Izvor: Blic, 29.Avg.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Prazne prikolice i džepovi
Prazne prikolice i džepovi
Na savskoj obali u Gradiški redovi kamiondžija, danima čekaju posao a toga uglavnom nema.
- Mi smo ti ovdje k’o prostitutke, dolaze ljudi, mjerkaju nas i zagledaju sa svake strane, češkaju se o kamionske točkove i gume. Na kraju obavezno odustaju, kažu, skupo je... Sad tebe pitam, prevoz deset kubika šljunka ili pijeska za dvadeset maraka, đe to ima? - pita Ibro Dautović i Žeravice. On je prevoznik od 1981. godine ali kaže da >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << nikad nije bilo teže.- Jeste da se gradi, ljudi prave kuće ali je sve to gola sirotinja, izbjeglice. Nemaju ljudi šta da rade. Nas i po dvadesetak ovdje parkiranih danima čeka, samo trošimo, a o zaradi nema se šta pričati - dodaje Ismet Dervišić koji ima još duži staž na istom poslu.
Pored nas žurno promače neki kamiondžija, a oblak prašine rasturi se na sve strane. U tom priđe Željko Kosović iz Donjih Podgradaca:
- Ima ovdje i bogatih koji grade, nije samo sirotinja ali oni imaju svoje prevoznike i svoje kamione. To je zatvoren krug, kolo u koje se mi ne možemo uhvatiti - kaže Kosović. On je godinama bio na evidenciji Zajednice za zapošljavanje, a onda je shvatio da je vrag odnio šalu te odlučio sam sebi da otvori radno mjesto. Činilo mu se da je prevoz i kamion dobra prilika:- Kupio sam kamion prije nekoliko godina, zadužio se a evo, sad ništa... niti zarađujem niti dugove vraćam - analizira Kosović svoje angažovanje.
Prekide nas neki biciklista u bijeloj majici:
- Treba mi šljunak, deset kubika do Brestovčine, plaćam dvadeset maraka? - licitira među okupljenim.
- Pa to je daleko od grada burazeru, budalu koja bi na to pristala nećeš ovdje naći - odbrusi mu Zoran Vuković iz Gradiške. U grupi su još Dragiša Lazić, Stojan Ratković, Mihajlo Borjanović, Petar Ponjević...- Prvo, ovdje nas ima više nego što bi trebalo, takvi su redovi pored svake prodavnice građevinskog materijala, svugdje i mogli bismo u jednoj turi prevesti pola Gradiške. Osim toga, država previše traži, na primjer tri hiljade maraka za registraciju plus porez i ostale dažbine. Odlučio sam da pitam premijera Ivanića da li je potreban i taj porez za željeznicu kada kod nas nigdje nisam vidio voza, jesam poslednji put u Sisku prije rata a to je već druga država - razočaran je Dervišić.
- Odmakni se brko, uprašiće ti se brkovi, eto kiše - dobaci neko iza velikog kamiona. Žarko Despotović i Senad Dautović opet imaju druge probleme:
- Kud god maknemo, evo ti policije, tablica gore, mi dolje i nikad dobrog... odmah vanredni tehnički, kazna, problem - kažu.
U džepu nose karte, tako skraćuju vrijeme. Danas ni deponija šljunka nije za pohvalu.- Bilo je nekih sirotana, sakupili koju marku pa išli tamo da vide ali ovi iz Vodoprivrednog preduzeća neće da načinju novu hrpu, a ono što je ostalo na staroj ne vrijedi i sad se tako preturaju a mi čekamo - opet će neko od naših sagovornika.
- Kada me žena pita koliko sam para zaradio, ja velim ni po lule duvana. Zato, kada dođem kući, ona odmah s vrata viče, gdje si lulo tugom okovana - šaljivo će jedan od njih objašnjavajući zajedničku svakodnevicu. Milan Pilipović
