Izvor: RTS, 31.Maj.2012, 12:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jedan tumač za hiljadu ljudi
Marija Pešić jedini je sudski tumač za znakovni jezik koji pomaže u svakodnevnoj komunikaciji osobama sa oštećenim sluhom u Leskovcu. Donošenje zakona o priznavanju jezika gluvih i nagluvih Srbije sva javna dešavanja, televizijski sadržaji, ali i obrazovanje bili bi im dostupniji.
Od roditeljskog sastanka, do pregleda, raznih administrativnih usluga prisustvo Marije Pešić, jedinog sudskog tumača za znakovni >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << jezik u Leskovcu, je neophodno.
U Organizaciji gluvih i nagluvih Leskovca aktivno je 200 članova, a u Jablaničkom okrugu ima ih oko hiljadu, i samo jedan tumač za znakovni jezik. Iz organizacije uputili su poziv svim institucijama u gradu da narednog meseca na sedmodnevni kurs znakovnog jezika pošalju bar po jednu osobu, kako bi lakše komunicirali sa osobama oštećenog sluha.
I pored stalnih poziva da se institucije uključe u učenje znakovnog jezika, do sada se, odazvala samo Nacionalna služba za zapošljavanje.
Bojan Stevanović kaže da nemoguće sporazumeti se bez tumača.
"Mi bismo bili prezadovoljni da svaka firma pošalje bar po jedno osobu na sedmodnevni kurs gde mogu naučiti osnovne pojmove. Ovaj jezik nije bauk i brzo se uči", kaže Marija Pešić.
Da bi sve završili na vreme i sa što manje problema tu je prevodilački servis za znakovni jezik gde se sve zakazuje.
"Došla sam da zakažem pregled kod doktora, ali bez tumača i bez ovog servisa to bi bilo teško", kaže Mira Mihailović.
Jedino mesto gde vole da provode vreme je Klub za gluva i nagluva lica. Tu se, kako kažu, vide, porazgovaraju i opuste.
"Ovde imamo i internet, a to je za mnoge jedini put da se informišu, da razgovaraju sa prijateljima, jer većina naših prijatelja je gluva. Naravno sve to je moguće preko interneta i fejsbuka", kaže Slađana Pešić.
Branimir Mitić kaže da u Klub dolazi često, nekada i svaki dan, ali petkom obavezno, jer tada igraju šah.
Gluvi jesu ali, gluvonemi ne, jer, kako kažu, oni imaju svoj znakovni jezik koji očekuju da bude standardizovan i priznat, jer je to jedini način da se njihov položaj poboljša.
Ana Božić, sekretar Gradske organizacije gluvih kaže da je važno donošenje zakona o priznavanju jezika gluvih i nagluvih Srbije kako bi se pobošljao položaj gluvih i kako bi počeli da uživaju i ustavom garantovana prava.
"Bitno nam je i da se u javnosti stvori navika o upotrebi prevodioca za znakovni jezik prilikom raznih manifestacija", dodaje Božićeva.
Zakonom bi gluvima bila dostupnija sva javna dešavanja, televizijski sadržaji, ali i obrazovanje, jer se oni sada školuju u Nišu, a podaci govore da nijedna gluva osoba u Leskovcu nema fakultetsku diplomu.
