Izvor: Vesti-online.com, 19.Dec.2009, 07:55 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Danas je Sveti Nikola
Srpska pravoslavna crkva i pravoslavni vernici obeležiće danas praznik Svetog Nikole koji je u istoriji hrišćanstva zabeležen kao jedan najvatrenijih zagovornika hrišćanske crkve i veliki protivnik jeretičkih učenja u prvim vekovima hrišćanske propovedi.
Svetog Nikolu pođednako poštuju i zapadni i istočni hrišćani, a u Srbiji je jedna od najčesćih slava i zaštitnik pravoslavnih porodica.
SPC danas obeležava dan smrti svetog Nikole, čudotvorca Mirlikijiskog >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << koji je rođen u gradu Patari, u oblasti Mire Likijske, u vreme cara Valerijana (190-260).
Umro je 6. decembra 345. godine (19. decembra po zvaničnom gregorijanjskom kalendaru), pa tog dana svi hrišćani daju pomen svetitelju.
Sveti Nikolaj, čije je ime u grčkom značenju - pobeditelj naroda (niki - pobeda i laos - narod) smatra se u hrišćanskom svetu pobediteljem dobra nad zlom, koji je kao propovednik pravoslavnog hrišćanstva u prvim vekovima imao najveći broj pristalica.
Na prvom saboru su se rešavala pitanja hrisćanske dogme i simbola vere. Učestvovali su najugledniji predstvanici hrišcanskih crkava, među kojima i arhiepiskop Nikolaj kao poglavar Likijske mitropolije.
Na ovom saboru su sveti oci ustanovili Svetu Trojicu kao simbole hrišćanske vere, a svetitelj Nikolaj se proslavio osobitom žustrinom u utvrđivanju pravoslavne dogme.
U zapisima prvog sabora stoji da se arhiepiskop Nikolaj žestoko sukobio, čak je udario šamar jeretiku Ariji koji je zagovarao potpuno drugačiji pristup verovanju u Tri ličnosti, negirajući božansku prirodu Isusa Hrista.
Sabor u Nikeji je, usvojivši verovanje i učenje o Božanskoj prirodi Hristovoj koji je - postao čovek da bi postao Spasitelj čovečanstva, prognao i anatemisao Ariju i njegove malobrojne sledbenike.
Ocu Nikolaju oduzet je ariepiskopski omofor zbog nedopustivo drskog ponašanja, ali mu je ubrzo vraćen sa svim dostojanstvima hrišćanske crkve u čijem je službovanju i propovedi proveo ostatak života.
Hrišćanske crkve slave i prenos moštiju svetog Nikole koje su 22. maja 1096. godine prenete iz Patare Mirlikijske u Bari, gde i danas počivaju i smatraju se mestom na kome se sreću i na kome će se pomiriti istočni i zapadni hrišćani i njihove podeljene crkve.
Mnogopoštovan u srpskom pravoslavlju sveti Nikola je bio zaštitnik srpskih kraljeva, pa su najstarije crkve njemu posvetili.
U manastiru Studenica, crkvu Svetog Nikole (13. vek) podigao je Stefan Nemanja, a kralj Uroš I Nemanjić i kraljica Jelena Anžujska sagradili su pored svoje zadužbine u manastiru Gradac crkvicu svetog Nikole koja je i danas gotovo netaknuta.
Među mnogobrojnim svedočanstvima zabeleženo je i da je kralj Stefan Dečanski kome je, prema predanju, sveti Nikola vratio vid, zlatom okitio crkvu svetog Nikole u Bariju.
U srpskim manastirima sveti Nikola se slika u odeždi arhiepiskopa, a među najlepše predstave spadaju i scene sa Prvog vaseljenskog Sabora su u manastiru Dečani (14. vek).
U manastiri Morača su freskozapisi iz 13. i 17. veka na kojima su prikazana čuda svetog Nikole koji spasava moreplovce u nevremenu koje ih je zadesilo na putu za svetu zemlju.
"Molitvama je more krotio", kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, pa otuda i običaj da se uoči svetog Nikole, u vreme prazničnog bdenija sve lađe zaustave i bace sidra.
U srpskom pravoslavlju slava svetog Nikole pada u vreme Božićnog posta, pa je običaj da se na slavsku trpezu iznose posna jela.
Nastavak na Vesti-online.com...





