Izvor: BanjalukaLive.com, 06.Jan.2016, 21:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Badnjak na ognjištu, čeljad na broju

Zora puca, dan se dani. Prangija odjekuje i potresa prozore. Sa ulice dopire oštar bat novih cipela. Više moje glave, do jastuka, poređane haljine i preobuka, od kojih me zadahnjuje miris na čistotu i novo. Ispod ikone puckara kandilo, miris od tamjana sobu puni. A soba topla, oribana, meko namještena i ututkana..." Kao u pripovjeci Bore Stankovića, u mnogim domovima svanuće božićno jutro, dan najradosnijeg hrišćanskog praznika, kada će se neki možda ponoviti novim cipelama, jer valja >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << se, kažu, za Božić ponoviti, domaćini će ispuniti sobu mirisom tamjana, dok će se domaćice potruditi da kuća „blista", a trpeza bude bogata. Mnogobrojni običaji kojima se proslavlja dan Hristovog rođenja, 7. januar po gregorijanskom, odnosno 25. decembar po julijanskom kalendaru, čuvaju se vijekovima, pa iako moderno vrijeme ostavlja na njima svoj trag, cilj im je isti: da godina bude rodna, čeljad zdrava, da domaćinstvo raste i da se radost, svjetlost i čudo Božića prenesu na sve dane u godini. Proslavljanje Božića počinje dan prije Hristovog rođenja – na Badnji dan. Naziv se dovodi u vezu sa staroslovenskim glagolom bad koji znači bdjeti, a da je bdjenja u iščekivanju Hristovog rođenja i bilo, potvrđuju pojedini zapisi etnologa koji svjedoče o tome da je uoči Božića malo ko spavao. Većina običaja vezana je za veče, domaćini su ponegdje noću čuvali badnjak koji se palio na ognju, a domaćice su bile na oprezu jer je položajnik mogao da dođe i odmah poslije ponoći. Na dan Hristovog rođenja rano ujutru zvone zvona na svim pravoslavnim hramovima, a vjernici se umoljavaju da se uzdrže od ustaljenog običaja da rođenje Bogomladenca pozdravljaju pucanjem prangija. Na svečanu Božićnu liturgiju valja obući nešto novo, a crkveni oci podsjećaju da je nafora koja se prima poslije liturgije i svetog pričešća prvo što treba okusiti na Božić. Poseban gost koga sa radošću iščekujemo u našim domovima jeste položajnik za koga se vjeruje da donosi sreću u kuću za cijelu godinu. Iako položajnik može biti i namjernik, onaj ko prvi dođe u kuću, najčešće se on ipak pozivao, a ponegdje i pažljivo birao – gledalo se da bude mlad, zdrav, „srećne ruke", sa oba živa roditelja... Neke domaćine godinama bi polazio isti gost i smatralo se da položajnik ne valja često da se mijenja. Položajnik bi na ognjištu džarao vatru uz riječi „Koliko varnica toliko parica, jaganjaca, kravica..." čime bi prizivao sreću i blagostanje u kuću domaćina. Domaćica ga je obavezno darivala – čarapama, šalom, kolačem, voćem. Položajnik je obično jedini gost jer se na Božić ne ide nikome u posjete, a porodica je na okupu. Na trpezi je mrsno jelo, a domaćice se trude da ona bude što bogatija. Prije ručka obično se pali svijeća i čitaju molitve, a onda se lomi česnica koja ima onoliko dijelova koliko ima ukućana. Vjeruje se da će biti srećan onaj koji u svom parčetu pronađe paru koju je domaćica umijesila u česnicu. U nekim krajevima, u svakom parčetu, osim pare, stavljaju se i druge stvari koje simbolišu zdravlje, kuću, stoku, pa se vjeruje da će onaj ko dobije dren, na primjer, biti zdrav cijele godine, ko izvuče sjeme bundeve imaće dosta svinja, a ko dobije drvce gradiće kuću. Božić se slavi najčešće tri dana, a drugi i treći dan odlazi se u posjetu prijateljima i rodbini. Badnjak i slama iznose se iz kuće 9. januara, na Svetog Stefana, i stavljaju se na voćke, u vinograd, pored drveta, a značenje je uvijek isto – da obezbijedi rodnu godinu. Valja se... ne valja se... Poduži je spisak radnji za koje se u narodu vjeruje da ih valja ili ne valja činiti na Badnji dan i Božić. Na Badnji dan, na primjer, valja sve pozajmljene stvari i dugove vratiti, za badnju večeru, treba pripremiti neparan broj jela, a pucketanje lišća na badnjaku prilikom loženja tumači se kao dobar znak. Tog dana valja posaditi neku biljku jer se vjeruje da će se ona sigurno primiti. Na Božić valja raditi one stvari koje su nam tokom godine zadavale problema, da bismo ih u narednoj godini lakše savladali. Valja se da se položajnik ogrne guberom da bi bio deblji skorup na kajmaku, a u nekim krajevima vjeruje se da se je dobro izmaći stolicu na kojoj on sjedi kako bi se sreća zakovala za kuću. Postoji i narodno vjerovanje da je dobro da Božić bude oblačan jer to nagovješćuje dobru godinu, pa ima i poslovica „Bolje Božić kužan, nego južan". Ne valja se tokom božićnih praznika svađati ni djecu tući, od Božića do Svetog Stefana ne valja ni da se kuća čisti, a u Vojvodini vjeruju da za vrijeme božićnih praznika ne valja lupati na vrata da ne bi kokoške lupale jaja. Takođe, treba voditi računa da pri sječenju badnjaka on ne padne ni na jedno drugo drvo, a na ovaj dan ne valja pozajmljivati nikom ništa da se ne bi cijele godine razvlačile stvari iz kuće. Foto: YouTube/Screenshot

Nastavak na BanjalukaLive.com...