Izvor: BanjalukaLive.com, 26.Okt.2015, 21:14 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Slanina opasna kao azbest i cigarete?
Slanina, kobasice, šunka i ostale mesne prerađevine, dugo prozivane za štetu koju mogu da nanesu zdravlju, su i zvanično na listi kancerogenih proizvoda. I, to, u prvoj grupi - zajedno sa duvanom, azbestom i dizel gorivom, po odluci Međunarodne agencije za istraživanja o raku (IARC), savjetodavnog tijela Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je zvanično saopštila da mesne prerađevine mogu da budu uzrok obolevanja od karcinoma, a u izvještaju se navodi da je i crveno meso: govedina, teletina, >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << jagnjetina, ovčetina, meso koza i konja, u cjelini "vjerovatno kancerogeno", iako za to postoje ograničeni dokazi. Odluka nije iznenadila stručnjake, ali u javnosti izaziva mnogo polemike, i nedoumica. "Ova odluka ne znači da treba da prestanete da jedete crveno meso ili prerađevine, ali ako ih mnogo jedete, možda bi trebalo da razmišljate o redukovanju", rekao je profesor Tim Kej iz britanske agencije za istraživanje kancera, dodajući da ne može nanijeti štetu ako se s vremena na vrijeme pojede sendvič sa slaninom, a da zdrava ishrana podrazumjeva prije svega umjerenost. U izvještaju je navedeno da svega 50 grama mesnih prerađevina dnevno - što je manje od dvije kriške slanine, povećava rizik od razvoja karcinoma debelog crijeva za 18 odsto. "Individualno rizik od razvoja kolorektalnog kancera zbog konzumiranja obrađenog mesa ostaje mali, ali se rizik povećava sa količinom pojedenog mesa", rekao je Kurt Strajf iz SZO, prenose "Večernje novosti". SZO, međutim, smatra da meso može da bude i korisno za zdravlje, a zaključci 22. naučnika iz 10 zemalja donijeti na osnovu 800 studija koje istražuju vezu između raka i konzumiranja crvenog ili procesuiranog mesa u više zemalja, na više kontinenata, trebalo bi da pomognu zemljama pri davanju uravnoteženih savjeta za ishranu stanovništva. "Crveno meso sadrži proteine od izuzetne biološke vrijednosti i važne nutricijente kao što su vitamin B, gvožđe i cink, a njegova masnoća varira zavisno od vrste, starosti, roda, načina ishrane i dijela tijela životinje. Procesuiranje mesa, konzerviranjem ili dimljenjem, može da rezultira kancerogenim hemikalijama. Kuvanje poboljšava svarljivost i ukus mesa, ali može da proizvede i kancerogene materije. Priprema na visokoj temperaturi, kao što je prženje u tiganju, ili na roštilju proizvodi najveće količine tih štetnih hemikalija", navodi se u izveštaju AIRC. Kad se sve sabere, problem, izgleda, nije toliko u samom mesu, koliko u njegovoj tehnološkoj obradi koja podrazumijeva usoljavanje, fermentaciju, dimljenje, dodavanje konzervansa i pojačivača ukusa. Većina procesuiranog mesa sadrži svinjetinu ili junetinu, katkad i piletinu, iznutrice, krv... "Meso ima značajnu ulogu u ishrani i njegovo potpuno protjerivanje sa trpeze moglo bi da ima loše posljedice po zdravlje", kaže za "Novosti" profesor dr Branko Jakovljević, specijalista za ishranu Instituta za higijenu pri Medicinskom fakultetu u Beogradu. - Ono što predstavlja rizik su nitrati i hemikalije koje se dodaju pri njegovoj obradi. Mnoge studije su pokazale povezanost između konzumiranja mesnih prerađevina i karcinoma digestivnog trakta, prije svega želuca. Zato je preporuka da se mesne prerađevine svedu na minimum, najbolje da se uopšte ne konzumiraju. Docent dr Velimir A. Marković, koloproktolog iz Klinike za digestivnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije, kaže da je učestalost karcinoma crijeva povećana i da u Srbiji od ove vrste raka obolijeva čak 46 na 100.000 stanovnika. Koliko su za to krivi meso, a naročito mesne prerađevine, teško je reći jer u složenom, do kraja još nerazjašnjenom mehanizmu nastanka karcinoma, ishrana i voda učestvuju sa četiri do 10 odsto. "Suvomesnati proizvodi, kao što su slanina, pršuta i kobasice se suše, a poznato je da u dimu postoje kancerogeni agensi, ali je činjenica da su se početkom 19. vijeka, kada nije bilo frižidera, ti proizvodi više jeli, pri čemu su stope obolijevanja i umiranja od karcinoma bile značajno manja nego sada", kaže za "Novosti" profesor dr Slobodan Čikarić, predsednik Društva Srbije za brorbu protiv raka. - Veći problem, je, izgleda, u raznim hemikalijama koje se dodaju prerađevinama, koje su "noviji izum", da bi one imale ukus i trajnost. SAD su imale registar za rak još 1900. godine i tad je od karcinoma umiralo 50 od 100 hiljada stanovnika, a najmasovnije ubice su bile infektivne bolesti kao što je Te-Be-Ce. Sad se od tuberkuloze gotovo i ne umire, ali je stopa mortaliteta od raka krajem 20. vijeka iznosila 200 na 100.000 stanovnika, a u Srbiji je 2012. godine dostigla 300 umrlih na 100.000 stanovnika. Za to što se smrtnost od karcinoma različitih lokalizacija za 110 godina povećala čak šest puta, i pored toga što su terapijski modaliteti veoma razvijeni: od radioterapije do biloških lekova, svakako je krivo i globalno starenje stanovništva, jer poznato je da se karcinom najčešće javlja u starijoj životnoj dobi. "Ako smo u Srbiji za 10 godina, računajući od 2001, imali 300.000 oboljelih od raka, duvan je odgovoran za 90.000, nepravilna ishrana za 15.000, a zračenje uključujući i posljedice osiromašenog uranijuma za 30.000 slučajeva obolijevanja", objašnjava profesor Čikarić.
Nastavak na BanjalukaLive.com...
