Izvor: Nezavisne Novine, 08.Dec.2016, 09:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Anton Čigur najrealniji filmski psihopata
Kada se prije nepunu deceniju pojavio sad već kultni film braće Koen "Nema zemlje za starce", filmski kritičari lik Antona Čigura okarakterisali su kao vjerovatno najmoćnijeg negativca poslije Hanibala Lektora, kojeg je igrao slavni Entoni Hopkins.
Biće da je od tada prošlo sedam godina kada je 2013. belgijska psihijatrija započela projekat gledanja 400 filmova kako bi odlučila koji fiktivni psihopata najviše liči onima iz realnosti, da bi danas Anton Čigur (igra ga >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << Havijer Bardem) dobio u najmanju ruku neobično priznanje.
Ispred Hanibala Lektora i 126 filmskih negativaca i psihopata, Čigur, kojeg su Džoel i Itan Koen stvorili po romanu Kormaka Makartija, po mišljenju belgijskih stručnjaka, upravo je onaj kojeg najčešće srećemo u stvarnom životu.
"Čini se da je Čigur efektno nepovrediv i otporan na bilo kakav vid emocija ili ljudskosti", kazao je tim koji je činilo deset stručnjaka nakon tri godine rada na ovom projektu. Tim je objasnio da su ostali likovi bili neuvjerljivi, jer je njihovo ponašanje bilo suviše ekstremno.
"Osim tendencije ka nasilju, ponašanje psihopata je zapravo mnogo suptilnije", naveli su oni. No, kakvo je zapravo ponašanje Antona Čigura u filmu "Nema zemlje za starce"?
"Film prati tri lika čiji se putevi ukrštaju. Anton Čigur je nemilosrdni ubica koji je opasan čak i sa lisicama i policijskom pratnjom. On luta teksaskim prerijama, ubijajući sve koji mu se nađu na putu osim one koji su dovoljno srećni da izaberu pravu stranu njegovog novčića", kaže onaj dio sinopsisa filma u kojem se plaćeni ubica bavi "pismom i glavom", od čega kasnije stradaju samo glave, a radi se o karakteru koji ne daje "ni pet para na miliost". Pravo pitanje nakon ovoga jeste zašto se belgijska psihijatrija bavila filmskim antijunacima, te zašto i do koje mjere se publika poistovjećuje sa njima? Odgovor bismo djelimično mogli pronaći u nekim od komentara na vijest o pomenutom istraživanju koju su prenijeli kako svjetski, tako i domaći mediji. Anonimni komentatori išli su toliko daleko da su prave, za razliku od filmskih, psihopata nazvali naprednom mutacijom i sljedećim stadijumom razvoja čovjeka kao vrste, odnosno avangardom čovječanstva. Tako smo dobili najmanje dvije zablude o psihopatama. Jednu gaji publika, drugu filmadžije. Riješimo li se obje i zamislimo li Antona Čigura, koji nije lik iz filma i čiji se karakter uklapa u zakonske okvire ponašanja bez nasilja u službi dramaturgije, naći ćemo razloge naše empatije. Ako se ne identifikujemo sa nasiljem, mi se, dakle, poistovjećujemo sa nekim ko, za razliku od nas, ne pristaje na kompromis.
Nastavak na Nezavisne Novine...
