Odrzivi razvoj u praksi

Izvor: lopatnica.com, 02.Mar.2012, 00:53   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Odrzivi razvoj u praksi

Odrzivi razvoj u praksi.
Dve hiljadite su godine, vec dvanaesta, a ovaj clanak mozda ce vam zazvucati nestvarno.Kada pomislite da, odavno vec nam sela puste, izumiru i u njima osim staraca mozete sresti samo ponekog momka od 40ak godina,koji se nikad nije zenio jer se devojke i pre punoletstva udaju i beze daleko, onda vam mora zvucati cudno prica o porodici Vukicevic.Ovaj bracni par pre tri godine se iz grada preselio na selo, sa trogodisnjim sincicem, u jednu ruralnu sredinu koja nestaje i poceo da se bavi seoskim turizmom.U selu Lopatnica, prirodnom okruzenju koje tako netaknuto - jos retko gde postoji,ali gde uslova za zivot i egzistenciju takoreci nema, ovi mladi ljudi su ipak stvorili jednu oazu mira za sebe i goste, kojih svake godine imaju sve vise. Polako sireci kapacitete za smestaj, sopstvenim radom i sredstvima, bez pomoci drzave, stvaraju jedan ambijent u kome ce moci da opstanu. Primer dobre prakse odrzivog razvoja, reklo bi se.Osnovali su i udruzenje gradjana koje se bavi socijalnim pitanjima,ekologijom, ali i animira mestane da prate njihove stope razvoja turizma na selu.Koristi, manje vise imaju svi. Komsije im prodaju poneko jaje ili prase, od rodjaka kupuju sir i kajmak za goste ili domacu rakiju, a kad ponestane mesta za smestaj priskacu u pomoc mestani, cije kuce ionako zvrje prazne...
Za turiste, koji dolaze iz velikih gradova, koji su u trci sa vremenom, za poslom i problemima potpuno izgubili svoj mir, dolazak na selo pravi je pozitivni sok.Mir i tisina, koju samo ponekad prekinu zvuci tako nezamislivi za gradsku sredinu kao sto je pesma ptica, zubor potoka ili sum borovih grana, terapija je kakva se samo pozeleti moze.
Srbija, zemlja koja je postala i opstala zahvaljujuci selu i seljanima, morala bi najozbiljnije da se okrene sebi i svom prirodnom blagu koje ima na svakom koraku, a koje se nemilice rasipa i ne postuje. Ono sto nam je Bog dao kao narodu a mi negde u medjuvremenu zaboravili, greh je koji ce nam se tesko oprostiti. Nasa dedovina, ocevina, koja negde pod nekom planinom cami, zarasla u koprive i ostrugu, sigurno nije dostojna toga.Nasa proslost, cestitost i postenje, gostoljubivost i otvoreno srce mora biti ponovo putokaz za preporod.Kada ljudi pocnu pratiti primere ove mlade porodice, kada shvate da gradovi nisu vise tako siroki i da im je sve vise uskracena sloboda u njima moci cemo reci da se nazire jedno lepse svanuce. Drzava Srbija mora da prepozna razvojnu sansu seoskog turizma, koja ima visestruke pozitivne efekte i dugorocno je jedna od najboljih investicija, koja moze da zameni posrnulu privredu,urusenu industriju, smanjeno trziste i prenaseljenost gradova.

Nastavak...