Izvor: RTS, 12.Jan.2012, 12:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Umetnost ne zna za godine
Miroslava Cekić, najstariji je stanar leskovačkog Gerontološkog centra. Iako ima 92 godine u proteklih sedamnaest godina, koliko dugo boravi u domovima za stare, naslikala je i poklonila oko 400 slika na platnu, staklu, drvetu i keramici.
Iako je u desetoj deceniji života Miroslava Cekić, rođena Lebančanka, od male sobe Gerontološkog centra u Leskovcu napravila je pravi atelje. Dok joj ruke ne zadrhte >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << i ne izda vid neće se odvajati od kičice, boja i platna, jer, kako kaže, slikarstvo je njena najveća ljubav.
Miroslava već sedamnaest godina boravi u domovima za stare. Za to vreme naslikala je i poklonila oko 400 slika na platnu, staklu, drvetu i keramici.
"Zahvaljujući mojim Leskovčanima koji su pošteno platili i koji su široke ruke ja mogu da slikam ovde šta god hoću. Sva ona stakla na vratima doma ja sam oslikala neverovatnom brzinom, sa punim srcem i velikom radošću. Jednostavno sam se ispraznila", kaže Miroslava.
Radni vek je provela na daskama koje život znače širom stare Jugoslavije. Najduže je radila u vršačkom pozorištu zajedno sa Darom Apić. Iza nje je mnogo predstava i uloga, ali se ipak najradije seća kada je igrala Koštanu u Vranju.
"Ja sam zavolela pozorište ali sam i tamo slikala. Pomagala sam slikaru, scenografu i ja sam sa njima radila. Sa onim velikim četkama farbali smo kulise", kaže Miroslava.
Od trinaeste godine slika, od dvadesete se bavi glumom, a školovanje glasa morala je da prekine zbog rata. I danas obožava operu. Slika, peva, piše poeziju. Umetnost je, kaže jednostavno njen život i lek zahvaljujući kome je dobrog zdravlja i u devedeset i drugoj godini.
