
Izvor: Politika, 09.Okt.2008, 23:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Evropska unija potvrdila nejedinstvo
Od našeg stalnog dopisnika
Brisel, 9. oktobra – Upadljiv izostanak zvaničnih reagovanja Brisela na jučerašnju odluku Generalne skupštine UN da na predlog Srbije usvoji rezoluciju kojom se od Međunarodnog suda pravde traži savetodavno mišljenje o legalnosti jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova I Metohije potvrđuje najmanje dva stava Evropske unije. Pre svega da nije raspoložena da dodatno ističe svoju nejedinstvenu poziciju prema pitanju kosovske nezavisnosti, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << a drugo da vodeće zemlje Unije žele da marginalizuju značaj odluke koja je juče doneta u Njujorku.
Jedan od retkih funkcionera EU čiji se kabinet juče oglasio tim povodom bio je Oli Ren, evropski komesar za proširenje, rekavši da „nema komentar”, uz obrazloženje da je Evropska komisija statusno neutralna i da je odluka o priznanju nezavisnosti Kosova na zemljama članicama EU.
Glasanje u Generalnoj skupštini EU još jednom je juče pokazalo svetu da ne postoji jedinstvena pozicija 27 država članica u vezi sa Kosovom, baš kao što je nije bilo ni u februaru kada je Priština proglasila nezavisnost. Odluka Saveta ministara EU o slanju Euleks misije doneta je dan pre jednostranog proglašenja nezavisnosti takozvanom tihom procedurom, što je omogućilo Kipru da se uzdrži od glasanja. Tako je usvojen plan zajedničke akcije (common action) o slanju misije, iako je izostalo prethodno usaglašavanje zajedničkog stava (common position) unutar EU.
Dan posle donošenja deklaracije o nezavisnosti u kosovskoj skupštini 17. februara, Velika Britanija i Francuska priznale su da je Kosovo država, istoga dana kada su to učinile i SAD. Upravo su ove dve evropske sile iznele najviše kritika na račun inicijative Srbije u UN ocenjujući da je reč o politički motivisanoj akciji čiji je cilj da spreči integraciju Kosova u međunarodne institucije i uspori proces priznavanja njegove nezavisnosti, ali istovremeno ističući da je taj proces nepovratan.
Dok oni nagađaju o motivima Beograda da se obrati Međunarodnom sudu pravde, proces evrointegracija Kosova je blokiran, nezavisno od srpske inicijative, sve dok makar jedna od sadašnjih pet država EU ne priznaje nezavisni status južne srpske pokrajine. Zbog toga Priština ne može da otvori zvaničnu diplomatsku misiju pri EU, već planira da svom ambasadoru u Belgiji poveri poslove neformalne saradnje sa institucijama Unije. Priština se tako i sama uverila da nije presudno koliko članica EU podržava nečije evrointegracije, već koliko ih se tome protivi, a što se Srbije tiče, tu smo lekciju već naučili od Holandije.
Uzdržavanjem od glasanja 22 zemlje EU koje su priznale Kosovo htele su da pokažu da ne zaziru od odluke suda, objašnjavaju u Briselu. Međutim, teško je reći da je njihova apstinencija značila da su ravnodušni prema ovom pitanju. Ako je verovati nezvaničnim tvrdnjama diplomata koje su se danas mogle čuti u Briselu, Britanija je voljna da u kasnijoj fazi uslovi ulazak Srbije u EU priznanjem Kosova. Dobro obavešteni izvori iz Hrvatske, za koju se očekuje da će 2010. godine postati članica EU, navode da će Zagreb primeniti „holandski model” i da će se protiviti ulasku Srbije u EU ukoliko Goran Hadžić ne bude do tada izručen u Hag.
Sve to moglo bi u budućnosti da zabrine Beograd, a ono zbog čega je Unija danas zaista zabrinuta jeste finansijska kriza kojoj će biti posvećen samit EU naredne nedelje. Optimisti očekuju da na njemu najzad bude definisana zajednička pozicija Brisela u odnosu na globalnu krizu. Zapadni Balkan posle dugo vremena neće biti tema susreta evropskih lidera, ali će oni deo zasedanja posvetiti drugoj temi koja je takođe ove godine ukazala na nejedinstvo Unije. A to je dalja sudbina Lisabonskog sporazuma koji je odbijen na referendumu u Republici Irskoj i još nije ratifikovan u Poljskoj i Češkoj.
Vladimir Jokanović
[objavljeno: 10/10/2008]