Umetnici nisu višak

Izvor: Politika, 07.Dec.2013, 22:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Umetnici nisu višak

Dragana Stevanović poklonila je svoju sliku „Vožnja” slovenačkom reditelju Jerneju Lorenciju, dobitniku „Politikine” nagrade za najbolju režiju na Bitefu

Dragana B. Stevanović, beogradska umetnica mlađe generacije, poklonila je svoju sliku „Vožnja” (2008) ovogodišnjem laureatu „Politikine” nagrade za najbolju režiju na Bitefu – slovenačkom reditelju Jerneju Lorenciju. Poznata je kao umetnica izrazito ekspresivnog izraza na čijim platnima boja i linija >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << oblikuju delo. Teme umetnosti Dragane B. Stevanović inspirisane su ličnim iskustvom, projekcijom sećanja, osećanja, mašte, likova, ličnosti i odnosa iz neposredne okoline.

– Tako je slika „Vožnja” na neki način autobiografska, nastala kao sećanje na jednu veselu situaciju. Prikazuje dve figure na prvi pogled statične, ali jedna ipak sugeriše kretanje, uključujući i oslikanu okolinu. Ovo je figurativno slikarstvo, sa linijom u prvom planu, gde crtež nosi konstrukciju slike – objašnjava umetnica.

Dragana B. Stevanović radi na Akademiji umetnosti u Novom Sadu na predmetu Crtanje sa tehnologijom. Samostalno izlaže od 1998. godine, a na spisku izlagačkih prostora i je „L2 kontemporari”, galerija iz Los Anđelesa, gde se najpre predstavila 2005. godine samostalnom izložbom „Nove slike za novu sreću”, a potom 2011. izložbom „Eksces”. Trenutno je u istom prostoru njen rad zastupljen i na grupnoj izložbi.

Ciklus slika „Eksces” čine radovi zanimljivih naziva: „Laka ekologija duše”,„Školska lekcija o prijateljstvu”, „Afrika u grudima i nesavršenost ljudskih bića”…

– Nazivi radova često sugerišu određeni aspekt u radu ali i ideju o kojoj razmišljam, ili na određeni čin koji me je podstakao. Takođe, u nazivu se nekada nalaze aluzije na knjige, filmove i autore koje volim i muziku koju slušam, dakle sve ono što čini i upotpunjuje život – objašnjava umetnica.

Kombinacije figura, portreta u vatrometu boja, sučeljene su na platnu sa slovima, rečima, rečenicama...

– Tekst na platnu u funkciji je ideje o višku informacija: višak gestova je i višak ukupne vizuelne ekspresije na radnoj površini. Simbolično, reč je o višku informacija kojima smo svakodnevno izloženi, ali i o slikarstvu kao tradicionalnoj disciplini, koja se doživljava kao višak u našem sistemu vrednosti. Na kraju krajeva, i kultura i umetnost i umetnici se u ovom društvu doživljavaju – kao višak – kaže Dragana B. Stevanović.

Ili, kako je povodom ove izložbe napisao istoričar umetnosti Slobodan Jovanović, slike Dragane B. Stevanović možda su najpribližniji portret haotičnog vremena u kojem živimo...

Posvećenost crtežu zauzima posebno mesto u umetničkom radu slikarke.

– Crtež daje mogućnost samostalnog izraza, on je direktna slika naših misli. Interesuje me odnos načina na koji mislimo i kako proizvodimo nova i različita značenja – kaže slikarka.

Izložba „Druge prirode” prethodila je „Ekscesu” i ona predstavlja uveličavanje crteža – malih, intimnih dnevničkih zabeleški. Oni su uveličani na velikom platnu, plutaju u prostorima beline.

– Glavna ideja u okviru tog intimnog predstavljena je figurama i položajima tela, njihovim umnožavanjem ili oduzimanjem delova, kombinacijom formi, erotskog, živog i neživog, muškog i ženskog. Kroz ove parove pojmova i prividnih vizuelnih i značenjskih suprotnosti, pokušala sam da prikažem drugačije identitete i probleme koji postoje u ispoljavanju različitosti u savremenom društvu.

Teme kojima se bavim uvek imaju uporište u realnom i svakodnevnom, a nije mi neophodno da vidljivost bude direktna, narativna ili bukvalna, već da posebnim, likovnim jezikom omogućim crtežu da stoji sam i da obezbedi individualno čitanje – objašnjava umetnica.

U ateljeu Dragane B. Stevanović, pored slika jarkih boja, zatičemo i velika crna platna, koja na prvi pogled odudaraju od ove „koloritne poetike”. Crne slike nikada nisu izlagane, mada se umetnica njima bavi od početka svog rada. – Stalno se vraćam i preispitujem svoj rad kroz odsustvo svetlog tona. Crna površina je nedostatak svetlosti, prazno okruženje subjekta koji, da bi bio vidljiv, treba nekako da zasija, simbolično ili doslovno – objašnjava umetnica.

Dragana B. Stevanović bila je više puta na rezidencijalnim programima u inostranstvu (Austrija, Francuska, Španija), učestvovala je na međunarodnim projektima i radionicama i izlagala na izložbama (Francuska, Nemačka, SAD, Slovenija, Austrija, Italija, Bugarska, Makedonija).

– Uvek me je zanimalo da ujedinim svoje ideje i rad sa drugim umetnicima. U razmeni ideja i saradnji dolazimo do novih rešenja i na taj način zajedno napredujemo i razvijamo se. U kreativnoj interakciji dopuštamo nepredvidivo i novo, a time obogaćujemo svoje iskustvo, profesionalno i lično. Takođe, jedan isti rad ne izgleda i ne deluje isto u različitim sredinama, jer je lokalni kontekst drugačiji. Recepcija dela jednostavno je drugačija u Beogradu, u nekom gradu u Srbiji ili u inostranstvu (gde je uglavnom reakcija neposrednija i direktnija, kod stručne javnosti i publike jednako). Sa tih putovanja i rezidencijalnih programa uvek se vraćam sa obnovljenom verom, novim znanjima i energijom za dalji rad – kaže Dragana Stevanović.

 M. Đorđević

objavljeno: 08.12.2013

Nastavak na Politika...



Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.