Izvor: Luftika.rs, 13.Sep.2023, 18:05

Dirljive rođendanske poruke Sofiji Negić, ubijenoj učenici škole „Vladislav Ribnikar“

Portal javniservis.net objavio je poruke povodom rođendana Sofije Negić, učenice Osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ koja je ubijena u napadu 3. maja.
Tekstove poruka prenosimo u celosti:
„Draga Sofija,
Nedostaješ mi od kako si otišla među zvezde. Svaki dan pomislim na tebe. Nisi nestala, jer „srce kuca, tu je”, baš kao u pesmi Partibrejkersa, moja si drugarica zauvek, moje srce te pamti.
Kad god čujem neki novi bend, pomislim kako bih voleo da zajedno >> Pročitaj celu vest na sajtu Luftika.rs << preslušavamo i komentarišemo novu muziku. Pitam se kako bi se tebi svidelo ono što sada slušam.
Sada sam stvarno dobro navežbao da sviram na gitari sve one pesme koje si mi zadavala kao „domaći”. Da me samo sad čuješ. A možda me ipak nekako čuješ, jer verujem da kad se sa toliko dobrih osećanja povežemo s nekim, da je ta veza neraskidiva kroz sve svetove, od prvog do poslednjeg neba. I zato često sviram gledajući zvezde i oblake.
Krenuo sam u drugu školu i dobro mi je tamo. Među decom ima čak i onih koji isto vole da crtaju grafite. Jedna devojčica ima zelene pramenove, a druga nosi Rammstein majcu, kao i ti. Siguran sam da bi ti se svidelo u toj novoj školi, pa onda zamišljam da je sve kao pre, samo bez onih loših stvari ― da se sačekujemo da idemo zajedno u školu, da me ti uobičajeno „izvlačiš” iz potencijalno katastrofičnih situacija u školi jer zaboravim na neku školsku obavezu, i da je škola bolje mesto jer si ti tamo. A posle škole, da šetamo po gradu, pričamo o muzici i one neke zanimljive priče, da se smejemo, mi „metalci” po našim plejlistama i zubnim protezama. Tada imam osećaj kao da si sa mnom, nekako. Lep osećaj. Još kad bi to nekako pomagalo za fiziku, hemiju i matiš. I za solfeđo u muzičkoj školi. Tebi su ovi predmeti tako dobro išli. Bio sam ponosan na tebe kada si išla na takmičenja i zadivljen kako si postala odlučna kada govoriš o svojoj budućnosti. Ti si me oduvek motivisala, u svemu, a ipak nikad nisam imao osećaj pritiska da nešto moram ili bi trebalo da uradim zbog bilo kog drugog osim mene samog i moje lične radosti. Pokazivala si toliko razumevanja za sve oko sebe, kao da si odrasla. Nije čudo da smo te voleli. S tobom sam uvek osećao da sija sunce, moja sunčana Sofija. Uteha mi je da si sada, bar, uvek sa mnom. Smislio sam tvoj tag. Nadam se da ću ga nekad nacrtati negde u gradu, u znak sećanja na tebe.
Tvoj drugar Miljan

Draga moja brale,
Često mi nedostaješ, pa te onda potražim. Pronađem te u mislima, pronađem te u slikama, pronađem te u pesmama. Nadam se da ti je, gde god da si sada, svaki trenutak kao najbolji koncert.
Voli te tvoja Sofija

Nastavak na Luftika.rs...



Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Luftika.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Luftika.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.