U „Ludu kuću“ kao u crkvu

Izvor: Glas javnosti, 01.Avg.2008, 10:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

U „Ludu kuću“ kao u crkvu

U najpominjanijoj kafani na planeti „Luda kuća“ u Novom Beogradu dva dana pošto je njen najpoznatiji posetilac Radovan Karadžić kročio u Sheveningen atmosfera kao u nekom svetilištu. Slike Radovana, Mladića i Miloševića stoje na istom mestu gde su i bile, a jedina promena je krečenje koje je u toku. LJudi dolaze, zaviruju, krste se, obilaze okolo... Nekoliko mladih momaka, iako je bilo rano i za ljubitelje kafana, polutiho se raspitivalo da li su na pravom mestu.

- Je l’ >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << ovde Radovan dolazio? - pitao je jedan od njih slučajnog prolaznika.

Klimanje glave u znak potvrdnog odgovora i tri mladića iz Borče zavališe se za sto kafanske bašte pod debelu hladovinu velike lipe.

- Da l’ je i Raša ovako sedeo? - ču se pitanje iz tročlane družine. Od dana kada se saznalao da je dr Dabić bio jedan od redovnih gostiju pomenute kafane, njen vlasnik Tomaš - Miško Kovijanić nema mira. Opsadno stanje novinarskih ekipa iz celog sveta trajalo je gotovo neprekidno deset dana, a Miško kaže da je u jednom momentu neko izbrojao 200 kamera i fotoaparata!

- LJudi dolaze bez prestanka. Svi hoće da vide mesto gde je Radovan sedeo, da dotaknu gusle koje je guslao. Svi se ponašaju kao da ulaze u crkvu, neki se čak i prekrste. Svi su tihi i pažljivi... Baš kao Radovanovo tihovanje. Ne znam odakle su sve ljudi dolazili. Bilo ih je iz Novog Sada, Inđije, Užica... Preksinoć mi je u kafani bila jedna grupa mladića iz Bratunca. Došli su, kaže, da vide mesto gde je njihov Rašo provodio zadnje dane na slobodi. I srećan sam što je baš ovde našao svoj mir, utočište... Da sam znao da je to on, prvi bi mu bio jatak! - priča Kovijanić. Telefon mu zvoni gotovo bez prekida. Novinari i posetioci, kaže on, ostavili preko hiljadu vizit-karata. Narod se pomamio i kad je čuo da su iz opštine Novi Beograd najavili da je objekat podignut nelegalno i da će da ga ruše.

- Pa to samo kod nas ima! Iz turističkih agencija su me zvali, hoće da kafanu uvrste u turističku ponudu grada Beograda. Javili su se ljudi koji hoće da naprave mesinganu ploču koja bi se okačila na kafanu i na kojoj bi pisalo da je „na ovom mestu najveći srpski sin provodio svoje dane, pre nego su ga izdali“. I pre dve tri godine su dolazili i hteli su da nas ruše... Samo su jednu stvar prevideli: da postoji odluka Vrhovnog suda Srbije koja je pobila sve odluke koje je opštinska vlast svojevremeno donela, a tiču se rušenja objekata na Novom Beogradu. Niko me do sada nije iz Opštine zvao, ali s obzirom na to da se informacija o mojoj kafani kao bespravno podignutom objektu pojavila na svim njihovim medijima, ne bi me čudilo da se uskoro ovde pojave. To bi ličilo na njih, jer njima je jeres sve što ima veze sa srpstvom, a to što je Radovan ovde dolazio samo im je okidač. Ako dođu, to će biti napad i odmazda za Radovana - veruje Kovijanić.

I u Udruženju malih preduzetnika „Opstanak“ (štite prava oko 250 vlasnika privremenih objekata u Novom Beogradu), čiji je Kovijanić član, misle da će iz Opštine biti odmazde.

- Pola Novog Beograda nije uknjiženo i nema upotrebnu dozvolu, a oni su već jutros bili da ruše objekat jednog našeg člana. Ne znam, ali složio bih se sa tezom da će biti odmazde - kaže i Mikić Momir, zamenik predsednik IO „Opstanak“.

Kovijanić je, međutim, spokojan. Kaže, ne jedan mu je čovek rekao: „Ako krenu da ruše, zovi!“

- Govore mi da se ne bojim ni za svoju egzistenciju ni za egzistenciju porodica mojih sedam zaposlenih radnika. Kažu, nije to više tvoja „Luda kuća“ već je to naša zajednička kuća! Branićemo je životima ako treba. Hoće da zatru svaki trag gde je odlazio Radovan. Ako je tako, onda ne znam šta će sa zgradom u kojoj je stanovao - priča Kovijanić, prisećajući se dana kad je neko od gostiju, ranih devedesetih, kad su kafanu i otvorili, zbog šarenolikog sveta koji je oduvek posećivao kafanicu na uglu Gandijeve i doktora Ribara, rekao: „Pa ovo je luda kuća!“ Ime, kaže njen vlasnik, neće menjati, pre svega zato što je baš pod ovim imenom i postala poznata.

- Ovo je bilo oduvek ostrvo gde su ljudi mogli da dođu, da se opuste... Sada će otići u istoriju kao mesto gde je i najveći srpski sin dolazio i koji će biti svetlim imenom zapisan u našoj istoriji, dok će ovi koji su ga uhapsili biti na onim sramnim stranicama - veruje Kovijanić.

„A možemo li da vidimo gusle?“ - upitaše dve starije gospođe konobaricu. Danas će se u „Ludoj kući“ promovisati i knjiga o kafani i Radovanu, i svemu onome što se dešavalo u debeloj ladovini kafanske bašte na Novom Beogradu.

Toliko ste puta pisali o ovoj kafani, mogli ste da se raspitate kako treba. Nije kafanica na uglu Gandijeve i doktora Ribara (paralele se nikad ne seku), nego na uglu Jurija Gagarina i Dr Ivana Ribara.

Nastavak na Glas javnosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.