Izvor: Nezavisne Novine, 11.Maj.2016, 08:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

25 godina od smrti legenarnog Bob Marlija (VIDEO)

Robert Nesta Marli, poznatiji kao Bob Marli, rođen je 6. februar 1945. a umro je 11. maj 1981. Bio je jamajčanski pjevač, tekstopisac i gitarista. Najpoznatiji je izvođač rege muzike, i čuven je po polularizaciji ovog muzičkog žanra van granica Jamajke.

U velikom gradu Bob je bio više izložen muzici koju je volio, kao što su Fats Domino i Rej Čarls. Dosta vremena provodio je sa svojim drugom Nevilom Livingstonom, zvanim Bani, sa kojim je išao i na časove muzike kod >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << poznatog jamajčanskog pjevača Džoa Higsa.

Tu upoznaju i Pitera Mekintoša. U to vrijeme je počela ekspanzija jamajčanske muzike kroz Ska scenu. Kada je napunio 16 godina Bob počinje da radi na ostvarenju svog sna da postane muzičar. Muzika je mnogim mladima na Jamajci bila bijeg iz siromaštva. Jedan od takvih klinaca bio je i Džimi Klif, koji je sa 14 godina već snimio par hitova. Džimi je upoznao Boba sa Leslijem Kongom, lokalnim muzičkim producentom i nakon što je prošao audiciju, Bob snima svoj prvi singl "Džadž not".

Nažalost, ni "Džadž not", ni singl iz 1962. "Uan mor kap of kofi" nisu postigli uspjeh kod publike, tako da Bob ubrzo napušta Konga, nakon što je ovaj odbio da ga isplati.



Naredne godine Bob, Banij i još par prijatelja osnivaju grupu Vejlin Vejlers. Nakon lošeg početka i napuštanja nekih članova benda upoznaju Klemeta Doda, producenta muzičke kuće Kohkoun, za koga snimaju singl "Simer daun", koji dosta dobro prolazi na Jamajci.

U Vejlin Vejlersima su tad bili Bob, Bani i Piter Toš, koji stiču lokalnu popularnost. Njihova publika sve više raste i oni snimaju još par pjesama, kao što su "It hurts tu bi aloun" i "Rul d Roudi". Bob je uskoro preuzeo ulogu lidera, kao glavni pisac tekstova i muzike.

10. februara 1966, Bob se oženio svojom djevojkom Ritom Anderson. Sledećeg dana Bob odlazi u SAD, da posjeti svoju majku. Po njegovom povratku muzika Vejlin Vejlersa je evoluirala u Rok Stedi. To dovodi do sukoba sa njihovom diskografskom kućom, koja je htjela Ska bend. Zato Napuštaju Kohkoun i osnivaju svoju diskografsku kuću Vejl n Soul.

Takođe mijenjaju i ime iz Vejlin Vejlers u Vejlers.

Ovo se podudarilo sa rođenjem bobovog prvog djeteta Sedala. Za sopstvenu kuću izdaju par singlova, "Bend daun lou" i "Melou mud", prije nego što je propala. Ovo je dosta loše uticalo na bend i tek pošto su upoznali Lija Perija uspjevaju da ponovo počnu sa radom.



Uz njegovu pomoć snimaju pjesme kao što su "Dapi konkverer", "Soul rebel", "400 godina" i "Smol eks". 1970. bendu se priključuju Aston i Čarlton Beret. Bend napušta Peri, a ne željeći da prihvati njegovo preveliko mješanje u njihov rad, i osniva drugu, uspješniju izdavačku kuću Taf Gong, po bobovom nadimku.

Bob ubrzo odlazi sa Džonijem Nešom u London, gdje snima "Rege on Brodvej" za CBS. I ostatak benda dolazi u London da potpomogne promociju singla, ali ubrzo ostaju bez para. Bob odlazi do Krisa Blekvela, vlasnika Ajlend rekordsa i uspjeva da ga ubjedi da potpišu ugovor za album, za koji je trebalo da dobiju predujam od 8.000 funti, dovoljno da se vrate kući. To je bio prvi put da jedan rege bend izda album, rege muzičari su do tada izdavali samo singlove i kompilacijske albume. Album se zvao "Ket a fajer" i postigao je priličan uspjeh.

U proljeće 1973. Vejlersi odlaze na turneju u Englesku, nakon koje ih napušta Bani, koga zamjenjuje Džo Higs. Vejlersi odlaze na turneju u Ameriku gdje je trebalo da nastupaju kao predgrupa bendu Slaj end d femili stoun, ali su poslije samo par nastupa otpušteni jer su postali popularniji od benda koji je trebalo da najave. Takođe su uradili i par koncerata sa Brusom Springstinom, i snimili živi nastup za radio KSAN-FM.

