Izvor: RTS, 18.Nov.2015, 00:26 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Šta o nama govori to kako govorimo
Odelo možda ne čini čoveka, ali da li o nekome možemo suditi na osnovu dijalekta? Da li su ljudi sa južnjačkim akcentom inferiorni u odnosu na one koji govore čisto beogradski, uključujući i one sa otvorenijim vokalima?
Jedna osoba iz Pirota, druga iz Leskovca, a treća iz Beograda. Oni su različite starosti, verovatno i različitih interesovanja i stepena obrazovanja. Ali, po načinu na koji >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << govore, mnogi će pomisliti da znaju sve o njima.
"Ukoliko neko govori dijalektom juga Srbije, odmah će ga smatrati lošim stručnjakom, kao neko ko nije dovoljno kompetentan kao neko ko govori beogradskim govorom. Rekli bi da su to ljudi koji su sa sela i koji su loše obrazovani, sumnjivih moralnih kvaliteta, sumnjivih političkih izbora i vrlo sumnjivog kulturnog ukusa", ukazuje Tanja Petrović, autorka knjige "Srbija i njen jug".
Takve predrasude možda najteže podnose mladi. Naročito kada sa juga Srbije dođu na studije u glavni grad.
"Vrlo brzo prihvate činjenicu da postoji prestiž i da oni, ako žele da se snađu u određenoj sredini i da budu prepoznati kao akademski građani i građanke, moraju da usvoje određene aspekte tog prestižnog varijeteta", napominje Jelena Filipović, profesorka sociolingvistike na Filološkom fakultetu.
Činjenica je da se ni na jugu, ni na severu ne govori po standardu.
Za razliku od na primer Francuske, gde se kao standardni uzima govor glavnog grada – Pariza, na našim prostorima nije tako. U Hrvatskoj se, tako, najpribližnije standardu ne govori u Zagrebu, već u pojedinim delovima Slavonije.
U Srbiji, i Beograđani i južnjaci gube govornu bitku, a dobijaju je Valjevci. Ali, samo u teoriji. U praksi, kao pravilan, uzima se govor koji su nam nametnule obrazovne i naučne institucije – Filološki fakultet, SANU, Institut za srpski jezik.
"To je standard velikih urbanih centara i onoga što čujemo na televiziji, pre svega mislim na emisije kulture, a ne na rijalitije i sve što se može videti na našim televizijskim kanalima. To se najčešće povezuje sa severom, sa urbanim govorom Beograda i Novog Sada", dodaje Filipovićeva.
Drugačije nije ni u Hrvatskoj – prestižno je kada se govori zagrebački, dalmatinski ili splitski, ali ne i zagorski. Kako iskoreniti predrasude?
"Lingvisti bi mogli pomoći da se razbijaju te predrasude u smislu da ljudi ne bi trebalo da se stide i da govore svojim lokalnim govorom ili da imaju svoj neki lokalni specifični naglasak, bez obzira na to koji je", navodi Mate Kapović, lingvista iz Hrvatske.
Lingvisti imaju zadatak da razbiju predrasude, a svi ostali da govore onako kako žele da govore. Jer bi različiti dijalekti trebalo da budu i najveća kulturna vrednost.
