom politikom prema susedima?

Nisam, to je dvolična spoljna politika u kojoj svakodnevno kroz tabloide vlasti čitamo kako samo što nas ne napadnu, danas Hrvatska, juče BiH, prekjuče Albanija i Kosovo, sutra Makedonija; našoj javnosti se prezentuje da su oko nas sami neprijatelji i da samo čudotvorna politika naše vlasti sprečava konflikt, a onda se u Briselu priča da smo mi garant stabilnosti na Balkanu. Licemerna, neiskrena politika koju prepoznaju svi na Balkanu.

Siguran sam da i u drugim zemljama u okruženju postoje zdrave političke snage koje budućnost vide u saradnji, a ne u stalnom podgrevanju sukoba. Moramo naći način da nove političke snage u zemljama regiona naprave otklon od ratnohuškačke politike i region, i svaku od naših zemalja, povedu ka budućnosti, a ne u prošlost.

*To je vaš odgovor na stalne pokušaje revizije istorije, obnovu ustaštva u Hrvatskoj, jačanje desnice i nacionalizma i ovde i u drugim zemljama?

Tako je, pošto su u svakoj od tih zemalja stare snage najmoćnije i ucenjuju nas mogućim konfliktom, ali ponavljam u svakoj od tih zemalja postoje političke snage koje su za saradnju, vide da je Balkan neraskidivo vezan, premrežen ljudskim, porodičnim, ekonomskim vezama.

*Pravnik ste, a kao predsednički kandidat i političar; kako doživljavate zahtev za reviziju tužbe BiH protiv Srbije za genocid i šta Srbija treba da radi?

Ne mogu kao pravnik da osuđujem bilo koga ko koristi bilo koje dopustivo pravno sredstvo međunarodnog prava za koje smatra da je u njegovom interesu. Besmisleno je da od njega tražimo da to ne uradi, ali na nama je da uradimo sve što smatramo da je u našem interesu i prezentujemo argumente koji štite naš nacionalni interes. Ali, mi ključnu stvar naših nacionalnih interesa nismo zaštitili, ni Srbija ni BIH, nismo raščistili sa zločinima; umesto da smo bili stroži prema ratnim zločincima nego međunarodna zajednica, doveli smo sebe u situaciju da nam neko iz Haga deli pravo, a to pravo je mnogo udaljeno od pravde.

Ostali su mnogi nenamireni računi. Dakle, umesto da se fokusiramo na pravne zavrzlame, svako od nas treba sebi da pogleda u oči i kaže šta će sa elitama, koje zahvaljujući informacijama koje imaju iz starih ratova ucenjuju ljude i ispod radara upravljaju svim našim životima. Treba da vidimo šta ćemo s ratnim zločincima, za koje svi znamo da su simbol tragedije koja nam se desila, a izbegli su lice pravde.

Treba da vidimo i šta ćemo sa svim onim ljudima – u koje i sebe ubrajam – koji su ratni veterani, koje su neki političari gurnuli u rat i danas ih se stide jer su neprijatno podsećanje na njihove grehe iz prošlosti. Desetine hiljada ljudi ostalo je bez moralne i materijalne podrške države kojoj su služili.

*Srbija zvanično nije ratovala.

O tom licemerju govorim. Sećam se kad sam na ratištu u Hrvatskoj slušao radio prenos u kojem Slobodan Milošević kaže – Srbija nije u ratu. I sećam se sebe kad sam viknuo: “Pa šta smo mi, Azerbejdžanci?” I sećam se crnohumornog smeha kojim je to pitanje propraćeno. Do danas se iz te obmane nismo izvukli, nismo se oprali jer oni koji su nas ranije vodili, vode nas i danas.

I dozvolite još jednu, mislim ključnu stvar; u vreme Slobodana Miloševića Srpska radikalna stranka je bila ekstremno krilo te vlasti, koje je on zvao u pomoć kad mu treba da zapreti nečim gorim od sebe. Sada su predsednik države, predsednik Vlade, predsednica parlamenta i guvernerka NBS čelnici četiri najistaknutije institucije. Ljudi iz tog SRS-a! Ono što je bilo ekstremno za Miloševića sada je mejnstrim naše politike!

*Sem u inostranstvu, predsednik predstavlja Republiku i u zemlji. Kako doživljavate taj deo definicije predsedničkih ovlašćenja i na šta ćete se fokusirati?

Predsednik i u zemlji, kao i u inostranstvu, treba da bude oličenje države, a država treba da bude oličenje principijelnosti, ne straha, ne sme da bude više moja nego vaša zato što sam ja levičar, a vi desničar ili obrnuto. Predsednik izražava državno jedinstvo, ne političko, treba da bude dovoljno blizak i dovoljno distanciran da svi u njemu kao instituciji nađu ono što ih identifikuje sa državom. Engleska kraljica postoji da bi se svi građani Britanije identifikovali s tom državom, a ne da bi laburisti imali više nego konzervativci.

