Izvor: Nezavisne Novine, 14.Avg.2019, 20:27   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Brige, dileme i poreske olakšice

Od 1. januara 2020. godine svi radnici čije se plate finansiraju iz budžeta Republike Srpske imaće mogućnost štednje za dodatnu penziju.

Ova mogućnost je stvorena potpisivanjem ugovora o organizovanju penzijskog plana Vlade Republike Srpske kao i ugovora o pristupanju Evropskom dobrovoljnom penzijskom fondu. Potpise na ugovore su stavili generalni sekretar Vlade Republike Srpske Siniša Karan te predstavnici republičkih sindikata - sindikata uprave, obrazovanja, nauke i kulture, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << pravosuđa, lokalne samouprave, uprave i javnih službi, radnika unutrašnjih poslova i direktor Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom Tomaž Završnik. Ugovori se odnose na sve radnike čije se plate isplaćuju iz budžeta, a Vlada će za sve koji postanu članovi Fonda uplaćivati 20 konvertibilnih maraka mjesečno.

Odluka da se organizuje penzijski plan za sve zaposlene kojima se plata isplaćuje iz budžeta predstavlja iskorak u smislu razvoja i promovisanja dobrovoljnog penzijskog sistema. Ovakvi planovi nisu novost u razvijenim zemljama. Normalno je da poslodavac jedan dio novca uplaćuje i u drugi i u treći stub penzijskog sistema. Uprkos tome što ovakvi fondovi u zemljama okruženja postoje već petnaestak godina, zasad kod nas, osim ovog dobrovoljnog penzijskog fonda, ne postoje dobrovoljni penzijski fondovi.

Potez kojim se zaposleni u javnoj upravi uvode u ovaj fond otvorio je mnogo pitanja. S obzirom na to da sam rukovodilac u jednom od osnivača Dobrovoljnog fonda, dosad sam bio u prilici da više puta odgovaram na pitanja koja se odnose na postojanje, poslovanje Fonda i novac koji ljudi ulažu u njega. Pokušaću da i ovdje odgovorim na njih.

Najčešće, prvo pitanje je - otkud sad taj dobrovoljni penzijski fond? Ko su osnivači? Od 2011. godine, kada je osnovano Društvo za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom, Fond odlikuju svi pozitivni pokazatelji poslovanja. Svi rezultati su svake godine potvrđeni i od strane nezavisnog revizora. Ohrabren tim, tokom 2017. godine PREF zajedno s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i Skupnom pokojninskom družbom iz Ljubljane osniva Društvo za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom. Osnivanje su podržale i institucije Srpske. Za nešto više od godinu postojanja povjerenje Dobrovoljnom fondu je ukazalo nekoliko hiljada članova, a iznos kojim se upravlja i broj članova Dobrovoljnog penzijskog fonda gotovo svakodnevno rastu.

Sljedeće pitanje se odnosi na to koliko se ljudima smanjuje plata. Konkretno, kod priče o potpisu ugovora iz prvog pasusa, važno je naglastiti da ovaj penzijski plan Vlade ne dira stečena prava i ne smanjuje platu zaposlenima u javnoj upravi. Ovaj potez treba da motiviše sve zaposlene, a ne samo one koji primaju platu iz budžeta, da izdvajaju u štednju za penziju. Naime, po sadašnjem sistemu, trenutna penzija je posljedica trenutnih bruto uplata u Fond PIO. Zbog toga se i pripadnici generacije koja ima tek nekoliko godina staža s razlogom brinu ko će i u kojem iznosu njima zaraditi penziju.

Poređenja radi, kako i ime govori, uplate u dobrovoljni - treći stub penzijskog osiguranja su dobrovoljne, dok je uplata doprinosa u prvi stub (u Fond PIO) obavezna i definisana zakonskim propisima - kao određeni procenat bruto plate. Uplate u prvi stub predstavljaju osnovu za isplatu tekućih penzija. Sadašnji zaposleni će iz ovog stuba primati penziju u visini koja će zavisti od budućih uplata tada zaposlenih. S druge strane, uplate u treći stub sakupljaju se na ličnom računu svakog člana fonda. Isplate takvih penzija zavise isključivo od uplaćenih iznosa od strane članova fonda, dužine perioda akumulacije i ostvarenih prinosa na uplaćena sredstva. Dakle, uplate u treći stub su fleksibilne kako iznosom tako i periodom uplate i predstavljaju ličnu imovinu člana fonda. Za razliku od uplata doprinosa u prvi stub penzijskog osiguranja, uplate u dobrovoljni fond su imovina člana, te ukoliko član fonda premine akumulirani iznos se nasljeđuje na isti način kao i bilo koja druga imovina tog pojedinca. Još važnije, u dobrovoljni fond može uplaćivati i poslodavac, kao što je to primjer iz prvog pasusa ovog teksta, čak i ako zaposleni ne uplaćuje, što je snažna motivacija za ulazak u dobrovoljni penzijski fond.

Demografski trendovi su zabrinjavajući. Bez obzira na sve budžetske izdatke za penzije one su u konačnom iznosu - niske. S obzirom na to, nužne su i dobrodošle sve mjere usmjerene na promociju kulture štednje i odgovornosti pojedinca, ali i poslodavaca za mirnije treće doba. Plate su takve kakve su. Poželjno je da rastu što prije. Svi se nadamo i da hoće. S druge strane, penzije su još manje. Odlaskom u penziju životni standard se dodatno smanjuje. Ilustracije radi, prva penzija u prosjeku iznosi tek oko 40% posljednje plate. Održivost nivoa penzija je ugrožena ovakvim demografskim trendovima. Pogotovo ako bismo se pouzdali samo u sistem generacijske solidarnosti kao isplatu penzija iz doprinosa radno aktivnih i zaposlenih. Upravo penzijski fondovi predstavljaju dio rješenja za ovaj problem. Naglašavam dio, uz niz drugih potrebnih mjera. Zato potpisivanje sporazuma iz prvog pasusa treba da navede ljude da počnu da ulažu u svoju ličnu štednju za penziju. Takođe, važno je reći da svaki radnik ima mogućnost da poveća taj mjesečni iznos od svog novca. Još važnije, ukoliko radnik promijeni poslodavca može prestati s uplaćivanjem, ali i nastaviti uplatu nakon zaposlenja kod drugog poslodavca.

