Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 03.Okt.2010, 22:11   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sve više hraniteljskih porodica

BEOGRAD -

Sveštenik iz Niša Danijel Slavik odlučio je da nakon što je odgajio svoje troje dece postane hranitelj i sada čeka da u svoj dom po prvi put primi dete bez roditeljskog staranja.

"Kada imaš troje dece i kada oni porastu onda tek shvatiš koliko ti fali ono detinjstvo koje si provodio zajedno sa njima", kazao je Slavik agenciji Beta.

Prema njegovim rečima, da postane hranitelj odlučio se nakon obilaska domova za decu bez roditeljskog staranja. >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine <<

"Moja supruga i ja imamo i dosta prijatelja koji se bave hraniteljstvom i to nekako probudi u vama želju da se bavite hraniteljstvom", kazao je on.

Budući hranitelj napominje da postoje i strahovi, ali da "iznad svega ostaje ljubav koju želi da podeli sa nekim kome okolina nikada nije pružila toplinu".

Trdesetpetogodišnji sveštenik kaže da pokušava da u svom okruženju propagira hraniteljstvo, a dobio je i više ponuda da održi predavanja na tu temu.

Četrdesetjednogodišnja Jelica Starčević iz Beočina odgajila je sina koji sada ima 23 godine. Pre tri godine postala je hranitelj i u svoj dom po prvi put primila dete bez roditeljskog staranja.

Do sada je kao hranitelj u svoj dom primila troje dece.

"Kod mene je bio dečak od 11 godina sa problemom u ponašanju, sada se vratio u biološku porodicu i to je najveći uspeh koji kao hranitelj možete da doživite", kazala je Starčević.

Nakon toga u svoj dom primila je i petomesečnu bebu sa Daunovim sindromom, koja se takođe vratila roditeljima.

"Sada imam dečaka od sedam meseci koji ima deformitete oba stopala i zečiju usnu. Operisali smo stopala, sada nosi gips, pa će oporavak biti spor. U međuvremenu ćemo se potruditi da operišemo i zečiju usnu", kazala je hraniteljka iz Beočina.

Ona napominje da je veoma ponosna na decu koju je odgojila i da joj teško palo odvajanje od dece koja su se vratila svojim porodicama.

Ona dodaje da biološke porodice često prave probleme hraniteljima i stvaraju pritisak zbog kojeg dete ne može da se opusti i iskaže sve svoje mogućnosti.

"Tu je važna pomoć savetnika u centrima za socijalni rad. Ako ništa drugo imate nekome da se izjadate, sa kim ćete da se ispričate", kazala je Starčević.

Ona je ukazala da hraniteljstvo ne doživljava kao posao, već kao human čin.

"Svi nas gledaju kao osobe koje to rade zbog novaca i to mi smeta. Ako neko misli da neko može da mi plati onoliko koliko ja uložim sebe u odgajanje bolesnog deteta", napomenula je Starčević.

U Srbiji broj hranitelja raste iz godine u godinu. Po prvi put broj hranitelja veći je od potreba, pa oko 1.500 hraniteljskih porodica čeka da u svoj dom primi decu bez roditeljskog staranja.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...