Izvor: Nezavisne Novine, 11.Okt.2016, 20:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Cenzura kao odraz zrelosti društva

Cenzura u teoriji označava: ocjenjivanje, pregledanje, kritičko ispitivanje, no kao što to kaže jedna simpatična ljubavna pjesmica "malčice je drukčije u praksi".

Praksa pokazuje da možete biti i spaljeni na lomači, te da će vaš pepeo vjetrovi oduvati suviše daleko prije nego što oni koji su vas "kritički ispitali" shvate zašto ste tako uporno i posljednjim dahom dok ste gorjeli vikali "ipak se okreće". Ako ste pomislili da je tako bilo sa Galilejem, varate se, radi se >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << o legendi. On je "samo" posljednjih osam godina života proveo u kućnom pritvoru, i kao Ovidije, koji je milenijum i po prije njega bio protjeran iz Rima, bolje je prošao od mnogih. Spisak onih koji su ubijani zbog cenzure, bilo da se radi o zabrani u umjetnosti, nauci ili nečem trećem, ne bi išao tako daleko u prošlost i bio bi predug za ovaj tekst. Na našu žalost, ni vijek nije prošao od kad su mnogi pisci iz moskovske Lubjanke otišli bogu na istinu, jer se nisu odrekli boga u vrijeme komunizma, a ni dvije godine od kad su u redakciji "Šarla Ebdoa" stradali karikaturisti, jer nisu popustili pred prijetnjama onih koji su bili uvrijeđeni u ime boga. Najparadoksalnija stvar u svemu tome jeste da te umjetnike, najblaže rečeno, gotovo uvijek cenzurišu oni koji nisu završili školu za to. Oni koji uporno dokazuju da njihovo vrijeme nije dovoljno zrelo za djela ljudi koji ne podliježu pritiscima vremena. Slučajeva takve, neškolske cenzure bilo je i ima i danas na teritoriji bivše Jugoslavije. Njen najbrutalniji oblik vodio je direktno na Goli otok, a njen najnoviji slučaj jeste pokušaj zabrane predstave "Naše nasilje i vaše nasilje" Olivera Frljića. Ova predstava dosad je imala tri izvedbe: u Poljskoj, Australiji i, pored pritisaka da bude skinuta s repertoara, na ovogodišnjem MESS-u u Sarajevu. Frljić, kako se može saznati od onih koji su pogledali predstavu, izjednačava žrtve terorizma u Evropi (u koje spadaju i navedene iz redakcije "Šarla Ebdoa") sa žrtvama terorizma na Bliskom istoku, te se bavi, kao što joj sam naziv kaže, uzrocima i posljedicama nasilja ovdje i tamo. Navodna simbolična scena u kojoj glumac predstavljajući Isusa Hrista silazi s krsta i siluje pokrivenu muslimanku, određene sveštenike iz katoličkog reda i članove bošnjačkih nevladinih organizacija učinili su kritičarima i cenzorima, a da nisu ni pogledali predstavu. Takva cenzura, kojoj se usprotivio, recimo, jedan Josip Pejaković, a zagovarao je kardinal Vinko Puljić, ovaj put značila je jednu tužbu u Tužilaštvu BiH i ogromnu reklamu za predstavu. Stoga, ako me pitate šta mislim o Frljićevom komadu, mogao bih vam reći tek nakon što pogledam predstavu. Da li bih je pogledao, to je opet pitanje da li više vjerujem Pejakoviću ili Puljiću, a pošto se radi o pozorištu, pogađate na čijoj sam strani. Nego, ako je umjetnost ogledalo stvarnosti, šta bi onda bila cenzura? Cenzura je, umjesto mene odgovora Danilo Kiš, samo privremena mjera, koja će biti ukinuta onoga časa kada svi koji stvaraju budu punoljetni i politički zreli, i kada starateljstvo države i vlasti nad građanima ne bude potrebno. Izvođenjem Frljićeve predstave u Sarajevu, dakle, bh. društvo pokazalo je potrebnu zrelost i punoljetstvo.

Nastavak na Nezavisne Novine...