Izvor: JUGpress.com, 24.Okt.2019, 17:28 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Deset minuta sa detetom nisu dovoljna za kvalitetno roditeljstvo
NIŠ
Ove godine je u Nišu bilo 28 prijavljenih slučajeva nasilja nad decom, potvrđeno je 25, a tri slučaja se još obrađuju, kaže Lidija Stanković, pomoćnica direktora Centra za socijalni rad “Sveti Sava” u Nišu, koji je i ove godine organizovao 25. Oktobarske susrete u socijalnoj zaštiti sa temom “Nasilje nad decom – reakcija sistema”.
Ela Selak Bagarić iz Zagreba dodaje da “roditelji >> Pročitaj celu vest na sajtu JUGpress.com << danas prosečno provede 10 minuta sa svojim detetom , a 10 minuta nisu dovoljna za kvalitetno roditeljstvo”.
Oktobarski susreti u socijalnoj zaštiti okupili su veliki broj psihologa, socijalnih radnika i ostalih stručnjaka koji se bave ovom problematikom i to iz celog regiona, a predavanja će održati i gosti iz Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine koji su se odazvali pozivu.
Susreti se održavaju u organizaciji Centra za socijalni rad „Sveti Sava“ u Nišu u suorganizaciji sa Komorom socijalne zaštite.
“Nasilje nad decom nije samo tema ovog skupa već je to društveno zlo koje otvara tešku antropološku priču o tome ko su i kakvi su ti ljudi koji mogu da maltretiraju decu. Na ovo pitanje je posebno teško odgovoriti jer su počinioci ovih dela uglavnom isz kruga najbližih srodnika i sve se dešava u okvoru predpostavljene ljubavi, brige i moći. Dešava se od onih koji treba da vode brigu o deci, da ih vole id a ih štite”, kaže Lidija Stanković, pomoćnica direktora Centra za socijalni rad “Sveti Sava” u Nišu.
Ona dodaje da su podaci kada se radi o nasulju nas decom neumoljivi i nedvosmisleno pokazuju da nasilja ima.
“Ove godine je u Nišu bilo 28 prijavljenih slučajeva nasilja nad decom, potvrđeno je 25, a tri slučaja se još obrađuju”, dodaje Lidija Stanković. “U pitanju je zlostavljanje ili zanemarivanje dece”.
Prema njenim rečima prvi korak u zaštiti dece od zlostavljanja i nasilja je otkrivanje slučaja. Svi su, a u prvom redu stručnjaci, odgovorni da na svaku sumnju reaguju prijavom centru za socijalni rad, miliciji ili tužilaštvu.
“Naši sugrađani ne prijavljuju nasilje nad decom jer postoji strah da će ta deca odmah biti izuzeta iz porodice, ali to se vrlo retko dešava. Prvi korak u našem radu je pružanje podrške porodici. Nekada roditelji, a to bude često, ne čine to što čine namerno već iz neznanja i nedostatka roditeljiih veština. U tome mogu d aim pomognu stručnjaci iz Centra za socijalni rad, ali i iz drugih ustanova. Izdvajanje deteta iz porodice se primenjuje u izuzetno teškim slučajevima kada je u pitanju život deteta. Prosečno imamo jedan do dva slučajeva takve vrste godišnje, ali ni to izdvajanje nije trajno. U zavisnosti kako porodica sarađuje i ako ona ispuni naše kriteriume dete se vraža u biološku porodicu”, zaključuje Lidija Stanković.
Nasilje na decom je problem sa kojim se sreću stručnjaci u celom regionu, a to potvrđuje i gošća iz Zagreba iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba Ela Selak Bagarić.
“Kada se govori i nasilju nad decom previše se govori o intervenciji, a premalo o prevenciji”, kaže ona. “U prevenciju pre malo ulažemo i to je činjenica koja se odnosi na celu regiju, ne samo na Hrvatsku ili Srbiju. Sve dok na deci štetidomo mi ćemo imati eksalaciju i čuditi se otkuda sun am deca toliko agresivna, depresivna ili sa teškoćama.Razlog je to što se ne brinemo o tim problemima prije nego li oni nastanu”, ističe Ela Selak Bagarić.
Dodaje da se ne prepoznaju na vreme porodice koje su u riziku, ne pomaže se deci i roditeljima pre nego dođe do teških posledica, a to je razlog zbog čega danas imamo puno dece kojima je potrebna pomoć stručnjaka.
“Ono što sva suvremena istraživanja pokazuju, roditelj danas prosečno provede 10 minuta sa svojim detetom , a 10 minuta nisu dovoljna za kvalitetno roditeljstvo”, ističe Selak Bagarić. “To nam govori i o tome koje su vrednosti društva u kome djeca odrastaju. Utjecaj porodice sve više slabi , a jačaju društvene mreže i mediji, ali to je alarm da djeci vratimo prave vrednosti. Sve dok to ne učinimo djeca su prepuštena sama sebi”.
Prva stvar koju sistem može da uradi je da se počne govoriti o deci kada je to potrebno, a ne kada se nešto dogodi i to objave mediji. Društvo mora učagati u mere za zaštitu dece, ali to su mere koje ne traju šest meseci, već godinama.
“Amerika ulaže deset godina u prevenciju i tek nakon toga se mogu videti pomaci”, dodaje Selak Bagarić. “I u Hrvatskoj i Srbiji sve mejere koje se provode odnose se na mjesec ili dava, a onda se više nema para. Svi se skrivamo pred decom i okrećemo glavu na drugu stranu. Još uvek je veliki problem što se nasilje na prijavljuju. Sve dok svi na napravimo prve korake imaćemo djecu koja pate”.
Profesor dr Đurađ Stakić sa Univerziteta Pensilvanija je na skupu govorio o tome šta dolazi posle nasilja.
“Veliki problem za svako dete jeste nasilje i zlostavljanje, ali je problem i to što su izvršioci nasilja bliske osobe deteta. Kada dete doživljava nasilje za njega je to i emotivni šok. Deca ćute o tome i ogroman je broj dece koja nikada ne prijavi nasilje. Ako ga i prijave čine to posle dužeg vremena i onda se gube sećanje na to šta sa desilo.Tada se sa sumnjom gleda na to i dete doživljava još jedno razočaranje, dam u sistem ne veruje”, objašnjava Stakić.
Ono što stručnjaci mogu da urade to je primene pravi način razgovora sa detetom, da postave prava pitanja in a taj način uspostave pravi pravilan kontakt sa detetom kako bi se pribavio pravno valdina iskaz koji može da se prihvati.
“To je komplikovan metodološki zahvat koji se stručno zove forenzički intervju sa deco mi drugačiji je od ostalih intervjua”, dodaje Stakić.
Oktobarskih susreta u socijalnoj zaštiti se završavaju danas. A među govornicima će bit ii stručnjaci iz prihvatilišta za decu , sigurnih kuča i ustanova za decu i mlade.
PodeliteClick to share on Facebook (Opens in new window)Kliknite ovdje za dijeljenje na Twitteru (Opens in new window)Kliknite za slanje emaila prijatelju (Opens in new window)Click to share on Skype (Opens in new window)
I ovo Vam može biti interesantno
.jpg)