Vrednosti su kod nas danas veoma, veoma ugrožene i predsednik mora da bude kočnica populizmu i politici u kojoj se povlači sve dok ne dođu po – njega. Predsednička funkcija ne sme da bude moneta za potkusurivanje političkih stranaka niti potkusurivanja u jednoj stranci, kao što je sada slučaj, zarad političkih i ličnih interesa. Toj instituciji se mora vratiti dostojanstvo da bi građani imali razlog da i lično dostojanstvo vezuju sa državnim, a ne da se, kao što je dugo slučaj, stidimo ili plašimo državnih funkcionera, stidimo postupaka i najviših državnih funkcionera.

*I kao kandidat i kao zaštitnik građana insistirali ste na nečemu što se u Srbiji sve više doživljava kao floskula – vladavini prava i poštovanju institucija. Može li, šta i kako predsednik tu da uradi i da li je dovoljna snaga ličnog primera poštovanja funkcije ili je to samo neophodan uslov?

Svakog dana predsednik ima priliku da pokaže da li je vladavina prava floskula ili način na koji država funkcioniše. Dakle, kada nekome u Vladi padne na pamet da smanji penzije zakonom o privremenom uređivanju načina isplate – a ne promeni način isplate nego smanji penzije – predsednik mora da kaže da to ne može.

*Ovlašćenje da vrati zakon parlamentu?

Ne samo da vrati nego da jasno objasni javnosti zbog čega to nije moguće. Predsednik je bez problema oćutao zakon o penzijama, bez problema je oćutao kad je premijer tokom poplava izdavao naređenja načelniku Generalštaba iako je predsednik po Ustavu glavnokomandujući oružanim snagama. Ako držimo do države, uređenja i zakona, dan jedan taj načelnik GŠ ne bi bio načelnik. Država nije družina već organizacija koja funkcioniše po određenim pravilima. Šta državu razlikuje od bande? To što što država radi po zakonu, a banda po dogovoru.

*Kandidatura premijera za predsednika izaziva dileme. Jedna je da je to novi uvod u derogiranje načela i prakse podele vlasti, odnosno da će se ključna moć iz Nemanjine preseliti u predsednički kabinet?

Taj čovek ne shvata i ne prihvata ono što država jeste, svakog dana obesmišljava načelo podele vlasti iako je Monteskje pre nekoliko vekova uspostavio to pravilo, koje je danas civilizacijsko dostignuće. Za Vučića je to donedavno bilo zvocanje, a nedajbože da parlament ne usvoji neki zakon ili da sud donese presudu koja se ne dopada nekom ministru.

Nedavno nam je poručio: “Ako nisam ja predsednik, premijer, predsednik Vrhovnog suda i pilot, avioni će da padaju”. I neće kohabitaciju, menjaće Ustav i zakone, a ako ih ne promeni, radiće šta hoće i kako hoće.

Shvatate li da vojska, koja je profesionalna, pod ugovorom danas čuva braću, a ne zemlju, i to nas vraća na početak moje konfrontacije s Vučićem, incident tokom Parade ponosa, kada su VOA i vojna policija čuvale braću predsednika Vlade i gradonačelnika Beograda, mimo svih zakona. Time je ponižena vojska, a sudskim postupkom je onda ponižena Žandarmerija, poniženi su i ljudi unutar MUP-a koji su počeli da rade kako treba, pa neki premešteni u vatrogasnu službu, na posao koji ne znaju da rade. Time je ugrožena i bezbednost građana.

Sećate li se kako je u državnoj službi promenjeno radno vreme? Čovek voli rano da ustaje, pa je mimo pravila i mimo onoga kako se u Evropi radi, uvedeno radno vreme po njegovoj meri. Vučić ne shvata šta je država, a sve više pokazuje da i neće da zna, da ga to ne interesuje.

*Hoće li Srbija, ako pobedi Vučić, ići ka predsedničkom sistemu ili možda ka kancelarskom, ako ostane premijer?

Očekujem da će Ustav biti takav da nama ne treba podela vlasti već da imamo samo vođu, da će celo državno uređenje biti podređeno jednom čoveku. Ako bude predsednik, biće kao u Americi, gde je predsednik i šef vlade, ako ne bude, što duboko verujem, onda će nastojati da obesmisli sve druge državne funkcije, predsednik nam neće biti potreban zbog toga što to nije on. Vučić organizaciju vlasti, što je ustavna materija, podređuje svojim potrebama, a ne nacionalnim interesima.