1973. Vejlersi izdaju i drugi album "Burnin' ", sa klasicima kao što su I Shot The Sheriff ("Aj šot d šerif") i Get Up, Stand Up("Ged ap, stend ap"). Njihova popularnost je još više porasla kad je Erik Klepton obradio pjesmu "Aj šot d šerif".

1975. objavljuju treći album "Neti Dred"(Natty Dread), sa pjesmama No Woman, No Cry ("Nou, vumen, no kraj") i "Revolušn". Na drugoj strani Bani i Piter Toš napuštaju bend zbog solo karijere, zbog čega bend ponovo mijenja ime u Bob Marli end d Vejlers. Rupu koja je nastala odlaskom dva člana popunjava trio pratećih vokala Aj-Tris (Rita Marli, Džudi Mouvats i Marsija Gritits).



Tog ljeta bend započinje i evropsku turneju. Ovi koncerti su snimani i iskorisceni za "Lajv!" album, na kome se našla i nezaboravna živa verzija pjesme "Nou, vumen, no kraj", koja postaje svjetski hit. Originalni Vejlersi su poslednji put svirali zajedno na koncertu Stivija Vondera u jamajčanskom institutu za slijepe.

1976. objavljen je album "Rastaman vibrejšn", koji postiže veliku popularnost. Časopis Rouling stoun ih proglašava bendom godine. Na ovom albumu se nalazi i moćna pjesma "Vor" (rat), pisana po riječima iz govora cara Haila Selasija.

3. decembra 1976. naoružani ljudi upadaju Marlijev dom i pucaju u Boba, Ritu i par prijatelja. Na sreću, niko nije poginuo. Dva dana kasnije grupa je održala nezaboravan nastup na Smajl Jamajka koncertu, nakon čega odlaze na turneju u Englesku gdje snimaju album 'Egzidas".

U to vrijeme Marli dobija prsten Lava judejskog, koji je ranije nosio car Haile Selasije I, što je veliko priznanje za njegov rad. Dalja sudbina ovog prstena je misterija, jer je nestao nakon Bobove smrti. Za vrijeme ove turneje Bob je, igrajući fudbal, povredio palac na nozi, povreda se brzo proširila i u maju je obavješten da ima rak.

Rak je bilo moguće odstraniti samo amputacijom, što je Bob odbio, jer se bi to bilo u suprotnosti sa rastafarijanskom verom. Turneja je, naravno otkazana, ali ga bolest nije sprečila da i dalje snima. Tako je 1978. objavljen album "Kaja", nešto mekšeg zvuka u odnosu na ranije albume. Bob je optužen da se prodao jer su većina pjesama pohvale marihuani ili ljubavne pjesme.

1978. Bob se vraća na Jamajku da svira na Uan lav pis koncertu, gdhe je nagovorio predshednika i lidera opozicije da se popnu na binu i rukuju se. 15. juna dobija medalju za mir u Trećem svuhetu, od Ujedinjenih Nacija. Tada je i prvi put poshetio Afriku, boraveći u Keniji i Etiopiji. 1980. će prvi put svirati u Africi, na koncertu u Gabonu. Vlada Zimbabvea pozvala ga je da svira na proslavi Dana nezavisnosti, zašta je Bob kasnije izjavio da je to bila najveća počast u njegovom životu.



Bend je i dalje nastavio neumorno da snima, što je rezultiralo albumima "Babilon baj bas" (živi album), "Survajval" (1978.) i "Aprajzing" (1980.). Bend je krenuo na turneju u Ameriku, sa Stivijem Vonderom, ali je nakon nastupa u Bostonu, Bobu pozlilo i jedva je izdržao koncert u Njujorku. Sljedećeg jutra, 21. septembra, srušio se dok je džogirao u parku i odveden je u bolnicu, gdje su mu pronašli rak koj se prosirio od noge pa po cijelom tijelu na prognozirali mu još mjesec dana života doktori koji ga nisu ni liječili, da su ga liječili živeo bi duže.

Iako je Rita zahtjevala da se turneja prekine, Bob je odlučio da nastavi. Međutim, nakon koncerta U Pitsburgu, bilo mu je toliko loše da je morao da odustane. Prebačen je u bolnicu u Majamiju, gdje se 4. novembra krstio u Etiopskoj Pravoslavnoj Crkvi, kao Berhane Selasije (Bob je ranije pripadao frakciji 12 Plemena Izraela).

U posljednjem pokušaju da spase život podvrgao se eksperimentalnom liječenju u Njemačkoj, gdje je proslavio i svoj posljednji, 36. rođendan. Pošto liječenje nije uspjelo, želio je makar da umre na Jamajci, ali je stigao samo do Majamija, gdje je umro 11. maja 1981.

Cijeli svijet ga je oplakivao i na hiljade ljudi je prisustvovalo njegovoj sahrani 21. maja.

Grob Boba Marlija nalazi se u rodnom selu Devet Milja (engl. Nine Miles). Posthumno je odlikovan i jamajčanskim Ordenom časti.

Nastavak na Nezavisne Novine...