Izvor: Advertiser-Serbia.com, 12.Jan.2022, 11:36

Anamarija Vuić (Señor) i Anamarija Tkalčec (CESI) otkrivaju šta to Nije u redu u uredu

Razgovarali smo sa dve dame, dve Anamarije, koje su učestvovale u kreiranju i sprovođenju jednog značajnog projekta, a koji je vezan za problematiku rodne neravnopravnosti žena na poslu…Razgovor vodila Snežana Milić.

________________________________________________________________________________________________

Uvod. Rodna neravnopravnost žena na radnom mestu je jedan od velikih problema, koji ima direktne posledice, kako na položaj žena na samom radnom mestu >> Pročitaj celu vest na sajtu Advertiser-Serbia.com << tako i na njihov položaj u porodici i široj društvenoj zajednici. Ovaj problem je multidimenzionalan jer u sebi ima različite aspekte, kao što je finansijski, psihološki, seksualni, moralni i drugi. Upravo je to bio razlog za pokretanje kampanje Udruženja CESI “Nije u redu u uredu” koju je kreirala agencija Señor a podržali su je medijski partner Outdoor Akzent i web agencija Human. Šire o tome, u narednim redovima će govoriti Anamarija Vuić iz agencije Señor i Anamarija Tkalčec iz Udruženja CESI.

_________________________________________________________________________________________________

Povod za ovaj razgovor je veoma značajna kampanja koju ste pokrenuli a koja je u svojoj suštini vezana za rodnu ravnopravnost na radnom mestu. Vaša kampanja nosi veoma direktan i lako pamtljiv naslov “Nije u redu u uredu”! Molimo vas da nešto više kažete o samoj kampanji: Na koji problem se odnosi, koji su joj ciljevi, ko je inicijator kampanje, ko su partneri u njenom sprovođenju itd?

ANAMARIJA VUIĆ: Prije gotovo dvije godine pristupili smo udruzi CESI s idejom kampanje koja bi započela postavljanjem plakata s rečenicama koje nigdje u sebi ne sadrže rodnu oznaku. Predrasude smo identificirali kao jedan od ključnih problema, a pokazalo se da i najosvješteniji među nama zaključe da se rečenice odnose na žene. Upravo je to bila kreativna ideja iz koje je krenula kampanja, sa željom da živimo u istinski ravnopravnom društvu, gdje ovakve predrasude ne bi ni postojale jer žene i muškarci imaju jednake mogućnosti.

ANAMARIJA TKALČEC: Kampanja ima više ciljeva: osvijestiti duboko ukorijenjene predrasude, nedostatak rodne ravnopravnosti i potaknuti zakonodavca na korekciju zakonskog okvira koji je podržava. Naravno, ne bi mogla biti provedena bez financijske podrške Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj kao i pomoći partnera Outdoor Akzenta i Humana te podrške svih firmi i pojedinaca koji se u se uključili u provedbu. Peticijsko pitanje za poboljšanje zakonodavnog okvira u Hrvatskoj kreirali smo i prema preporukama Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova RH koja je partnerska institucija na projektu, a vezano uz postojeći Zakon o radu koji štiti trudnice i osobe koje koriste rodiljni dopust samo 15 dana nakon prestanka uvjeta.

Kako prema dostupnim istraživanjima oko 55% trudnica i rodilja ostaje bez posla, pokazalo se da se postojeća odredba o zabrani otkaza trudnicama i osobama koje koriste roditeljska prava za vrijeme trajanja i 15 dana nakon prestanka ovih uvjeta nije dovoljna.

Ona se u praksi krši, ali i zbog kratkog roka zaštite ne ostvaruje svoju svrhu zaštite ove specifične i ranjive skupine. Zato tražimo da se rok zaštite od otkaza produlji na minimalno godinu dana kako bi se osigurala veća pravna i financijska sigurnost

Ovom vašom kampanjom težite da zaklopite široku oblast problema koju ima populacija žena u procesu rada tj. na radnom mestu… Ovaj problem, dakle, nije jednodimenzionalan on je višestran i praktično ulazi u sve pore života žena. Koje su sve to dimenzije? Koji su aspekti života žena koji su problematizovani neravnopravnošću žena na poslu? Da li neke aspekte smatrate bitnijim od drugih?

ANAMARIJA TKALČEC: Ukratko rekla bih da je neravnopravnost na radnom mjestu usko povezana i isprepliće se s privatnim životom žena jer može i dovodi do ekonomske ovisnosti odnosno neovisnosti što je važno i za pitanje rodno uvjetovanog nasilja čije su žrtve većinom žene.

