Sad ga zovu Mika Obdanište

Izvor: Glas javnosti, 16.Okt.2008, 12:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sad ga zovu Mika Obdanište

Od pre neki dan Stanko Pavlović, zvani Mika, meštanin sremskog sela Jakovo, postao je medijska zvezda u svom kraju. I ne samo to. Ako njegova ideja koju je izneo na čajanci kod Krkobabića juniora, zamenika gradonačelnika Beograd, zaživi, sva je prilika da će ostati prvi zabeleženi građanin Srbije u novijoj istoriji koji je nešto ponudio državi. A ponuda nije nimalo naivna, ali je „u skladu“. Ovaj oštroumni Sremac ponudio je gradu i državi 700 kvadrata nedovršenog objekta, u donjem >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << dvorištu svoje porodične kuće u Sremskoj ulici na početku sela i 25 ari placa u zakup, da od njega naprave vrtić. Naravno, ništa za „badava“. Mikina računica je sledeća: zauzvrat, od Grada i države očekuje da mu zaposle ćerku koja je pred učiteljskom diplomom i još tri člana porodice, ali i da deli pare proporcionalno svom ulogu... Epilog će se po svemu sudeći, ceni Stanko, znati još krajem ove nedelje, kada će se gradski oci sjatiti do njegovog dvorišta da ocene situaciju, na licu mesta.

- Eto, gledajte... Sve ovo... Procena je da vredi oko 200.000 evra, struja, voda... - pokazuje Mika rukom oko sebe veliko dvorište i objekat u izgradnji, za koje tvrdi da, kada bi se pretvorili u vrtić, mogao da primi i do 150 dece ne samo iz Jakova nego i iz okolnih sela.

- Okolo ima i asfaltnog puta, odvojen ulaz i prilaz objektu i placu... Sam’ da se gradi. Planove uradila opština Surčin još prošle godine - objašnjava on.

Da stvar bude još bolja, Mikinu ideju pozdravljaju sve bake i mame, ali i ostali meštani u celom surčinskom ataru.

- I dva sam pauna odgajio i spremam se da ih pustim u dvorište kad se napravi vrtić. Eto, pišite i to da bih volio da se mesto ćurki i morki ovom avlijom dogodine šetaju dečica, a ovu perad za zakoljemo pa da pojedemo negde u Beogradu! - dodade Mika još jedan predlog, pokazujući na pernatu živinu koja se bila razbaškarila na travi dvorišta potencijalnog vrtića, pokraj kazana za rakiju.

Ideja da od svega ovoga napravi vrtić, Stanku i njegovoj supruzi Radi, učiteljici u osnovnoj školi, sinula je prošle godine, kada je njihov srednji unuk Nikola ostao neupisan u obdanište u Jakovu.

- E, tad smo prvo moja gospođa, pa posle i ja rešili da nešto preduzmemo. O’ma sam oti’šo kod predsednika opštine Surčin i izložio mu našu ideju. Prihvatio je oberučke. Bili i geometri i sva bulumenta, napravili planove, nacrte... Nama bi da je sve gotovo kad ispade da opština nema para... Rekoše mi, Miko, snalazi se, kucaj na sva vrata. I ja kuc’o. Ispostavilo se da je sada u Gradskoj skupštini dosta mojih bivših kolega iz vremena kada sam ja bio odbornik SPS u opštini Zemun. Tako da mi se time prolaz otvorio do gospodina Krkobabića. Eto, i on je bio pozitivno iznenađen mojom ponudom, pa se nadam da će se naći neki model da se sve ostvari - kazuje Stanko, prebirajući u rukama planove budućeg obdaništa. Zagladi kosu rukom na potiljku pa naslonjen na sto smešten ispod kruške u dvorištu reče:

- E, sad taj pilot-programa... Pa da vidimo.... Da može po zakonu... Više je kombinatorika u pitanju - ko za sebe nastavi da priča Pavlović.

NEMA ZAKONA

Ovakvi slučajevi su česti u Evropi, ali kod nas za tako nešto još ne postoji zakonska regulativa. Naš zakon za sada ne predviđa kategoriju partnerstva javnog i privatnog sektora. U ostalim zemljama postoji zakon koji to reguliše, a ugovorom se obezbeđuju prava i obaveze svih učesnika. Inače, ovakva regulativa treba da bude doneta na nivou Republike i da se odnosi na celu Srbiju. On bi trebalo da bude usvojen u harmonizaciji zakona koji postoje u Evropi i svetu.

Najteže mu, kaže, pada što ćerki, koja Učiteljski fakultet završava u Vršcu kao odličan student, ne može da pomogne.

- Treba da plati i stan i knjige i sve što treba studentu, a ja nemam odakle da joj pružim. Donedavno je imala neku malu pomoć od opštine Surčin kao odličan student slabog materijalnog stanja, ali sada joj je i to ukinuto jer opština nema para - kaže Stanko, koga već sada po Jakovu zovu Mika Obdanište.

Mika treba SAM - BEZ DRZAVE da otvori obdaniste. Ima plac, krediti za takve projekte postoje, ima kvalifikovane clanove porodice koji ce da rade u obdanistu.

Sta ceka?

Ja bih mu dala deo para i uortacila se sa njim.

SAMO BEZ DRZAVE!!!!!!!!!!!!

Nastavak na Glas javnosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.