Izvor: Nezavisne Novine, 20.Feb.2016, 21:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
General uniformu zamijenio umjetnošću
Generala u penziji i bivšeg zamjenika Generalštaba Vojske Crne Gore Dragana Milosavljevića smo zatekli u prijateljskom ambijentu kluba koji je iznajmio u sklopu Streljačkog centra na Pobrežju, koji mu ujedno služi kao izložbeni prostor za njegovu jedinstvenu umjetnost.
"Rođen sam u Titogradu i evo ovdje provodim ove penzionerske dane. Po odlasku u penziju, prije pet godina, počeo sam da se bavim ovom aktivnošću, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << jer sam imao malo više slobodnog vremena, pa sam odlučio da ga posvetim izradi ovih radova. Ovaj prostor sam zakupio na nagovor prijatelja upravo iz tog razloga. Kada sam počeo da radim radovi su se gomilali u podrumu i da ne bi stradali od vlage, zakupio sam ovo mjesto i okačio ih ovdje. Ovo je klub gdje dolaze moji prijatelji s kojima provodim vrijeme", priča Milosavljević, koji je na ovu ideju došao odavno, ali ga je tek neobičan događaj natjerao da s tim i počne.
"Kako sam došao na ideju, nasmijaće svakog čitaoca. Tražio sam mom kolegi da mi napravi tri daske da bih montirao saksije za cvijeće na terasi. Međutim, on mi je umjesto tri donio šest, pa mi je žao bilo da ih bacim", uz osmijeh priznaje umjetnik.
Objašnjava čime se to on tačno bavi.
"Tehnika koju radim je malo rađena u svijetu i u Evropi. Nešto najsličnije ovome u svijetu, zove se string art, umjetnost sa nitima, možete pogledati na internetu, s tim što se moji radovi razlikuju i po formi i po sadržaju. Svaki rad koji sam uradio je unikatan i plod je moje mašte. Ovu tehniku koju ja radim sam nazvao ektakoda; to je skraćenica od materijala koje koristim u izradi radova (ek-ekser, ta-tapet, ko-konac i da-daska)", pojasnio je ovaj Staropodgoričanin.
Objašnjava da mu je prijatelj ukazao na postojanje string arta, te da on voli da svoju umjetnost posmatra kao neku vrstu pravca u string artu.
"Ovo je jedinstveno i po formi i po sadržaju. String art se radi na dasci sa ekserima i koncem, ali oni to rade u jednoj dimenziji, a ja nastojim da istaknem ovu 3D dimenziju i ima više slojeva konca, da bih došao do više nijansi", otkriva on.
Za izradu jednog rada mu je u prosjeku potrebno oko 20-30 evra, a što se vremena tiče, njega ima napretek, te ga to ne opterećuje previše.
"U suštini, sve zavisi od rada do rada, na nekim ostanem nedjelju, na nekim 10 dana, ali ponavljam, nijesam opterećen vremenom", kaže Dragan koji uz pomoć trajnog konca, daske ili obogaćene iverice debljine 1,8 centimetara, kao i eksera dužine dva centimetra, ali i tapeta u boji, pravi čuda.
Naime, oko pet godina koliko se bavi ovim poslom, napravio je preko 140 radova, od čega je poklonio 60-ak, dok je u njegovom posjedu ostalo oko 80 radova u kojima on najčešće teži skladu.
"S obzirom na to da sam bio vojno lice, volim sklad i red, tako da su motivi u većini radova geometrija, umjetnička geometrija. Znači, težim skladu, tj. da uklopim boje u geometrijske figure. Naravno, ima i drugih radova, tipa ruže, leptiri, ali i tu gledam da bude zastupljena geometrija i simetrija", priznaje umjetnik, čija djela se nalaze kod velikog broja viđenih ljudi, poput ambasadora i ministara, kako u našoj zemlji, tako i u inostranstvu.
"Ne bavim se komercijalno ovim, do sada sam poklonio oko šezdesetak radova, prilagođenih ljudima kojima sam to poklanjao, jer osim ovoga radim i ikone i još neke druge prigodne radove, poput grbova i slično", iskren je Milosavljević.
Pojašnjava kako teče proces stvaranja.
"Inspiracija mi dođe, neki put po nekoliko dana ne mogu da napravim nacrt, a neki put u kratkom roku napravim čak nekoliko nacrta. Uglavnom, napravim skicu u glavi, pripremim dasku, napravim crtež, po crtežu ukucam ekserčiće, zatežem konac i to je to. Ima ljudi koji ovdje dođu, pa kažu: 'I ja to mogu da napravim, samo mi reci gdje si počeo i gdje si završio'. A ja sam počeo na početku, a završio na kraju", uz osmijeh priča ovaj general u penziji koji tvrdi da ektakoda nije ništa komplikovano, već da samo treba unaprijed imati neku viziju.
Međutim, kako i sam Dragan kaže, posao je i te kako zahtjevan, jer "samo ljudi koji su držali čekić u rukama znaju šta znači ukucati 4.000-5.000 eksera", i to samo u pripremnoj fazi izrade.
"Bilo je naših umjetnika koji žive i rade u Parizu i koji mi predlažu da odem malo da živim i radim tamo. Kažu: 'Svaki ekser je evro'. A ja ovdje imam radova od nekoliko stotina do nekoliko hiljada eksera. Najveći broj koji sam napravio u jednom radu je oko pet hiljada", otkriva ovaj pasionirani umjetnik.
A da su njegovi prijatelji u pravu uvjerili smo se nakon pretraživanja interneta, gdje smo naišli na podatak da se cijena string arta po komadu u Velikoj Britaniji npr. kreće od 895 funti pa na dalje. Ali i pored toga, ovaj umjetnik ne želi da se promoviše, niti da pravi izložbe, jer kako kaže, sve ovo radi za "svoju dušu".
"Nisam ovo promovisao, iako sam na zahtjev nekih ljudi učestvovao u jednoj akciji u Spužu, u Domu starih. Od njih sam dobio priznanje, ali im i poklonio rad. Sa nekoliko radova sam učestvovao u okviru ovog 'Slikarskog uranka', čiji sam član, kao i na još par manifestacija i to je bilo dosta zapaženo. Nisam planirao izložbu jer ovim se ne bavim komercijalno, radim za moju dušu. Izloženo je ovdje, pa ko želi da vidi neka dođe", zaključio je on.
Milosavljević je u porodici uvijek inicirao ljubav prema umjetnosti, pa mu je u skladu sa tim i kćerka završila Likovnu akademiju na Cetinju. Ali ono što je zanimljivo jeste to da on, iako talentovan za slikanje, nije želio da se time bavi.
"Specijalnost moje kćerke je vitraž. I nju polako učim ovome što ja radim. Vidite, ovo što ja radim je oblast primijenjene umjetnosti. Dođu mi ljudi pa me savjetuju da ovo ne radim, nego da to naslikam. A ja smatram da je dosta ljudi naslikano, na ulju, platnu, akvarelu... Ja sam tražio nešto što niko još nije radio. Na ovaj način niko nije radio i to je za mene bio izazov. Ovo je nešto unikatno. Ako bih uzeo kist i boju da crtam bilo šta, to je već neko radio. Naravno, sigurno bih neku nijansu uradio drugačije, ali to nije izazov. Ovo jeste", otvoreno priča Milosavljević koji se unaprijed veseli proljeću, jer ima puno nacrta koje treba da ostvari, s obzirom na to da mu je zima period kada slabije stvara.
(NN/cdm.me)
Nastavak na Nezavisne Novine...