Pitanje je i pozicije žena na mjestima odlučivanja koje je važno i kojim se jedno demokratsko društvo mora baviti ako se želimo i smatramo da je društvo u kojem živimo društvo tolerancije, nediskriminacije i društvo koje pruža jednake mogućnosti za sve građanke i građane.

Dobro ste primetili u materijalima kampanje da ovaj problem ima duboku ukorenjenost u svesti… Na koju svest se mislili, na pojedinačnu ili kolektivnu? Gde zapravo leži ukorenjenost ovog poblema, u pojedincima ili pak u društvenim institucijama, organizacijima i ostalim vidovima kolektivnog mišljenja i delovanja?

ANAMARIJA VUIĆ: Rečenice koje se nalaze na plakatima ne sadržavaju rodnu oznaku, a preko 37 000 ljudi koji su posjetili web stranicu nijeuredu.com pomisli na ženu. To dovoljno govori o tome da problem nije na pojedinačnoj razini, već je puno veći. U prilog tome idu i statistike koje kažu da su žene u poslovnom svijetu u znatno nepovoljnijem položaju od muškaraca.

ANAMARIJA TKALČEC: I žene i muškarci u našem društvu odrastali su s istim porukama koje stereotipiziraju žene i ako želite imenovati jedan ključan problem, imenujmo ga kao patrijarhat.

Ako odgajamo mlade ljude da je žena ta koja preuzima brigu o obitelji, da se obrazuje i radi u zanimanjima i na radnim mjestima koja su „primjerena“ ženama onda imate niz posljedica s kojima se žene suočavaju u svijetu rada.

Posljedično problem imate onda u legislativi, obrazovanju, na radnom mjestu, ali i u medijima.

Svakom dobrom projektu prethodi i dobra priprema relevantih i validnih statističkih podataka jer, konkretno u ovom slučaju, statistički podaci su nedvosmislen dokaz da nešto nije u redu u uredu, kada je reč o položaju žena na radnom mestu. Predstavite nam neke od najbitnijih statističkih podataka kao ”dokazni materijal” da se stvari moraju menjati kada je reč o položaju žena u procesu rada. Bilo bi dobro da ovde prikažete našim čitaocima neke bitne komparativne podatke o diskriminaciji žena na radnom mestu u različitim zemljama, naravno ako ih imate… Da li je, recimo, manje plaćanje ženskog rada procentualno isto u različitim zemljama Evrope? Koje zemlje u Evropi su “šampioni” u finansijskoj diskrimaciji žena? Imate li neke uporedne evropske podatke o učestalosti mobinga i seksualnog uznemiravanja žena?

ANAMARIJA VUIĆ: CESI s podacima raspolaže bolje od nas, no ono što mogu reći je da su nas u pripremi projekta ovi podaci zaista šokirali – od manjih plaća i mirovina pa sve do podzastupljenosti na vodećim pozicijama.

ANAMARIJA TKALČEC: Privremeni podaci Eurostat-a o nekorigiranom jazu u plaćama u 2019. Republici Hrvatskoj, koji obuhvaćaju poslodavce s 10 i više zaposlenika, ukazuju da on iznosi 11,5%, dok je prosjek na razini Europske unije (EU27) 14,1%. Analiza odnosa prosječnih isplaćenih neto plaća zaposlenih u pravnim osobama u 2018. pokazuje da su žene veću neto plaću dobivale jedino u djelatnosti građevinarstva.

Izraženi rodni jaz u plaćama od 24,6% prisutan je u području financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja te djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, a u kojima su žene izrazito dominantne u spolnoj strukturi zaposlenih, što indicira njihovu slabiju zastupljenost na bolje plaćenim pozicijama u strukturi.

Što se tiče pozicija ekonomskog odlučivanja, prema podacima HANFA-e, udio žena u upravama dioničkih društava čije su dionice (na dan 31.12.2019.) bile uvrštene na uređeno tržište kojim upravlja Zagrebačka burza d.d. (u obzir nisu uzeta društva koja su bila u stečaju ili likvidaciji) iznosio je 12,6%, dok je udio žena u nadzornim odborima navedenih društava iznosio 22,33%.

Što se mene tiče, najbolji pokazatelj rodne diskriminacije u svijetu rada su iskustva žena koje nam se javljaju i koje smo prikazali u kampanji, naravno, anonimno.

Koju vrstu diskriminacije na radnom mestu žene lično najteže doživljavaju?

