Izvor: BanjalukaLive.com, 01.Mar.2015, 20:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svaki četvrti testirani nije biološki otac djeteta!

U BiH stotine sumnjičavih očeva godišnje podnese zahtjev za utvrđivanje očinstva nad djecom koju su, ponekad i godinama, smatrali svojim pravim biološkim nasljednicima. Svaki četvri testirani muškarac nije biološki otac djeteta za koje se utvrđuje očinstvo, a sve češće se dešava da majke ili potencijalni očevi, u zavisnosti od toga ko je "optuženi", odbijaju da pristupe analizi, piše "Press RS". U sudskim postupcima češći podnosioci zahtjeva su majke koje žele da dokazivanjem >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << očinstva ostvare prava koja im zakonom pripadaju, dok su potencijalni očevi češći podnosioci privatnih zahtjeva. U svakom slučaju, mnogo su češće privatne analize, jer, prosječno, na jednu koja se obavlja po zahtjevu suda, dolaze tri po zahtjevu sumnjičavih očeva. Nerijetko se dešava i da bake i djedovi posegnu za DNK analizom, zbog sumnje da su snahe "švrljale", odnosno da su tokom zakonitog braka namagarčile njihove sinove. Kako se saznaje, djeca za koje se utvrđuje ili osporava očinstvo uglavnom su predškolskog uzrasta, ali raspon se kreće od tek rođenih beba do "djece" od pedesetak godina! Nije redak slučaj da se odmah po izlasku iz porodilišta u Zavodu sa sudsku medicinu RS pojave otac, majka i dijete, jer otac, pre upisa djeteta u matičnu knjigu rođenih, želi da provjeri da li je on stvarno otac! U ovom zavodu izjavili su da prosječno godišnje prime oko 70 zahteva za DNK analizu u svrhu utvrđivanja ili osporavanja očinstva. "Broj zahteva na godišnjem nivou jeste u stalnom blagom porastu. Prema našim rezultatima, svaki četvri testirani muškarac nije biološki otac djeteta za koje se utvrđuje očinstvo, i tu smo u skladu s evropskim standardima. Naglašavam, radi se o rezultatima u vezi sa osobama koje su testirane u ovom zavodu i koje su imale razlog da to urade, a ne o nekim opštim kretanjima u našoj populaciji. Cijena DNK analize u pomenutu svrhu po jednoj osobi iznosi 250 maraka. To znači da kompletna analiza, koja podrazumijeva utvrđivanje DNK profila majke, djeteta i pretpostavljenog biološkog oca ispitivanog djeteta, košta 750 maraka", kaže šef DNK laboratorije u ovom zavodu, dr Zoran Obradović. Prema njegovim riječima, u ovoj laboratoriji imali su nekoliko slučajeva gdje su se kao davaoci bioloških uzoraka pojavljivali bake i djedovi, pošto je pretpostavljeni otac djeteta mrtav. "Ovdje se očinstvo dokazuje indirektno, odnosno u nalazu se navede procentualna vjerovatnoća da su davaoci komparativnih uzoraka biološki srodnici, odnosno baka i deda ispitivanog djeteta. DNK analiza u ove svrhe može se obavljati i postmortalno, odnosno kada je pretpostavljeni biološki otac djeteta ili starije osobe mrtav. Nedavno smo imali slučaj da se dijete, za koje se treba utvrditi biološki otac, rodilo nakon očeve pogibije. Ovdje je bilo relativno lako doći do biološkog materijala pretpostavljenog biološkog oca, jer je u depozitu nadležnog suda, pošto je bila riječ o ubistvu, sačuvan nesporni uzorak krvi uzet u toku obdukcije njegovog tijela. Nisu rijetki slučajevi kada je neophodno uraditi djelimičnu ekshumaciju sahranjenih posmrtnih ostataka u svrhu uzimanja biološkog materijala za obavljanje DNK analize, a to je zub ili dio kosti. U ovakvim slučajevima, DNK analiza takođe se radi ili po zahtjevu nadležnog suda ili po privatnom zahtjevu, nakon što se dobije saglasnost sanitarnih službi nadležne opštine", kaže dr Obradović. On dodaje da se dešavalo da zvanični otac bude otac svojoj djeci nekoliko godina, a da zapravo nije biološki otac djece. "Imali smo i slučajeve da je testirani muškarac otac jedno od dvoje djece. Međutim, dešavalo se i da je muškarac koji je na osnovu DNK analize znao da nije biološki otac djeteta, ipak ga upisivao u matičnu knjigu rođenih, kako bi ono imalo sva zakonima propisana prava", naglašava dr Obradović. Prema njegovim riječima, pitanja oko anonimnosti DNK analize