Izvor: Politika, 18.Dec.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Između dve vatre
Stolac – "Za rata smo bili izdajnici i za naše sa Pala, ali i za naše komšije Hrvate i muslimane u Stocu. Oni prvi bili su protiv našeg povratka u rodni kraj, dok su nam drugi zamerali što smo Stolac morali napuštati, te što se, tokom rata, nismo pridružili njima", priča Risto Vukosav koji je, odmah prve poratne godine, u Trebinju registrovao Udruženje za povratak Stočana. Odmah potom prvi srpski povratnici su se i vratili u rodni grad. – U poratnim godinama u ovoj zemlji svima >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << je bar neko pomagao. Srbima iz Stoca, međutim, niko. Eto, Republika Hrvatska svake godine obnovi ili sagradi po stotinak kuća Hrvatima koji su izbegli u Stolac, a nama pomoći niotkuda. Za sve što je urađeno za nas možemo da zahvalimo dvema međunarodnim humanitarnim organizacijama. Obnovili su nam pedesetak kuća, poklonili pet freza i isto toliko krava – nastavlja Vukosav i dodaje kako su se pre pet godina obraćali za pomoć Vladi Republike Srpske i federalnoj vladi, ali od tada pa do danas nikakav odgovor nisu dobili.
U gradu na obalama Bregave političari su i dalje u dva rova. Bošnjaci u jednom, Hrvati u drugom. A Srbi između njih. Svojataju ih i jedni i drugi.
– U zavisnosti od potrebe dnevnopolitičkog trenutka, mi smo i uz Hrvate i uz Bošnjake. Svi oni sa nama su dobri. Svi nam žele ugoditi. Ali sve to za svoj konačan cilj ima nešto drugo, a ne iskrenu ljubav i poštovanje – naglašava Vukosav i dodaje da "danas u Opštinskom veću nema ni jednog Srbina". U lokalnom parlamentu jedanaest je Hrvata i šest Bošnjaka. Vlast je, uglavnom, u rukama Hrvata. U gradu danas nema učenika srpskih povratnika osim Nedeljka Đoga, srednjoškolca koji se, pre tri godine, sa majkom iz Trebinja vratio u Stolac.
– Jedan je od najboljih učenika stolačke gimnazije. Odlučio se za nastavu koju pohađaju njegovi hrvatski vršnjaci. Dakle, ide sa Hrvatima pošto je stolačka gimnazija, iako pod istim krovom, podeljena – Bošnjaci idu pre, a Hrvati posle podne – pojašnjava Vukosav i podseća da deset osnovaca, dece srpskih povratnika u Stolac, vozari do Berkovića i Ljubinja u Republici Srpskoj. Iako je u Stocu više pravoslavnih bogomolja, na sreću sačuvanih, paroha još nema.
– Bio bi nam i te kako potreban. Jer crkva je ta koja nas, makar za zborova, može okupiti. Ovde su nam koreni kojih se nikada niti hoćemo, a niti možemo odreći – kaže na kraju Risto Vukosav.
[objavljeno: ]
