Izvor: Politika, 21.Jul.2013, 16:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Divlje plaže nema ko da pripitomi
Ne postoje planovi da se na bilo kom od desetak neformalnih kupališta na Savi i Dunavu izgradi komunalna infrastruktura i postavi spasilačka služba. – Rečna policija neprekidno obilazi zone gde je plivanje rizično
Kad leti udari žega, Beograđani gotovo da ne biraju gde će poći na vodu da se rashlade. Nedavno je od utapanja u kanalu Vizelj spasena >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << devojčica koja je tamo otišla na izlet sa roditeljima, iako je taj vodotok hronično zatrpan đubretom i zarastao u šiblje. A vode Vizelja su, pošto su zaokružene kanalom, makar primirene i u njima nema iznenadnih i jakih struja, kao na Savi i, naročito, Dunavu. Na 227 kilometara beogradskih obala, osim Ade Ciganlije, jedinog zvaničnog gradskog kupališta, i Lida, koje su prethodnih sezona obezbeđivali spasioci, postoji još desetak potpuno divljih plaža, koje iz sezone u sezonu imaju svoje redovne posetioce. Na većinu njih dolaze lokalci, žitelji okolnih naselja, ali na Adu Međicu i Belu stenu leti se vikendom sjati i po nekoliko hiljada ljudi.
Njih i kupače na svim ostalim divljim plažama u brčkanju ne sprečava to što nemaju toalete, tuševe, restorane da se u hladovini posle plivanja opuste uz pićence, pa ni kante za smeće, koje se zato gomila. Ne brine ih čak ni to što se kvalitet vode, to jest njena podobnost za kupanje, ne proverava. Štaviše, ne plaši ih ni odsustvo spasilaca, preko potrebnih čak i na Savskom jezeru, gde je bilo utapanja, a kamoli u raznim zavučenim uvalama, gde ljudi dolaze da se iskupaju na miru, daleko od vreve na Adi Ciganliji.
U toku leta Rečna policija, doduše, neprekidno obilazi neformalne plaže, ali kupači su tamo isključivo na svoju odgovornost. Samo u toku jednog dana ove nedelje gotovo trideset puta je Rečna policija morala da upozorava kupače na divljim plažama da se uklone iz rizičnih zona. Srećom, ove godine nije bilo nijednog davljenja. U najveću opasnost sebe dovode stariji ljudi koji na takva mesta dolaze sa decom. Bilo ko od njih da upadne u nevolju, deda ili unuk, onaj drugi će mu teško pomoći.
Ne može se očekivati, naročito usred besparice, da se svaka divlja plaža pretvori u zvaničnu i opremi komunalnom infrastrukturom i spasiocima, ali logično bi bilo da se to učini barem na Adi Međici i Beloj steni. Planova za to, međutim, nema.
U Sekretarijatu za komunalno-stambene poslove, ustanovi zaduženoj za održavanje čistoće na plažama, kažu da projekat za uređenje Ade Međice ne postoji, ali da oni nisu ni nadležni da ga iniciraju ili pripreme.
– Uređenje neke prostorne celine mora biti predviđeno urbanističkim planovima. Na osnovu njih se izdaju urbanistički uslovi koji prethode izradi projekta. Samo ako urbanistički plan tako nalaže, moguće je uređenje divljih plaža. Inicijativu za tako nešto trebalo bi podneti Sekretarijatu za urbanizam i građevinske poslove – navode u sekretarijatu.
Planskim dokumentima, objasnili su urbanisti za „Politiku”, uglavnom je regulisano šta nije dozvoljeno graditi u beogradskom priobalju. U principu, uređenje još nekog kupališta je moguće, jedino što nedostaje jeste da neka gradska institucija ili privatni investitor sačine projekat i zatraže dozvolu za radove. U sekretarijatu pak smatraju da bi pitanja o tome kada će Ada Međica biti transformisana u zvaničnu plažu trebalo uputiti Udruženju ljubitelja Save i Dunava. Njima je još 1962. grad ugovorom poverio Adu Međicu na korišćenje u narednih 99 godina. Kasnije se grad sporio sa udruženjem, tražeći upravu nad Adom, ali je sud odbio taj zahtev.
Predstavnici udruženja, u kojem su vlasnici 200 splavova i više od 80 sojenica, tvrde da je jedina pomoć koju su ikad dobili od grada ili države podizanje betonskog bedema na uzvodnom špicu koji je sprečio eroziju obale pod udarima vode. O uklanjanju đubreta koje ostane iza hiljada izletnika staraju se isključivo članovi udruženja. Nema ni javnih toaleta i tuševa, kao ni priključaka za vodu i struju, koju članovi udruženja obezbeđuju solarnim panelima.
– Bez obzira na to što sve to radimo sami, za naše kućice na vodi plaćamo godišnju komunalnu taksu od 300 dinara po kvadratnom metru splava. Do 2008. godine plaćali smo po dve-tri hiljade za ceo objekat, ali onda je Ada Međica proglašena ekstra zonom priobalja. I ne bi bio problem to što izdvajamo novac, samo da nešto dobijamo zauzvrat, umesto što je sav posao oko održavanja na našim plećima – kaže Dobrica Talić, predsednik udruženja.
Talić i njegovi drugovi ipak dobijaju neku pomoć od grada, navode u „Beogradvodama”. Prethodnih godina su njihovi čamci dolazili po nakupljeno đubre. I ove sezone udruženje može računati na to, kažu u tom javnom preduzeću.
--------------------------------------------------------
Vode neproverenog kvaliteta
Od svih divljih plaža u prestonici, beogradski Zavod za javno zdravlje ispituje vodu samo kod Zabrana u Obrenovcu, gde je dobrog kvaliteta. Ali, i te provere nisu zarad kupača – Zabran je, uz još tri tačke, u redovnom programu analiza, kojima se uzimaju uzorci iz kojih se dobija slika o opštem stanju Save i Dunava.
--------------------------------------------------------
Najposećenija mesta
Prema procenama Rečne policije, posle Ade Međice i Bele stene, najposećenije divlje plaže su na Savi, u blizini Boljevaca na levoj i Obrenovca na desnoj obali ove reke. Nizvodno, kupača ima i oko Umke, a u urbanizovanom delu prestonice oko Bloka 45 i mostova na novobeogradskoj strani.
Na Dunavu čamci Rečne policije zbog bezbednosti posetilaca najčešće obilaze potez sa leve obale u blizini gradilišta mosta Zemun–Borča i izletište Goveđi brod uzvodno od Zemuna. Pod stalnim nadzorom su i priobalje oko samog Ušća, kod centra „Milan – Gale Muškatirović”, zatim deo oko Ade Huje i u blizini naselja na desnoj strani Dunava.
V. Vukasović - N. Belić
objavljeno: 21.07.2013.














