Izvor: RTS, 20.Jan.2020, 14:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Advokat SPC: Tvrdnje Đukanovića daleko od zakonskih odredbi
Punomoćnik Sinoda Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Patrijaršije advokat Minja Nikolić smatra da su argumenti predsednika Crne Gore Mila Đukanovića povodom donošenja Zakona o slobodi veroispovesti, spornog za SPC, nesaglasne sa samim Zakonom, a upozorava i na nesaglasnost Zakona sa Ustavom Crne Gore.
Povodom navoda >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << Mila Đukanovića da neće biti otimana imovina SPC u Crnoj Gori, kao i da će vernici moći da koriste crkvene objekte, Minja Nikolić kaže da su zakonske odredbe "mnogo daleko od njegovih reči".
"Sporne odredbe članova 62-64. govore da će imovina koja nema vlasnika, a koriste je crkve i verske zajednice postati državna svojina, odnosno da predstavljaju državnu svojinu. Takođe kažu da će za imovinu koja će biti podržavljena, naknadno biti utvrđeno ko će je dalje koristiti – da li će ostati u državnoj svojini ili će se otuđiti", ukazuje Nikolić.
Povorom navoda Đukanovića, da je do bespravnog otuđivanja imovine došlo u periodu između 1986. i 2000. godine, kada Crna Gora pokusavala da ustanovi svoj katastar i pozivala subjekte da registruju svojinska prava, advokat podseća da se i delegacija Crne Gore ranije pred Venecijalnkom komisijom pozivala na iste argumente, ali ona njih nije uopšte htela da razmatra.
"Venecijanksa komisija je rekla, a to bih i ja rekao, da tema ovog Zakona ne bi trebalo da bude taj aspekt. Postoje odredbe drugih propisa koji se bave pre svega upisom prava svojine –to je Zakon o državnom premijeru i katastru nepokretnosti u Crnoj Gori, a postoje i drugi načini, kako se u svakom konkretnom slučaju može osporavati i pobijati nečiji upis prava svoje", navodi advokat SPC.
Mišljenja je da se ne može jednim zakonom osporavati konkretan upis prava svojine, jer je to pre svega u suprotnosti sa zakonom koji uređuje tu materiju – Zakon o državnom premijeru i katastru nepokretnosti u Crnoj Gori.
"Takođe je u suprotnosti sa pravnim poretkom i nije propisano nikakvim međudržavnim ugovorom, niti Ustavom Crne Gone niti bilo kojim drugim propisom u toj državi", upozorio je Nikolić.
Smatra i da se bez odluke suda nikako ne može utvrditi čija je imovina i da li je stečena na zakonit način.
Za to je, kako je naveo, potreban odgovarajući postupak sa pravom učešća i jedne i druge strane, a Zakonom nije predviđeno učešće druge strane – Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Nikolić je kritikovao Crnu Goru što nije propisala odgovarajući postupak kojim bi se utvrđivalo da li je imovina SPC u državnoj svojini ili ne, već je bez ikakvog učešća crkava i verskih zajednica Zakonom o slobodi veroispovesti propisala da se vrši podržavljanje imovine SPC – odnosno utvrđuje se da je državna svojina.
Smatra da država Crna Gora nije mogla biti, a nije ni sada vlasnik, crkvene imovine, jer je odredbama crnogorskog Ustava izričito propisano da su crkve i verske zajednice odvojene od države.
Zbog toga je sporno i kako je, predlagač ovog Zakona zamišljao da treba uspostaviti takvu situaciju – koja nije u skladu sa Ustavom Crne Gore.
Osvrćući se na navode da je cilj donošenja donošenje ovog Zakona – da se državi vrati imovina koja joj je uzurpirana, advokat napominje da nije istoričar, ali i da se ne slaže sa Đukanovićevim tumačenjem Ustava Knjaževine Crne Gore.
"Nisam primetio da u Ustavu Knjaževine Crne Gore bilo bilo gde stoji odredba prema kojoj je državna imovina - imovina koju korisiti SPC", naveo je Nikolić.
Napomenuo je da u tom Ustavu stoje samo odredbe prema kojima je religija državna, a s obzirom da nema izričitih odredbi o tome, znači da nije u pitanju imovina u državnoj svojini", ukazao je advokat.
Pored toga, kako je naveo, čak i da je to tačno, važno je na koji način je ta imovina ušla u imovinski korupus prava SPC – da li je odlukom držnih organa ili crkvenih vlasti.
Smatra da se radi o odlukama crkvenih vlasti i podseća da je odlukom regenta Aleksandra to samo potvrđeno – ujedinjenje u jedinstvenu autokefalnu SPC.
Te odluke je, kako je naveo, trebalo istorijski dobro odmeriti, ali je problem nastupio još pre usvajanja Zakona.
"Sve informacije i činjenice trebalo dati u raspravu između crkava i verskih zajednica. To, eksplicitno, uopšte nije bilo predmet rašprave, jer je ona izostala, posebno u odnosu na SPC", naveo je advokat.
.jpg)
