
Izvor: BKTV News, 25.Dec.2012, 13:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Još smo na „dužničkom gubilištu“
Premijerova ocena na skupu privrednika nije mnogo ohrabrujuća. Njegov opis trenutnog stanja je:
„Srbija je u ovoj godini imala možda najveći ekonomski pad u Jugoistočnoj Evropi koji je uzrokovan jakom zimom, a potom i velikim letnjim sušama, kao i snažnim uticajem krize u evrozoni i političkih faktorima vezanim za formiranje nove vlade“.
Dačićeva prognoza mogućeg u sledećoj godini je:
„To ima /misli – na gornju ocenu/ i dobru stranu, a to je da će Srbija sledeće godine verovatno imati i najveći rast u regionu“.Dodavši da je preduslov trajnog i održivog privrednog oporavka sprečavanje drastičnih promena kursa.
Ljudi iz Komora upozoravaju da je neophodno da Vlada što pre stvori ambijent u kojem će prko 215.000 preduzeća opstati i pozitivno poslovati. I da su nam prioriteti – jačati gradjevinnsku industriju i opertivu, reindustrijalizacija Srbije i poljoprivreda, kao istinski „poklon prirode“ koji koristimo tako da u najvećem delu u ovoj oblasti i zavisimo od čudi prirode!
Bivši guverner Dejan Šoškić se sada, kao profesor ekonomije, oglasio upozorenjem: „Nivo zaduženja je opasno, jer time samo formalno izbegavamo bankrot države“.
Ekonomista iz Beča Vladimir Gligorov misli da nismo daleko od grčkog scenarija, a mnoge druge njegove kolege se najčešće kolebaju oko toga da li smo na korak ili dva od „bankrota“.
Jedino ministra Dinkić je i dalje uveren da smo izbegli bankrot države, a novi guverner Jorgovanka Tabaković, uz upozorenja Vladi, veruje da je moguće sa sadašnjih 14 odsto, inflaciju na kraju iduće godine svesti na 4 odsto!
Ljudi od realnosti i od nauke, ali i dalje daleko od TV ekrana i medija, koji se još nisu odvikli na ondašnjih „državnih i stranački podobnih analitičara“, ukazuju na nekoliko momenata koji daju nadu za drugačiju Srbiju. I vredi im makar dati prostora na NET-u, ako ih već nema u medijima.
Recimo, misle da su neophodni i u drugim oblastima timovi koji bi, poput radne grupe za suzbijanje kriminala, sa istom efikasnošći i podrškom vlasti i medija zasukali rukove i menjali stanje u tim oblastima. Daleko smo od pomislo da bi to trebalo da bude „amnestiranje“ stotinak još postojećih agencija, kako se obećavalo u izbornoj kampanji, a koje nisu dale očekivane rezultate, već da to budu stručni, pa čak i volonterski timovi, ali od istinskih znalaca svog posla. I koji bi, recimo:
sistemski rešiti da se nadje zakonski i motivacioni osnov da najbogatiji, a po njima 2 odsto gradjana u četiri najveća grada drže u svojim rukama preko 70 milijardi kapitala u evrima, ulože samo 10 oddsto. Naravno, ne oduzimanjem, već po primcipu akcionarstva, i tako sttvoriti početnu bazu za razvojnu banku, koja bi imala 7 milijardi evra početnog kapitala. Veruju da bi to bilo efikasnije i korisnije od unakrsnog poreskog ispitivanja, jer se ne bi trošila snaga na one koji mogu ili ne mogu da dokažu poreklo imovine od 35 miliona, Pogotobo to postaje besmisleno kada tužilaštvo odbije prijavu Saveta za borbu protiv korupcije protiv lidera jedne od skupštinskih stranka, je, tobož je „nehotice zaboravio da prijavi i plati porez na 140.000 evra“. A čovek nema ni firmu, ni narodu znano zaposlenje?!
Poljoprivrednici su masovno protiv da se pomoć koja bi se uložila u razvoj poljoprivrede deli sa pravnim licima i velikim latifundijskim vlasnicima zemlje. I pitaju: a zašto se i u agraru ne nudi 2.000 do 10.000 evra za zapošljavanje novog radnika. Ili, zašto to zaobilazi mala i srednja preduzeća?!
Narod bi voleo da zna i precizno zašto se koridori grade iz veka u vek, zašto prihvatamo kredite u kojima su naši gradjevinari samo podizvodjači, kada su mnoge naše gradjevinske firme bile poznatije i dobijale tendere u svetu u kokurenciji onih koji su dana njima „poslodavci“.
Uostalom, što se ne bi raspisivali konkursi za menadžerske timove koji bi se prihvatili da ozdrave predizeća koja su neznalački, nepošteno i ispod svake cene privatizovana. I sada liče na ruševine posle zemljotresa ili bombardovajna. Pod tim se podrazumneva da država stane iza takvih projekata. Ali, da se ne desi da se prvo postave menadžeri, pa onda raspisuju konkursi, kao za javna preduzeća.
Jer četvretina privatizovanih preduzeća su vraćena Agenciji za privatizaciji, a strele su uperene samo na Cvetkovića, koji je bio prvi, ali ne i jedini direktor te Agencije?
Mirko Stamenković
Tweet
Pogledaj vesti o: Nova godina