*Kako ćete sarađivati s premijerom ako, suprotno istraživanjima, vi pobedite?

Onako kako Ustav i zakoni nalažu. Možemo da se ne slažemo najdrastičnije, ali sva ovlašćenja koja Vlada ima biće poštovana, dužnost državnih organa je da sarađuju. No, ja mislim da Aleksandar Vučić ne bi podneo takvu situaciju, ja bih voleo da je podnese zarad Srbije, da ne krećemo opet ispočetka i da ne bude sve pitanje života i smrti. Ako bi on bio premijer, a ja predsednik, predsednik bi bio garant državnog jedinstva, ne političkog, država bi funkcionisala po principima ustavnosti i zakonitosti, na ne partijskim interesima.

Mi smo u prošlosti stalno imali predsednike države koji su predsednici partija i građani su počeli to da poistovećuju.

Politička borba se vodi na parlamentarnim izborima, na nivou parlamenta i Vlade, a državni funkcioneri vode državu u skladu sa ovlašćenjima. Država treba da obezbedi pravila po kojima će najbolji na vrh, a ne da preuzme posao kulture, medija, sporta.

*Vanrednih izbora sada neće biti, kada ih očekujete?

Ubrzo nakon što, verujem, pobedim na predsedničkim izborima jer Aleksandar Vučić nije spreman da prihvati realnost da u državi postoji državni organ koji mu nije podređen.

*Ako ne pobedite?

Tada onda kada Vučić bude mislio da mu to odgovara, kada proceni da će dobiti procenat-dva više. Mi sada imamo naopaku situaciju da “najbolja ikada vlada”, raspisuje izbore na svaku godinu-dve, što je zloupotreba svih demokratskih procedura.

*Jeste li podneli ostavku zbog pritiska ili zbog toga što je tako moralnije?

Procenio sam da ne bih mogao kvalitetno i odgovorno da radim kao zaštitnik građana i da istovremeno budem predsednički kandidat. Vučiću tako nešto ne pada na pamet, on će istovremeno biti i premijer i predsednički kandidat.

*A zašto se Aleksandar Vučić kandidovao kad je već bio na najmoćnijoj poziciji?

To morate da pitate njega, ako se udostoji da odgovori na bilo koje pitanje koje ne postavlja sam sebi.

*Kao ombudsman ste upozoravali na često kršenje ljudskih prava. Kako ih predsednik može zaštititi i osnažiti?

Prvo što moramo da uradimo jeste poštovanje onih prava koja su već zapisana u Ustavu i zakonima, trenutno je jedno na papiru, drugo u životu. Moramo da se suprotstavimo nastojanju ove vlasti da smanji ljudska prava, pre desetak-petnaest dana imali smo izjavu gospođe Mali da joj je muž, dok joj je još bio muž, rekao da je u Savamali organizovao rušenje. Rušenje pravnog poretka. I ništa se nije desilo sem što je direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska pitanja tu njenu izjavu ocenila kao subjektivnu.

Član Predsedništva SNS Vladimir Đukanović kaže da su ljudska prava podvala Zapada, da ništa ne može da bude jače od države, a čemu služi država nego da bismo mogli da živimo kao slobodni ljudi, da naša sloboda ne ugrožava tuđu, a tuđa našu. Šta je drugo vladavina prava nego pitanje ljudskih prava. U Subotici postoji kafić čija muzika ugrožava sve oko sebe, pravo na san, na mir; imamo žene koje za upis dece u vrtić treba da potpišu pristupnice određenoj partiji ili donesu neki broj sigurnih glasova; imamo nastavnike koji nakon lajkovanja fejsbuk stranice nekog predsedničkog kandidata dobijaju pozive iz opštine; imamo Vladu Georgieva kome je posle pojavljivanja na mom predizbornom skupu otkazan koncert. A sve su ljudska prava! Pa jesmo li mi ljudi ili podanici?

Što se mene tiče, treba da sprečimo da se budućim ustavnim izmenama smanje ljudska prava i da podsetimo da se Ustav ne piše zbog vlasti nego zbog građana. To nećemo postići ako umesto podele vlasti sve objedinimo u jednoj funkciji.

*Do sada niste odgovorili na pitanja šta će biti ako ne pobedite – odnosno, odgovarate sa “pobediću” – ali ako Vučić pobedi, hoćete li se zadržati u političkom životu?

Ako i kada pobedim, tek počinje ono što treba da bude moj zadatak u budućnosti. I ako ne pobedim, takođe, tek počinje ono što treba da bude moj zadatak u budućnosti. Verujem da ću pobediti, biće lakše i bolje za sve nas ako sa te pozicije budem mogao da vraćam dostojanstvo građanima i smisao institucijama.

Pogledajte drugi deo intervjua --->>

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.