česta su tema telefonskih razgovora koje zaposleni u zavodu obavljaju sa strankama. "Mogući razlozi su želja da se riješe neke sopstvene sumnje, a da o tome ne postoji trag, ili jednostavno naš mentalitet. Međutim, prema Zakonu o DNK, nijedan DNK profil generisan u ove svrhe ne sme se arhivirati u bazu DNK profila", poručuje dr Obradović. U Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu kažu da se u njihovoj laboratoriji za forenzičku genetiku takođe obavi više od 70 DNK analiza, čiji je broj u blagom porastu. "Često se dešava da zahtjeve za utvrđivanje očinstva podnose i bake ili dede, a nerijetko i odrasle osobe koje žele da provjere da li su određene osobe njihovi biološki roditelji. Uzrast djece za koju se utvrđuje očinstvo kreće se od novorođenačke do zrele dobi, a prosječno je svako peto testirano očinstvo negativno", ističe direktor ovog instituta, dr Kasim Bajrović. Prema njegovim riječima, ako zahtjev za testiranje srodstva tipa roditelj-dijete podnose babe ili dede ili neki drugi srodnici, u analizu se uvijek moraju uključiti i dijete i potencijalni biološki otac. "Tačnije, potrebni su njihovi uzorci. S druge strane, srodnici mogu zatražiti analizu testiranja srodstva tipa deda/baka-unuk, stric/tetka-nećak i slično, i u tim slučajevima moguće je da potencijalni otac ne bude uključen. Treba naglasiti da ovaj tip analize često ne daje visoke procenualne vrednosti kao što je slučaj kod utvrđivanja očinstva, pa je i interpretacija rezultata ponekad otežana", objašnjava dr Bajrović. On dodaje da se nerijetko dešava da osobe ne pristaju na utvrđivanje očinstva, te da su češći slučajevi u kojima potencijalni očevi odbijaju da pristupe analizi. "Međutim, ima i slučajeva kada majke odbijaju saradnju i ne dozvoljavaju da se sprovede zatražena analiza. U našoj laboratoriji su rijetki zahtjevi za utvrđivanje roditeljstva u kojima djeca sumnjaju da su usvojena, dok dosad nismo imali nijedan slučaj testiranja roditeljstva gde se sumnja da su deca zamijenjena u porodilištu. Međutim, u našoj praksi bilo je i slučajeva kada je DNK analizom potvrđeno da osoba nije otac više djece", kaže dr Bajrović. On objašnjava da je testiranje očinstva kapitalna odluka koja se donosi u odnosima u kojima više nema međusobnog povjerenja. "Sama ta činjenica čini ovaj postupak vrlo stresnim i neugodnim u smislu konfliktnih situacija do kojih manje-više, u različitim formama, dolazi tokom cijelog postupka. U stvari, rijetki su slučajevi u kojima osobe međusobno sarađuju i kroz celu proceduru prolaze mirno i dostojanstveno", zaključuje dr Bajrović. Na mukama i očevi iz regiona U zemljama regiona takođe je u porastu broj podnesenih zahtjeva za utvrđivanje očinstva koje, kao i u BiH, najčešće podnose sumnjičavi očevi. U Centru za humanu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu godišnje bude urađeno oko 300 DNK analiza, gdje je, u svakom slučaju, mnogo veći broj potvrđenog očinstva. Ovdje anonimna DNK analiza za spornog oca i dijete iznosi 22.900 dinara (oko 400 KM), a cijena DNK analize s identifikacijom koja se može koristiti na sudu 39.900 dinara (oko 700 KM). U Srbiji su podnosioci zahtjeva za utvrđivanje očinstva i žene i muškarci. Međutim, muškarci češće provjeravaju očinstvo korišćenjem anonimnih DNK analiza, dok su majke češće prinuđene da u okviru sudskih sporova dokazuju biološko očinstvo za svoju djecu. U Zagrebu, samo u jednoj privatnoj laboratoriji, godišnje bude obrađeno oko 250 predmeta, od čega pedesetak po nalogu suda. Prema statistikama iz Hrvatske, u 12 do 13 odsto slučajeva utvrdi se isključenje, odnosno pokaže se da se ne radi o ocu djeteta. Cijena testiranja u Zagrebu je 1.200 kuna (oko 300 KM) po uzorku, odnosno minimalno 2.400 kuna (oko 600 KM) za analizu uzoraka dve osobe. Podaci Instituta za DNK analize iz Ljubljane pokazuju da je od ukupnog broja zahtjeva, 95 odsto privatnih, a pet odsto sudskih. Očinstvo, čije utvrđivanje uglavnom zahtijevaju navodni očevi, bude potvrđeno u 20 odsto slučajeva, piše "Press RS".

Nastavak na BanjalukaLive.com...