ANAMARIJA TKALČEC: To je diskriminacija temeljem majčinstva, dobi i seksizam koji doživljavaju na radnom mjestu, a najteža diskriminacija s kojom se žene suočavaju je seksualno uznemiravanje i zlostavljanje na radnom mjestu.

Također, analiza diskriminacije roditelja, koju smo ove godine provele na uzorku od 40 slučajeva, pokazala je da mali broj žena prijavljuje diskriminaciju na radnom mjestu ili u procesima zapošljavanja te se vrlo rijetko odlučuje na pokretanje antidiskiminacijskih sudskih postupaka, iako većina odmah prepoznaje da su izložene diskriminatornoj praksi.

Kako vidite ulogu države u rešavanju problema položaja žena na radnom mestu? Da li su državni organi dovoljno zainteresovani za ovu problematiku jer malopre smo spomenuli da je ukorenjenost ovog problema vrlo snažna? Šta država, po vašem mišljenju, treba da učini da bi se ovaj problem rešio?

ANAMARIJA TKALČEC: Proces pristupanja EU je za Hrvatsko zakonodavstvo pa tako i za Vladu RH u tom periodu bio ključan da u hrvatsko zakonodavstvo unese legislativu i mjere koje definiraju i rodno osviještenu politiku i konkretne zakonodavne mjere. Time smo postigli značajne rezultate, no ono što ne prati legislativu i mjere je nedostatak proračunskih sredstava kao i mehanizmi provedbe. Ako to nemate onda, imate prazna slova na papiru i nepovjerenje žrtvi diskriminacije u sustav. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je ključna institucija koja direktnim radom i postupanjem po pritužbama radi izvrstan posao u zaštiti žena po pitanju rodne diskriminacije.

Odakle, po vašem mišljenju, treba da krene glavni impuls za rešavanje problema, iz baze (kao što je upravo ovaj vaš projekat) ili pak iz državnih organa koji imaju najveću moć prisile na glavne aktere u procesu rada, a to su vlasnici i najviši rukovodioci preduzeća i institucija?

ANAMARIJA VUIĆ: Jasno je da ovakva kampanja sama po sebi ne može riješiti problem, no može biti važan pokretač da oni koji imaju moć promijeniti nešto, to uistinu i naprave.

ANAMARIJA TKALČEC: Svi akteri su važni! Dobri i provedivi zakoni su prva stepenica u zaštiti radnica i radnika od diskriminacije na radnom mjestu kao i institucije koje operativno mogu provesti donesene mjere. Izuzetno važno je prepoznavanje problema od strane poslodavaca i zato smo kampanjom Nije u redu izuzetno zadovoljne jer se pokazalo da su jedni od vodećih poslodavaca privatnog sektora prepoznali problem. Važno je da upravo poslodavci promoviraju ideju rodne ravnopravnosti u svijetu rada i bez fige u džepu, a to znači da uistinu provode poslovne politike i organizacijsku kulturu u svojoj kompaniji.

Da li ste detektovali neke privredne grane ili pak oblasti privređivanja u kojima se najčešće vrši diskriminacija žena? Da li je diskriminacija izraženija u velikim korporacijama u odnosu na mala i srednja preduzeća. Da li su državna preduzeća manje ili više sklona neravnopravnom položaju žena na radnom mestu?

ANAMARIJA TKALČEC: Podaci Državnog zavoda za statistiku ukazuju na izrazito nizak udio žena u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (28,4%), rudarstva i vađenja (12,9%), opskrbe vodom, uklanjanja otpadnih voda i gospodarenja otpadom te sanacije okoliša (21%), djelatnosti građevinarstva (10,3%), te prijevoza i skladištenja (23,7%).

S druge strane, izrazito nizak udio muškaraca je prisutan u djelatnosti obrazovanja (21,1%), zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (21,9%) te financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (30,9%). Vrlo dobra uravnoteženost uočava se u djelatnosti stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (udio žena 50,1%) te javne uprave, obrane i obveznog socijalnog osiguranja (udio žena 49,6%), dok je relativna uravnoteženost prisutna u djelatnostima poslovanja nekretninama (udio žena 48,6%) i pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (udio žena 53,5%).

Što se tiče veličine kompanija, iskustvo koje CESI ima kroz pritužbe žena jest da su manja i srednja poduzeća privatnog sektora sklona neravnopravnom položaju žena na radnom mjestu. Također, u javnom / državnom sektoru dobivamo pritužbe vezane uz mobbing i uznemiravanje na radnom mjestu.