Ljudi često poistovjećuju štednju za penziju i životno osiguranje. Životno osiguranje i dobrovoljna penzija se poistovjećuju i zbog istog cilja - raspolaganje sredstvima nakon ugovorenog perioda ili ispunjenja zakonskog uslova. Životno osiguranje obezbjeđuje pokriće za slučaj smrti osigurane osobe ili isplatu po doživljenju odnosno isteku osiguranja. Osim toga, važna razlika je i fleksibinost programa, pošto svi članovi penzijskih fondova mogu sami da kreiraju dinamiku uplata i mijenjaju iznose. Takođe, kod penzijskih fondova nema nikakavih penala, kao što je to slučaj u životnom osiguranju ukoliko se prestane s uplaćivanjem.

U oba slučaja postoje slične poreske olakšice. Na primjer, poslodavac na osnovu Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak ima oslobađanje i umanjenje od poreza i doprinosa za uplate na račun zaposlenih u dobrovoljni penzijski fond do iznosa od 1.200 KM godišnje.

Upravo poreske olakšice predstavljaju najinteresantniju mogućnost kod uplata u dobrovoljni penzijski fond. Za poslodavca je to manji iznos poreza i doprinosa, a za zaposlene je to što zaposleni ima pravo na povrat poreza, Naime, zaposleni ostvaruje povrat u iznosu od 10 odsto uplate u dobrovoljni penzijski fond. Osnov za to je poreska kartica, a povrat ostvaruje bez obzira na to da li je on sam uplatio ili je poslodavac to za njega učinio. Doduše, u slučaju da zaposleni koristi mogućnost umanjenja poreske osnovice poreza na dohodak za izvršene uplate penzijskog doprinosa u dobrovoljni fond do 1.200 KM godišnje, u skladu sa Zakonom o porez na dohodak, postoji obaveza plaćanja poreza na dohodak na penzije koje će fizička lica ostvariti po osnovu uplata prilikom isplate akumuliranih sredstava iz dobrovoljnog fonda.

Međutim, poreska olakšica se ogleda u tome što država "subvencioniše" zaposlene da uplaćuju u dobrovoljni fond sa 42,25% iznosa od uplate. Na primjer, zaposleni koji želi da mu "liježe" 20 maraka svaki mjesec, smanjiće svoju neto platu za 14,06 maraka. Onih 5,94 marke su pripadajući doprinosi odnosno poreska olakšica iz bruto plate.

Osim navedenog, svakoga zanima sigurnost ulaganja. Šta će biti s njegvim novcem u dobrovoljnom fondu. Ulaganja dobrovoljnih penzijskih fondova su svuda među najregulisanijim tipovima ulaganja. S obzirom na to da dobrovoljni fondovi ulažu novac koji predstavlja dodatnu penziju za članove fonda, politika investiranja dobrovoljnog fonda je konzervativna i fokusirana na ulaganja u najkvalitetnije hartije od vrijednosti. Ovakve hartije od vrijednosti, po pravilu, ne nose visok prinos. Osim toga, akcenat je na sigurnosti ulaganja kroz kvalitetan portfelj, a ne na ostvarivanju prinosa kroz ulaganja. Pri tom, propisi definišu da se do 80% sredstava može ulagati u dužničke hartije emitovane ili garantovane od domaćih organa vlasti (entitetski ili nivo BiH), a do 40% se može ulagati u visokokvalitetne hartije od vrijednosti iz država članica Evropske unije, OECD-a i CEFTA, dok se u bankarske depozite može uložiti do 20% imovine fonda.

Istini za volju, ne postoji ulaganje koje se po definiciji može smatrati kao bezrizično. Svako ulaganje nosi određen rizik. Ulaganje u nekretnine, fondove, banke, životna osiguranja, umjetnine ili druge generalno prihvaćene investicione opcije nosi određen rizik. Ipak, smatra se da je rizik ulaganja u penzijske fondove prilično nizak.

Značaj ulaganja za isplatu penzija je veliki ne samo za pojedince koji su članovi fondova, već i za države - jer su odgovorne za ukupnu socijalnu politiku. U skladu s tim, država preko regulatora obezbjeđuje što veću sigurnost i stabilnost ulaganja u penzijske fondove. Takođe, uslovi za obavljanje poslova upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondovima su definisani na način da samo finansijske institucije koja imaju dobru reputaciju mogu biti osnivači društava za upravljanje. U skladu s ovim, u vlasničkoj strukturi društva koje upravlja dobrovoljnim fondom su podjednako zastupljeni osnivači sa dugogodišnjim iskustvom iz ove oblasti.

Štedjeti za starost nije jednostavno. Pogotovo u uslovima kada imamo značajan broj nezaposlenih i prosječna primanja koja često nisu dovoljna ni za osnovne potrebe. Međutim, podaci o rastu štednje građana u bankama i o broju onih koji imaju polise životnih osiguranja u zemlji i u inostranstvu govore da određen broj građana ipak ima mogućnost da dodatno štedi. S tim u vezi, veoma je važna i uloga države u podizanju svijesti o potrebi za štednjom za starost.
Pogledaj vesti o: Penzija

Nastavak na Nezavisne Novine...