Izvor: Vostok.rs, 28.Jan.2020, 13:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svetosavska akademija u Bijelom Polju

Svetosavska akademija u Bijelom Polju

Akademiju je blagoslovio, Vladika Joanikije, koji je, čestitajući praznik Svetog Save, prvog Arhiepiskopa srpskog, kazao da se ovom svečanošću obilježava i veliki jubilej - osam vjekova od osnivanja eparhije Budimljanske.
„Ove godine navršava se osam vjekova od kada je Sveti Sava osnovao, pored već postojećih, nove episkopije u srpskim zemljama. Među njima Budimljansku, Zetsku i Humsku, koje od tada pa do danas djeluju na području Crne Gore. Istovremeno, proslavljamo osam vjekova od krunisanja po pravoslavnom obredu Svetog kralja Stefana Prvovjenčanog, koga je Sveti Sava krunisao u manastiru Žiča“, kazao je Vladika. Episkop Joanikije kazao je da je naš narod, prije osam vjekova, sa punim dostojanstvom ušao u zajednicu prosvećenih pravoslavnih naroda i uglednih država tadašnjeg civilizovanog svijeta. Mitropolit Amfilohije: Ovaj narod se probudio, to trebaju da vide oni koji su na vlastihttps://t.co/1N4Y8FttwF
— VOSTOK vesti (@vostokvesti) January 28, 2020 „Kada se osvrnemo unazad na protekle vjekove divimo se stvaralačkoj energiji kojom nas je osjenio Sveti Sava, a koja je podigla svetitelje, mudrace, velike ljude od znanja i pera, vitezove Hristovog krsta i rodoljublja od Kosova do Mojkovca i Kajmakčalana, od Jasenovca do mučeničkih Košara. Kroz sva burna vremena naše istorije, njegovali smo duhovne i kulturne vrijednosti koje nam je zavještao Sveti Sava, tako smo utvrđivali svoje jedinstvo zasnovano na Jevanđelju Božijem i izgrađivali svoj prepoznatljivi srpski identitet“, besjedio je Preosvećeni vladika Joanikije. On je istakao da i da danas, vjernici okupljeni oko svetinja i svetitelja, slijede zapovjesti Svetog Save. „Da se čuvajući čistotu i ljepotu svete pravoslavne vjere udostojimo višnjeg zvanja vjernih sinova i kćeri Oca našeg nebeskoga, kome neka je slava i sada i u sve vjekove. Samo tako ćemo i biti pravi Svetosavci. Srećan praznik i Bog vas blagoslovio“, zaključio je vladika Joanikije. Vladika je pozdravio sve goste svečane akademije, posebno g.-dina Miletu Radojevića, izaslanika države Srbije, Dragoslava Šćekića, predsjednika Opštine Berane, Mila Lompara profesora beogradskog Univerziteta. Svetosavsku besjedu održao je prof. dr Milo Lompar, koji je kazao da je teško reći u malo  vremena sve ono što bi bilo bitno za život Svetog Save i za onaj simbol koji je on postao u dugom istorijskom i kulturnom trajanju našeg naroda. „U isto vrijeme to je i poznato. Svi smo mi poslednjih godina gledali nešto od onog neuporedivog sjaja koji obilježava taj život. Pa, ipak, ako bismo željeli da povučemo neku crtu, pronašli bismo neke tačke u kojima se ta biografija i život dodiruje sa opštom duhovnom, kulturnom, istorijskom sudbinom našeg naroda. Sveti Sava je otišao u monahe vođen jednom dubljom, ličnom motivacijom, osjećajući unutrašnju potrebu za duhovnim podvigom, ali onim što je on postao on je obilježio kretanje srpskog naroda ka duhovnom polju unutar kog se kreće najtežom stazom prema gore i unutar kog se na zemlji svjedoči ono što se gore vidi.  Sveti Sava je osnovao Hilandar, zar to nije naša sadašnjost, zar to nije ono mjesto na kojem se sabira svako duhovno iskustvo našeg naroda, njegova mudrost, pamćenje i patnja, i zar to nije ono što u našim srcima kuca, iako je na daljini?