Izvor: B92, 11.Jun.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
190 ranjenika nestalo bez traga
Vukovar -- I dalje je nepoznata sudbina 190 hrvatskih ranjenika koji su 1991. bili smešteni u fabrici Borovo i lečeni u bolnici u Novom Sadu
Pred sam kraj rata u Vukovaru u novembru 1991. godine, oko 190 ranjenika s hrvatske strane bilo je smešteno u fabrici Borovo, u kompleksu tzv. Borovo-komerca, a nakon pada grada JNA odvela ih je sanitetskim vozilima u novosadsku bolnicu na lečenje.
Službeni podaci novosadske bolnice govore o 187 ranjenika dovedenih u Novi Sad >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << na lečenje. Međutim od sredine januara 1992. gubi im se svaki trag. U Hrvatskoj postoje dva živa svedoka koja tvrde da su s tim ranjenicima razgovarali krajem 1991. u novosadskoj bolnici.
Uprkos činjenici da postoje bar dva živa svedoka, takođe hrvatska ranjenika koji su u novosadsku bolnicu dovedeni iz drugih smerova i koji su ne samo videli nego i razgovarali s ranjenicima dovedenim iz fabrike Borovo, te uprkos činjenici da su o tom slučaju svedočili pred nadležnim hrvatskim institucijama nakon što su razmenom vraćeni u Hrvatsku, čini se da do sada niko od merodavnih u Hrvatskoj nije proverio istinitost njihovih svedočanstava te pomoću njih bar pokušao otkriti sudbine nestalih hrvatskih ranjenika iz Borova.
Vitomir Garvanović, jedan od dva živa svedoka, poreklom iz sela Berka pored Vukovara, danas živi u Vinkovcima. O tome kako je stigao u novosadsku bolnicu, što je tamo video i kome je sve nakon povratka u Hrvatsku dao iskaze, za B92 govori: "Ranjen sam u Berku drugog septembra 1991. godine, zarobljen od Teritorijalne obrane te odveden od paravojske i Jugoslavenske armije u Orolik, potom u Negoslavce i odande u Novi Sad u pokrajinsku bolnicu jer sam bio ranjen u ruku. Tamo su me liječili. S najvjerojatnije sada pokojnim Ivanom Firijem razgovarao sam u sobi novosadske bolnice i on mi je rekao tko ga je doveo u Borovo-Komerc, kada je i gdje ranjen. Razgovarali smo s tim ljudima. Dana 19. 12. sam prebačen u Mitrovicu, a oni su negdje 22. 12. ili u prvom mjesecu 1992. godine vraćeni nazad u Vukovar ili već negdje gdje su odveženi. Kada sam izašao iz logora Sremska Mitrovica 22. 05. 1992. po dalasku u Zagreb, nakon par mjeseci pisao sam izjave dr Vesni Bosanac, dao iskaz gospodinu Kopljaru u osječkom Crvenom križu, te dr Lončaru koji je radio na ispitivanju za ratne zločine. Moje izjave postoje i kod gospodina Grujića iz Ureda za nestale. Svima sam u ovih 15 godina davao izjave, ali za ljude za koje sam siguran imenom i prezimenom i koji su bili na ortopediji u Novom Sadu a kojih danas više nema".
Na Odeljenju ortopedije u Novom Sadu Vitomir Garvanović video je Ivana Firia, te Slavka-Dragutina Vučkovića i Matu Vidakovića. Rane su im, prema njegovim rečima bile sanirane. Zašto nisu razmenjeni kasnije i vraćeni u Hravtsku, Garvanović ne zna: "Samo želim da se sazna istina o tim ljudima, gdje su ti ljudi. Zadnjih petnast godina govorim da sam te ljude vidio, da su bili tamo, živi u dvanaestom mjesecu 1991. godine. Rane su im bile sanirane, operacije izvršene. Dok sam živ ponavljat ću to što sam vidio i doživio u Novom Sadu", kaže Garvanović.
U bolnici u Novom Sadu moguće je dobiti službene potvrde da su se ti ljudi uistinu lečili tamo, štaviše za Hrvatsku radio-televiziju te je potvrde predočio direktor bolnice dr Dragomir Damjanov. Po tim potvrdama, 187 ranjenika bilo je lečeno na različitim odeljenjima bolnice sigurno do sredine januara 1992. godine, ali šta se s njima dogodilo nakon toga, u bolnici ne znaju.
Osim Vitomira Garvanovića, postoji još jedan svedok, Vlatko Jelač, pripadnik hrvatske Prve gardijske brigade Tigrovi. Garvanović i on bili su zajedno u sobi novosadske bolnice, a Jelač danas živi u Zagrebu.
"Ima još jedan svjedok Vlatko Jelač koji je u Zagrebu. I on je izašao iz novosadske bolnice. Živ je, nas dvojica smo vidjeli te ljude, pričali s njima. Tih ljudi danas više nema", navodi Garvanović.
Vlatko Jelač tvrdi da mu je u bolničku sobu u Novom Sadu ušao Goran Hadžić i rekao da će ih sve vratiti u Vukovar kako bi im sudio narodni sud tadašnje Srpske Krajine, odnosno, da se Hadžić zalagao da se svi hrvatski ranjenici pošalju u logore.
Vitomir Garvanović pak smatra da je oko 190 hrvatskih ranjenika vraćeno u Vukovar i da su im ondašnje srpske vlasti dosudile smrtne kazne, tim više jer je telo Ivana Firija kojeg je vidio u novosadskoj bolnici kasnije ekshumirano iz jedne masovne grobnice u Vukovaru.
