Izvor: novanasarec.org.rs, 12.Sep.2019, 09:15   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Made in LE

LESKOVAC

Ja sam ti tolki baksuz da crne mačke begaju od mene, a popovi se vaćaju za dugme i vikaju -pu, pu, baksuze! Golem baksuzluk me poterao kad sam bija na privremeni rad u ondašnju Zapadnu Nemačku. Šurak mi sredi papiri, a ja kukam – a be šuro, kako ću ja u Nemačku, kad ne znam Nemački? Ništa se ti ne sekiraj, vika mi šurak, samo govori polako i sve će te razumev. Obesiše mi kartonče na gušu i napisaše na njega – LIBER STRASSE DRAJ ZIBEN UND CVANCIK MUNHEN. Ubaciše me u avion. Tri put sam bljuvao dok stigosmo u Munhen. Stojim ja na aerodrom u Munhen, a gužva ko na roštiljijadu u Leskovac. Seti se kako me savetovao šura. Polako vikam taksi-tahi. Kd stade – Prijatelju, pitujem ga polako, mož li me prebaciš do… pa mu pokazujem adresu na kartonče oko gušu. Nema problema, samo da stavim kofer u gepek, vika on. Uđo u taksi. On mi nešto priča, a ja ga ništa ne razumem jer mnogo brzga. Ja da prekratim vreme pitujem ga – prijatelju, a ti li si iz Munhen? Normalno, sve polako. Ne, vika on. Ja sam iz Vranje. Pa što onda govorimo Nemački?

Radio sam u tuj kafanu 26 sati dnevno (ustajao sam 2 sata ranije). Činilo mi se da srićam sebe kako se vrćam od rabotu dok idem na rabotu. Samo arbajt, arbajt, šnel, šnel! Zinulo mi dupe za pare, a nikakav trošak nesam imao. U kafanu li ću gladujem. Ni u piće nesam bio u manjak. Spavao sam u potkrovlje od babinu kuću. Baba, frau Helga je bila vlasnica od kafanu. Istina, ona mi je odbijala od platu za prenoćište, al to sam nadoknadio na bakšiš. Uzmem plajvaz pa stavim matematiku. Izračunam, da ako ne umrem od rabotu za 10 godina mogu da napravim kuću, iškolujem decu i da na ženu kupim tašnju, zimske čižme i materijal za suknju. I ona ima dušu. Mož bi i bilo tako da me gazdarica 1 dn ne pozva u njen stan. Stan je bija iznad kafanu, a moje potkrovlje iznad njen stan. Jedno 300 kvadrata i toj bez da računamo terase sa kovano gvožđe. Baba turila šminku ko da gu je s mistriju stavljala, a će gu skida sa špaklu. Usta vu laštiv ko semafor na crveno. Nakinđurila se ko novogodišnja rasveta, trešti na nju zlato, da žmirkaš ko sojka na jugovinu kad gu gledaš. Priča mi koje treba rabotim, ja stojim mirno ko u vojsku i klimam s glavu ko konj na prazne jasle. Bajagim gu sve razumem. Ono nešto i razumem, već sam celu godinu u Dojčland. Ukapira ja da treba promenim neki osigurači u razvodnu tablu, zamenim pregorele sijalice, uglavnom sve neke sitnice. I idiot će završi tuj rabotu. Istina, ja sam dunđer VKV-e osma grupa, al imam zlatne ruke i majstoričav sam, pa ovoj što treba uradim mi dođe čista zajebancija. Još mi dade pare unapred. Calenzi bite. Ales gute, vika ona. Danke, reko ja, a u sebe se čudim otkud ona poznava mog dedu Gute. Možda otud što je on bija u zarobljeništvo a po godine bi reko da je vršnjak s babu. Baba mi pokaza kude je kupatilo da se obanjam posle rabotu, a posle banjanje da odspavam. Arbajt, banjenzi i šlafenzi. Duševna baba preko svaku meru. Ko da je Leh Valensa, a ne uspešni kapitalista. Ostavi me tako baba da arbajtujem, a ja razvlačim i izmišljam rabotu, jer me baba pretplatila. A ona gu nigde nema. Sigurno u kafanu zavodi disciplinu. Nikad se neje drala. Samo sastavi obrve i strelja sa oči. Da pusti malecki brkovi, bila bi ista ko njen zemljak. Reko li vam da je baba rodom iz Austriju? A? Reko…Ja završi s rabotu i odo da se banjam. Neje mi do banjenzi, al mora se sluša frau Helga, jer mi još šura kazao da sve radim kako mi ona naredi, inače me ima namava dok trepnem. Al to dok se zalebim, a posle mogu i nađem drugu rabotu.

