Izvor: Nezavisne Novine, 12.Nov.2017, 15:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Biblioteka koja spaja dva naroda
Kada uđete u Haskel biblioteku, lako biste je mogli zamijeniti za tipičnu biblioteku u bilo kojem američkom gradiću. Istina, samo ovo zdanje iz 1905. godine je malo "elegantnije" od ostalih biblioteka, ali opet, to je biblioteka poput svake druge.
Međutim, prvo što ćete primijetiti u ovoj biblioteci jeste da bibliotekari govore na engleskom i francuskom. Ipak, najznačajnija stavka koja ovu biblioteku razlikuje od drugih jeste crna demarkaciona linija, koja prolazi kroz cijelu >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << biblioteku.
Upravo ova crta govori da je ova biblioteka jedinstvena na svijetu. Naime, ova linija dijeli dvije nacije i posjetioci biblioteke svaki čas mogu prelaziti iz SAD u Kanadu i obratno. Riječ je o međunarodnoj granici koja razdvaja gradove Derbi Lajn u Vermontu (SAD) i Stensted u Kvebeku (Kanada). Ulazna vrata biblioteke nalaze se u SAD, dok je čitaonica u Kanadi.
Na prvi pogled, traka od crnog selotejpa koja razdvaja SAD i Kanadu izgleda malo izlizano. Ali, to nije nimalo čudno, jer svaki čas posjetioci biblioteke poziraju pored nje.
Granice su oduvijek fascinirale ljude i možda je to i razlog zašto je za mnoge ova biblioteka fascinantna.
"Mnogi doživljavaju granice kao nešto što nas razdvaja. Međutim, to je upravo ono što ovu biblioteku čini spektakularnom. Iako granica prolazi kroz njenu sredinu, ova biblioteka spaja ljude. Zar to nije fantastično", kaže Hal Njuman, Kanađanin, koji je nekada bio direktor opere koja se nalazi u istoj zgradi biblioteke, s tim da je pozornica opere u Kanadi, a sjedišta su u SAD.
Sam izgled zgrade i lokacija nisu slučajnost. Naime, porodica Haskel je namjerno izgradila zgradu baš na tom mjestu prije više od 100 godina kako bi promovisala prekograničnu saradnju, druženje i prijateljstvo.
Upravljanje ovim "binacionalnim" spomenikom kulture nije jednostavno, štaviše, više je nego kompleksno. Direktorka Nensi Rameri kaže da ovdje primaju i američku i kanadsku valutu kada posjetioci kupuju suvenire, a i u svemu ostalom su prilično fleksibilni. Ramerijeva priznaje da dnevno bar 15 puta pređe međunarodnu granicu. Ipak, postoje i neke druge stvari kojima se ona bavi. Tako, recimo, kada su prije 15 godina planirali da ugrade lift u zgradu, nisu mogli da iskombinuju da kran iz SAD pređe u Kanadu (na čijoj strani je trebalo da bude lift), jer bi carina bila suviše visoka. Onda su odlučili da kran ostane u SAD, ali da ga uzdignu kroz kanadski vazdušni prostor.
"Nekada poželim da radim u jednoj sasvim običnoj, gradskoj biblioteci", kaže Ramerijeva, dodajući da postoji dosta stvari o kojima treba da misli. "Međutim, kada se izborimo sa administrativnim procedurama, shvatim da nikada ne bih mijenjala svoje radno mjesto", kaže ona.
Biblioteka je daleko više od geografskog kurioziteta; ona je dokaz da su granice samo fikcija, koju su ljudi stvorili. U stvarnosti, one postoje.
Ipak, najveći udarac za ovo mirno, uspavano mjestašce desio se nakon 11. septembra 2001. godine. Naime, nakon napada na SAD, ulice koje su gravitirale ka granici su bile zatvorene, a ispred biblioteke je postavljena barijera u vidu žardinjera sa biljakama. Ovakav razvoj događaja je bio nezamisliv do tog dana. Međutim, američka unturašnja bezbjednost je dobila naredbu da pojača sigurnost na vanjskim granicama, a to je podrazumijevalo i ovu granicu. I danas, vozilo unutrašnje bezbjednosti je konstantno parkirano ispred biblioteke.
Takođe, velika promjena se desila posljednjih godina kada su ovaj gradić okupirali azilanti, koji su prelazili iz SAD u Kanadu. To je za sve stanovnike pograničnog područja bio veliki šok.
"Sjećam se da sam jednog dana vidio kombi koji dolazi iz ulice koja je na američkoj strani. Kombi je stao, a cijela porodica je istrčala i prešla u Kanadu. Djeca su nosila japanke iako je vani bio snijeg i minus 20 stepeni Celzijusa. Za mene je to bio šok, nikad neću zaboraviti taj prizor", kaže Njuman. Ipak, ovo je mjesto koje spaja, a ne razdvaja ljude. Dugogodišnji stanovnici se sa sjetom sjećaju predivnih druženja u biblioteci. Iako danas postoje pogranični policajci, oni prepoznaju stanovnike i bez problema ih puštaju preko granice.
"Moji prijatelji su bili i Amerikanci i Kanađani", kaže Bazi Roj, apotekar iz Derbi Lajna.
"Nikada o njima nisam razmišljao kao Amerikancima ili Kanađanima, već isključivo kao svojim prijateljima. U mojoj glavi, granica jednostavno ne postoji", kaže Roj.
Nastavak na Nezavisne Novine...
