TRAŽIĆU IH DO GROBA!

Izvor: Kurir, 29.Apr.2008, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

TRAŽIĆU IH DO GROBA!

Nikola Novaković (73), koji danas živi potpuno sam u Višegradu, punih15 godina traga za dželatima svoje porodice

VIŠEGRAD - Nikola Novaković (73), rodom iz Breze kod Sarajeva, koji danas sam živi u Višegradu, punih 15 godina traga za dželatima koji su mu u proleće 1993. godine, u jednom od najtežih zločina počinjenih za vreme rata u Bosni, zverski pobili čitavu familiju. Ni posle 15 godina traganja Nikola nije našao pravdu, ali, kaže, od zaveta koji je dao na grobovima >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << svojih najmilijih - supruge Milke, brata Ranka, snahe Obrenije i polusestre Rajke - neće odustati.

- Samo znam da ću, dok me noge nose i oči vode, ići i tražiti ubice, i da ću se smiriti tek kad ih izvedem pred lice pravde ili kad umrem - kaže Nikola u sobici kuće na Bikavcu, gde živi sam na svetu.

Pre početka rata Nikola je sa svojom Milkom živeo u Gornjoj Brezi. Tih dana otišao je u penziju, a dane je prekraćivao kod komšija ili u svojoj radionici baveći se električarskim i stolarskim zanatom. Kad je zapucalo, Nikola je ostao kod svoje kuće, računao je da će ga, pošto se nikom nije zamerio, ostaviti na miru. Prevario se, kao i mnogi drugi...

- Sasvim iznenada, 10. jula 1992. godine, u moju kuću došli su uniformisani policajci, jedan Šabanović zvani Braco i drugi Dedić zvani Caco. Sproveli su me u policijsku stanicu u Brezi, kod islednika Dževahida Sokića. Tu sam saznao da sam od strane četnika zadužen za likvidaciju muslimanske dece. Optužili su me i da krijem radio-stanicu i oružje. Puna dva sata su me tukli, prvo u stanici, a onda su me odveli u stari rudnički magacin, gde su me njih sedmorica tukli koliko su mogli. Među njima je bio i izvesni Šabić zvani Tarza, koji je kod mene završio elektrozanat - priča Nikola svoju tužnu sudbinu.

Brzo je osuđen na 18 meseci zatvora i prebačen u kaznionu u Zenici, ali je, srećom, prethodno registrovan od strane Međunarodnog crvenog krsta. Godinu dana posle hapšenja u Nikolinu ćeliju došli su ljudi iz Crvenog krsta i obavestili ga da su dva meseca ranije pobijeni njegovi najbliži.

- Molio sam Boga da odmah umrem - seća se Nikola najtežih trenutaka svog života. Iz zatvora se zaputio pravo u Ilijaš.

- Svedoci su mi odmah ispričali da su članovima moje familije dvojica muslimana, preteći oružjem, naredili da se okupe u podrumu bratovljeve kuće. Iza ponoći stigli su dželati, prvo su ih mučili, onda sve zverski pobili. Rajku udarcima šrafcigerom u slepoočnicu, Ranku su pucali u usta, Milki i Obreniji su odsekli glave... Ujutru ih je komšinica Slobodanka našla mrtve i pozvala policiju... Da sve bude još gore, njihova tela su posle prebačena u mrtvačnicu Doma zdravlja u Brezi, tu su im navučene uniforme vojnika Armije BiH, snimala ih je televizija, a iste večeri Televizija Sarajevo prikazala je njihova tela uz priču da su to nevini muslimanski civili koje su masakrirali četnici - prepričava Nikola golgotu svoje familije.

Muslimanske vlasti u Sarajevu su za zločin u Brezi uhapsile i osudile na 18 meseci zatvora jednog poznatog sarajevskog kriminalca. Nikola, međutim, i dan-danas tvrdi da su prave ubice na slobodi i da slobodno žive u Sarajevu noseći na duši njegove najmilije.

- Zločin nije počinio čovek koje je osuđen. Imam izjave svedoka, koji tvrde da su zločin počinili Ramo B., Malik M. i Nusret M. Vlasti u Brezi jednostavno ne žele da pokrenu istragu protiv njih. Slično je i sa istražiteljima Haškog tribunala, kojima sam više puta davao izjave, ali bez ikakvih rezultata - kaže Nikola.[ antrfile ]

ODEM NA GROBLJE, ISPRIČAM SE S MILKOM...

Nikola danas ima desetinu fascikli sa dokumentima koja je u međuvremenu prikupio. Od najmilijih, čije je posmrtne ostatke, posle ekshumacije 2000. godine, preneo na groblje na Sokolcu, gde im je podigao spomenike, ostale su mu samo slike, koje polako blede kao dokumenta.

- Mnogi su mi obećali pomoć, mnogi tvrdili da će odgovorni za zločin u Brezi biti uhapšeni i izvedeni pred sud, ali to se još nije desilo. Sada često odem na groblje, zapalim sveće, ispričam se sa Milkom, kažem joj da se ne ljuti na mene i da ću istrajati tražeći njihove ubice, jer drukčije ne mogu, zarekao sam se na njihovim grobovima - kaže Nikola.

STRADALE I BRATANICE

Tragedija porodice Novaković iz Breze jedna je od najvećih srpskih tragedija tokom rata u Sarajevu. Pored Milke, Rajke, Ranka i Obrenije, tokom rata poginula je i Živana Novaković, Rankova i Obrenijina kćerka, dok je njihova druga kćerka Vera u eksploziji granate izgubila nogu.

Nastavak na Kurir...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Kurir. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Kurir. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.