Uloga i odgovornost medija su u svemu ovome veoma velika. Da li imate podatke i neku sliku o tome u kojoj meri mediji svesno ili nesvesno daju podršku diskriminaciji žena? Uloga medija u širenju određenih pogleda na svet je danas veća nego ikada, to pogotovo važi za najveće društvene mreže kao što su Facebook, Instagram, Twitter, TikTok…

ANAMARIJA VUIĆ: Djevojčice i žene često se u medijima stavlja u kontekst ljepote, nježnosti i brige o kućanstvu, dok su muškarci i dječaci prikazani u tjelesnim i radnim aktivnostima te pozicijama moći. Pokazuje se da ovakvi prikazi djecu ograničavaju u razvoju sposobnosti i učenju novih vještina. Iako je razina osviještenosti medija kod nas veća nego prethodnih godina, mogu reći da još uvijek nije dovoljna.

Pored procesa informisnja kroz medije, ne treba zaboraviti i proces obrazovanja…npr. već decinijama se govori da su i slikovnice i užbenci i preporučena literatura prepune nametnutih obrazaca o polnim ulogama, kvalitetima polova itd. Ne treba zaboraviti da su ovi obrasci predrasude, tj. iskrivljena viđenja stvarnosti… Šta se po ovom pitanju može učiniti, a jasno je da je ovaj segment bitan jer zahvata rane periode vaspitanja i obrazovanja?

ANAMARIJA TKALČEC: To je izuzetno važno pitanje i područje obrazovanja smatram povezanim za područjem svijeta rada. Na pitanje što se može učiniti, može se uvesti predmet građanskog odgoja u osnovne i srednje škole a može se, što Pravobraniteljica i udruge rade, ukazivati na loš sadržaj udžbenika i literature i tražiti izmjene.

Primećujemo da su na sprovođenju ovog projekta partnerski angažovane čak tri kreativne agencije. Kako vidite ulogu kreativnih agencija u sprovođenju ovakvog i sličnih projekata? Kako su ove tri agencije podelile posao u kreiranju kampanje?

ANAMARIJA VUIĆ: Mnoge je iznenadilo to što je cijeli projekt zapravo pokrenula kreativna agencija Señor i pristupila klijentu, a ne obrnuto; ideju smo dugo čuvali u ladici 🙂 U svom radu često tražimo vanjske partnere koji nam mogu pomoći u izvedbi onog što smo zamislili. Tako je Outdoor Akzent omogućio billboarde, Human pomogao s razvojem weba, a 404 radio zakup online medija.

Šta mislite o primeni takozvane pozitivne diskriminacije žena na radnom mestu, što bi značilo povećavanje plata žena iznad nivoa plata muškaraca, obezbeđiavanje fleksibilnijeg radnog vrema za žene, više slobodnih dana tokom godine, posebna (diskrimiciona) finansijska davanja itd. Ovo kažemo upravo zbog toga što je žena stub porodice, a samo zdrava porodica stvara i zdravo društvo…

ANAMARIJA TKALČEC: Mjere pozitivne akcije su po meni dobre i dobrodošle jer su privremena mjera kojom kreirate jednakost u području gdje je očigledno da jednakost nedostaje ili se pokazuje dugogodišnja stagancija te niti jedna druga mjera ne funkcionira.

Kako ocenjujete dosadašnje rezultate vaše kampanje? Ako za sada još uvek nemate te podatke, kakve rezultate očekujete u određenom vremenskom periodu?

ANAMARIJA VUIĆ: U prva tri dana kampanje prikupili smo 10 000 potpisa, a sredinom prosinca prešli smo 20 000 tisuća. Broj pojedinaca, medija i organizacija koji su samoinicijativno dali podršku kampanji je daleko veći od onog što smo očekivali! Sljedeći važan korak je izmjena Zakona o radu tako da će CESI u siječnju predati potpise nadležnom Ministarstvu.

Čestitamo vam na ideji i požrtvovanosti kad je u pitanju ova kampanja, želimo vam više od uspeha!

ANAMARIJA VUIĆ: Mi si uglavnom postavljamo dosta visoke ciljeve, tako da ćemo uspjehom smatrati konkretne promjene koje će ova kampanja donijeti.

ANAMARIJA TKALČEC: Hvala puno, i mi u CESI se nadamo da ćemo uspjeti u idućim koracima, u zagovaračkom dijelu izmjena Zakona o radu.

Autor: Snežana Milić

Izvor: Advertiser Serbia

Nastavak na Advertiser-Serbia.com...