“, besjedio je Lompar. On je kazao da je Sveti Sava mirio zavađenu braću. „Zar to nije ono što imamo u svojim životima, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti? On je kretao da pomiri ono što je izgledalo nepomirljivo i to nepomirljivo, ma koliko bratsko, pojavljivalo se u njegovom horizontu kao izmireno i upućeno ka vječnom. Sveti Sava nije ustuknuo pred zlom, znamo kako je blagim riječima ubjeđivao i kako je na kraju savladao Streza koji se pojavljuje u pripovijedanju Domentijanovom i Teodosijevom kao simbol zla, koje djeluje nesavladivo, a ipak je poklekao“, kazao je Lompar u svojoj besjedi. U isto vrijeme, kako je kazao Lompar, Sveti Sava je donio autokefalnost Srpskoj arhiepiskopiji. „On je taj koji je, krećući na dugi put samostalnosti naše Crkve i našeg naroda doveo, prelazeći preko Soluna, najveće umjetnike tadašnjeg svijeta da oslikaju najbolje slike vizantijskog slikarstva, kakve se pojavljuju u Mileševi i Studenici.  Hristovo raspeće u Studenici i plava pozadina na kojoj se oslikava vječni lik ljudske patnje, strasti i vaskrenja, nosi duboki duhovni pečat Savine ličnosti“. Lompar je naveo da je Sveti Sava obilježio naše iskustvo u dugim godinama ropstva. „Vršački vladika Teodor potkraj 16. vijeka digao je ustanak u Banatu i ustanici su nosili Savin lik. U isto vrijeme bio je ustanak u Hercegovini, koji je trajao pod znamenjem toga lika. Taj lik, koji je potom na Vračaru doživio svoje drugo vaskrsnuće, pojavljivao se pred očima našeg naroda u dugim godinama ropstva Osmanske imperije i Habsburške monarhije, kao poziv na slobodu i kao poziv na podvig. Pa i onda kada bi naši neprijatelji htjeli da izbjegnu da kažu da smo mi ti na koje oni ciljaju, oni bi govorili da je to svetosavska tradicija i ideologija. On je bio simbol i meta onoliko koliko smo i mi sada simbol i meta, i nekad i sad. Ali, on je, u isto vrijeme, uspio da nas pokrene u Karađorđevim i Svetog Petra Cetinjskog pokretima, on je taj čije je duhovno i monaško, mističko iskustvo, progovorilo na najtajanstveniji način u Njegoševim besmrtnim stihovima „Luče mikrokozma“ i spojilo našu najveću ličnost novoga sa najvećom ličnošću ukupnog postojanja i vijeka. To je momenat u kojem se Savino iskustvo potvrdilo ne samo kao iskustvo svijeta, već kao i iskustvo svetosti, ne samo kao iskustvo ovozemaljskog hleba, već kao i iskustvo nebeskoga smisla. Kao što je kosovska tradicija zabilježila da naša zemaljska pobjeda, koju oličava Sveti Sava i Knez Lazar, mora imati nebeski smisao, tako je Milošev i Karađorđev podvig odjeknuo Njegoševim besmrtinm stihovima „Gorskog vijenca“, obilježavajući kako u svetosavskoj tradiciji postoji unutrašnja, duhovna skoncentrisanost čovjeka na sebe i spoljašnja spremnost da se u svijetu ono što je duhovno potvrdi kao životno“, rekao je Lompar. Đukanović o litijama i molebanima: Ne dozvolite da budete dio tog ludačkog pokretahttps://t.co/Xhmp8H1zud
— VOSTOK vesti (@vostokvesti) January 28, 2020 I u 20. vijeku kada je, kako je rekao Lompar, narod bio izložen strašnim genocidnim činovima, svetosavska pjesma i svetosavko uvjerenje je pretrajalo. „Pa i danas, kada se suočavamo sa izazovima koji su strašni i kada nam se čini da ćemo pokleknuti, dovoljno je da pogledamo na ovom mileševskom portretu njegovom ovu jednu obrvu, za koju se možda samo meni čini da je podignuta, koja nam kaže – „Pa zar ćete sada odustati. Kada sam ja mogao proći kroz vodu i vatru, kroz ono kroz šta se ne prolazi, zar vi danas ne možete manje od toga?“ Otuda na ovom mjestu, koje krasi najveća srpska knjiga Miroslavljevo jevanđelje, vrlo dobro znamo da mi koji ostajemo pod ovom podignutom obrvom Svetog Save ostajemo vjerni unutrašnjoj duhovnoj suštini jednog dugog, mučnog, tragičnog i slavnog kretanja i odgovaramo: „Bićemo dostojni“, poručio je prof. dr Milo Lompar. U programu Svetosavske akademije učestvovali su: Danica Crnogorčević, narodni guslar Boško Vujačić, Crkveni hor ,,Sveti Nikola'' i KUD “Tekstilac”. Eparhija

Nastavak na Vostok.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vostok.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vostok.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.