Uđo u kupatilo,a ono golemo ko pola igralište za košarku. Sapunčići beli, roze, plavi, žuti, šampončići razne vrste, pomade i kremovi u neograničene količine. Mož samouslugu da otvori. Peškiri veliki, mali, čupavi i meki da ne umem da opišem. Tolko gi ima da mož daruješ 300 svata. Kada velika, jazguzi i radi na dugmići i bije vodu ko gejzir u Sijarinsku Banju….Okupa se ko da je bila subota, a beše petak…baksuzni. Zaboravio sam da pre banjanje ponesem čiste gaće. Ne ide na čisto i namirisano telo da oblačim prljav veš. Vrtim se ko zaulav, gol, kad vido na vrata okačeno mantilče za posle kupanje. Baden-baden mantilče .Nađo i papuče i iskida se od smejanje. Papuče imav oči, uši i zubići. Papuče-zajci. Roze ko čupavo mantilče. Pritego se sa učkur u istu boju, vrtim kanapče, lamnav uši od zajci papuče i derem se-Grosse Mutter! Frau Helga! Čisto da joj se javim da idem na šlafenzi. U toj vikanje naletim na kujnu, a u nju astal velik ko u gostinsku sobu u selo. Postavljeno ko za vlašku svadbu. Na astal od pticu mleko. Frankfurtska kobasica sa kisel kupus. Munhenska kobasica u sopstven sos…i još neka jela za koja ni dan-danas ne znam kako su se zvala. Kolačiki i mocart kugle. Reko li da je baba iz Austriju? Iz neko selo pored Beč….Najedo se ko da sam štrajkovao glađu mesec dana. Proba od sve a za kraj ostavi pivo iz konzervu. Seti se, prvi put kad sam ga pio, 3 sam bacija dok sam to 1 popio. Mislio sam da je bomba. Kad sam ukapirao da je pivo, uživao sam. Taman otvori pivo,pššš…kad čujem iza sebe-kom,kom…

Okrenu se….Tad kad se nesam šlogirao,neću nikad….Baba stoji gola-golcata. Pupak vu među siske. Smeje se s keramički zubi i vika – kom, kom! Neću kom, niks kom, najn kom, non paseran. Viva la revolusion! Beži bre veštice od mene, anatema na tebe, pu, pu, sotono!…Al ne vredi. Ufati me baba za ruku, vodi me kroz hodnik ko majmunče. Skinu keramički zubi i ubaci gi u čašu. Gledam zubi u čašu, oni mi se smeju, a ja plačem.

Toj kad baba stavi zubi u čašu vika se bezbedan seks. Pljesnu baba s ruke, utuli se svetlo. Uključi se muzika, sve nešto dahću mmm, ahhh, mhhh…Baba poče da pleše sama sa sobom. Veštica. Gurnu me u krevet. On voden, a ja ne znam da plivam. Baba ima maštu za izvoz, a ja se oduzeo od stra. Pa pljesnu s ruke. Soba zasija, a baba donese koferče na koje pisaše – sam svoj majstor u seksu. Kad ga otvori ne moga da verujem koje sve čovek može da napravi. Izvuče neki kablovi, pa kad me turi na struju…I dan-danas se ne sećam koje je bila anoda, a koje katoda. Varničim ko eksperiment od Nikolu Teslu. 2 godine mi je trebalo da ispravim kosu. I toj neje najgore. Baba obložila zidovi s ogledala. Stavila gi i na plafon. 20 babe a ja sam.Borim se ko Brus Li u babinom žbunu. Na život i smrt….Ma, ni toj neje najgore. Baba ima asmu, pa ne znam dal se guši il uživa.Ima bocu s kiseonik i masku a ja se gušim na nižu nadmorsku visinu. Babo, daj malo i meni kiseonik, ič mi neje dobro! Naljuti se tad baba, pobesne i izbaci me onako golog na ulicu.

Poče da begam onako gol niz Munhenske ulice. Sa vetrom u kovrdžavoj kosi. I naletim na gej paradu. Pet iljada nji, njega i nju a ja tužni sirak među vihorove bez igdje ikoga. Gledam ja paradu a parada gleda mene i oblizuje se….Uglavnom,samo da vam kažem-ne žurite mnogo sa ulazak u Evropu, jer je Evropa već duboko ušla u nas..I toj mnogo boli u p.m.

Nastavak na novanasarec.org.rs...