Izvor: BKTV News, 30.Mar.2017, 14:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku
U Sarajevu je danas i zvanično predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku koju je trideset stručnjaka iz različitih oblasti sastavilo tokom jednogodišnje konferencije "Jezici i nacionalizmi", održane u Beogradu, Splitu, Podgorici i Sarajevu.
Danas predstavljena Deklaracija je već podgila veliku prašinu u državama regiona na koje se odnosi - BiH, Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku.
Vladimir Arsenijević iz Udruženja "Krokodil" je predstavljajući Deklaraciju izjavio >> Pročitaj celu vest na sajtu BKTV News << da pažnja koju je izazvala govori zapravo o njenoj bitnosti.
"Želeli smo da pokušamo da rekonstruišemo neprirodno stanje koje živimo u regionu već nekoliko decenija", rekao je Arsenijević, koji je potpisnik Deklaracije.
Hrvatska književnica Ivana Bodrožić, koja je takođe potpisnica Deklaracija,rekla je ona pogrešno interpretirana u medijima i dodala da iz onih koji su je potpisali ne stoji nijedna institucija, stranka ili bilo kakva finansijska podrška.
" Našli smo se oko ove Deklaracije i udružili zbog naših uverenja. U Hrvatskoj je smatraju napadom na Deklaraciju o hrvatskom jeziku iz 1967. godine, iako se i ta dekalaracija bori za jedan jezik koji je glavni, a koji možemo zvati kako želimo", rekla je Bodrožić.
Činjenica da govorimo jednim jezikom je i to što se ovde svi razumemo i ne treba nam prevodilac, rekla je i dodala da seu hrvatskim medijimao Deklaraciji govori kao da se sada stvara neki neostojeći jezik, što nije tačno.
Raznolikosti su, dodala je, naše bogatstvo.
" Postoje četiri standardne varijante koje se u svakoj državi mogu imenovati onako kako to te države žele. Ako se u 75 posto međusobno razumemo znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj pre 50 godina", rekla je Bodrožić.
Bodrožić je rekla da Deklaracijom žele da upozore na raznolikost za koju, kako je rekla, mi stmatramo da je bogatstvo.
"Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primer sa Nemačkom, Austrijom. U Austriji govore nemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao", rekla je.
Osvrnuvši se na pojavu "Dve škole pod jednim krovom", gde su deca odgajana da s njima žive i odrastaju "oni drugi".
" Cilj ove Deklaracije nije kršenje Ustava, ni čišćenje nečega. Želimo simbolizovati javnost da narod može biti samostalan, država suverena, a da dopustite tom narodu da priča kako želi. Naravno, ne zagovaramo jezičnu anarhiju, postoje jezični standardi i neka tako ostane", rekla je Bodrožić.
Ona je ispričala da je šetajući Baščaršijom gledala suvenire i ugledala hemijsku olovku napravljenu od čaure metka na kojoj piše - Sarajevo.
" Mi ne želimo rušiti Ustav ili nešto represivno uvoditi, ne želimo bilo koga primoravati na nešto. Mi želimo senzibilzovati javnost da postoje drugi modeli shvatanja jezika", rekla je i dodala da prvih Prvih 200 potpisnika su mahom ljudi koji su izuteno obrazovani.
Takođe, kazala je, mi ne tražimo zajedničko ime jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim, balkanskim, zagovaramo da svaki narod imenuje svoju varijantu jeziku onako kako želi.
Direktorka beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević objasnila je kako je država jedno, a jezik drugo i kako umnožavanje nacionalizma pogoduje političkim elitama.
" Mnoge stvari ovde ne podsećaju na devedesete, nego tridesete. Pre nekoliko godina bila sam u srpskoj enklavi Orahovac na Kosovu, gde u jednoj školi sva deca govore francuski. Razgovarala sam s profesorkom srpskog jezika koja mi je rekla da me mrzi, a na moje pitanje zašto, rekla je da ja pišem hrvatski. Rekla sam joj da sam iz generacije koja je čitala literaturu koja se izdavala u Zagrebu i da mi je to ostalo tako. Onda je rekla da me razume", ispričala je Pavićević.
Šta se krije iza deklaracije o jeziku koju niko ne sme da komentariše?
Istakla je i da je došlo i do identifikacije religije s nacijom i jezikom.
"Otkad imam edukatore edukovanih edukatora umesto obraz i znanje imamo sve više lažnih doktoranata. Šefovi raznih država prepisali su doktorate. Druga stvar je da je osećaj odgovornosti kod ljudi proizveo to da se zove počistiti u svom dvorištu za mene je to omogućilo i Donalda Trampa, a to je provincijalizacija koja na bazi jezika proizvodi populizam koji se time služi i zbog toga je u jezicima došlo do njihove redukcije", rekla je.
Mislim da je identifikacija nacije i jezika proizvela nešto što mogu nazvati nacionalističkim kičem a to je kad izgubite moć svog jezika.
U Beogradu nemate kafića koji se zove srpski, svuda je international, svuda je biznis.
Od granice do granice imate postkolonijalni jezik kojim se danas govori", istakla je Pavičević.
Pisac i novinar Balša Brković osvrnuo se na lažne doktorate, dodajući, uz smeh, da su jezički čisti.
" Čitav spektar reakcija pokazuje da su nacionalisti svih boja znatno iziritirani što je sjajno", rekao je.
Profesor Enver Kazaz istakao je da ova deklaracija dokazuje očigledno i ono što su znali, ne samo modernisti slovenskog prostora već i da su deca u BiH danas izložena nacionalističkoj ideološkoj mržnji.
" Deca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode politički moćnici i nacionalisti koji školu vide kao mentalno obrezivanje ili lobotomiju u svrhu formiranja rigidnog koncepta nacionalnog identiteta iz kojeg izbija mržnja", naveo je Kazaz, sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Inače, Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od dve stotine lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.
Među njima su: Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Boris Dežulović, Nenad Veličković, Marko Tomaš, Rajko Grlić, Borka Pavićević, Filip David, Teofil Pančić, Jasmila Žbanić, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Boris Buden, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Snježana Kordić i Balša Brković.
.jpg)
