Izvor: RTS, 27.Apr.2009, 16:43 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dvanaest žigosanih svetske krize
Dvanaest bankara, brokera i političara koji su odgovorni za pojavu najveće finansijske krize od "Velike depresije" 30-ih godina, američki magazin "Roling stoun" nazvao je "dvanaest žigosanih". Uz "prikladne" nadimke, list navodi najveće "grehe" dvanaestorice i izjave posle glavnog naleta krize.
Upoznajte bankare i brokere odgovorne za najveći finansijsku krizu od 30-ih godina i zvaničnike koji su im to dopustili. Tako američki magazin "Roling Stoun" počinje tekst u kome >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << navodi imena osoba odgovornih za krizu, koje je nazvao "dvanaest žigosanih".
Prvi na listi je dugogodišnji šef američkih Federalnih rezervi Alan Grinspen, koga je autor teksta označava kao "onog ko je krizu omogućio" zbog niskih kamatnih stopa FED-a.
Kao najgori potez bivšeg šefa američke centralne banke, magazin navodi to što je Grinspen liberalne finansijske instrumente nazvao "izuzetno korisnim". Sada priznaje da je u finansijskom sektoru bila potreba stroža kontrola.
Imenom "pionir" američki magazin nazvao je bivšeg prvog čoveka "Siti grupe" Sandi Vejla. Čelnik jedne od najvećih američkih banaka poznat je po tome što je stvorio "suviše značajnu banku da bi propala", a odgovoran je i za porast hipotekarnih kredita. Nedavno je "Sitigrup" dobila pomoć poreskih obveznika u vrednosti od oko 45 milijardi dolara.
"Ideolog" Fil Grem bio je predsedavajući u Komitetu za bankarski sektor američkog Senata od 1995. do 2000. godine. Igrao je presudnu ulogu u ukidanju Glas-Stigelovog zakona, što je dovelo do pojave tzv. megabanaka.
Glas-Stigelovim zakonom, koji je bio uveden posle finansijske krize 30-ih godina, država je imala strožu kontrolu nad radom banaka. Kontrola države je olabavljena 1980. godine, kada je menadžerima data veća sloboda u upravljanju, a zakon je potpuno ukinut za vreme Grema, kada je bankama omogućeno da postanu vlasnici drugih finansijskih institucija.
"Piroman" Jo Kasanao, koji je bio šef osiguravajuće kompanije AIG od 2001. do 2008. godine, u avgustu 2007. godine saopštio je investitorima da se na njegovim finansijskim instrumentima ne može izgubiti nijedan dolar. Gubitak je, samo u tom kvartalu, iznosio 352 miliona dolara, navodi "Roling Stoun".
Robert Rubin bio je ministar finansija u periodu od 1995. do 1999. godine. Protivio se strožoj kontroli banaka i borio se za potpuno ukidanje Glas-Stigelovog zakona, što je omogućilo stvaranje gigantskih banaka, poput "Siti grupe".
Njegov najgori potez bio je to što je tražio od Ministarstva finansija da izvrši pritisak na vladinu agenciju da odloži umanjivanje vrednosti nekadašnjeg giganta "Enrona", koji je kasnije bankrotirao, a koji je bio dužnik "Siti grupe".
Džimi Kejn je bio generalni direktor jedne od najvećih investicionih banaka na svetu "Ber Sterns" punih 15 godina. Magazin ga optužuje da je na odmoru igrao karte i navodno konzumirao marihuanu dok je banka išla ka bankrotstvu. Prodao je svoje akcije u toj finansijskoj instituciji, pre nego što je banka prodata "Dži-Pi Morganu".
Kristofer Koks bio je na čelu vladine komisije za kontrolu finansijkog trižišta. Njegov "greh" je što je prepustio tržištu da funkcioniše samo, čekajući previše dugo da povrati regulaciju, uz kasniji izgovor da to nije njegova krivica.
"Predator" Angelo Mozilo, bivši šef "Kantrivajd fajnenšela", poznat je kao najveći "snabdevač" stanovništva sumnjivim hipotekarnim kreditima, bez prethodne provere rizika prilikom odobravanja. Njegov najgori potez bio je taj što je u okviru programa, kojeg je časopis ironično nazvao "Prijatelji Angela", dao povoljne kredite senatorima Džonu Dodu i Kentu Konradu.
Čelnik "Meril Linča" Džon Tejn prikrio je "rupu" od 15 milijardi dolara u poslovnim knjigama te kompanije. Magazin navodi da je otišao na skijanje neposredno pre nego što su gubici objavljeni, a najgori potez bio je predlog kompaniji da mu isplati bonus od 10 miliona dolara.
Bivši šef "Goldman Saksa" i ministar finansija, "maestro" Henri Polson zalagao se za ukidanje restrikcija za kredite banaka kao što je "Goldman Saks", a kasnije je ugovorio pomoć države toj kompaniji. Nedavno je izjavio da ne misli kako su oko glavnih pitanja donesene pogrešne odluke, navodi "Roling Stoun".
Dik Fold, generalni direktor "Leman Bradersa" do 2008. godine, odgovoran je za najveće bankrotstvo u američkoj istoriji, zaradivši u toj godini 22 miliona dolara. Pokušao je da zaobiđe sudski proces tako što svoju kuću na Floridi vrednu 13 miliona dolara prodao supruzi za 100 dolara. Izjavio je da se "grozno oseća zbog 'Leman Bradersa', ali insistira da je menadžment postupao pametno i na odgovarajući način".
Šef "Benk of Amerika" Ken Luis stvorio je "preveliku kompaniju da bi propala", kupivši "Flit", MNBA, "Kantrivajd" i "Meril linč", a naročito, ne uvidevši "rupu" "Meril linča" od 15 milijardi dolara.
