
Izvor: B92, 23.Nov.2019, 12:35 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Posetite porodični vinograd Andrea Bočelija i snimite pesmu u njegovom studiju
Andrea Bočeli je italijanski tenor koji je glasom uspeo da zavede svet. Rođen u mestu Lajatiko, nedaleko od Pize, potpuno je oslepeo u 12. godini, a njegova majka je rekla da mu je muzika bila jedina uteha. Portal “Putovanje I slobodno vreme” donosi priču o poseti Bočelijevog vinograda koji možete da posetite, ali i studio gde nastaje muzika.
Crkvena zvona počinju da zvone, a ja pogledam gore, diveći se savršenoj kapeli sa medenom nogom smeštenom na brdu usred Valdera, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << području udaljenom 30 minuta od Pize. Sunce je vruće, a osim zvona i stalnog zujanja cikada, tiho je. Ispred mene se brda toskanske mrlje na sunčanici natapaju i rone poput nota na beskonačnim muzičkim partiturama pronađenim u studiju za snimanje u koji ću uskoro da uđem.
I to nije bilo koji studio za snimanje, tu najpopularniji italijanski tenor proizvodi muziku.
Pre dolaska na to magično mesto, nisam znao mnogo o muzičkom maestru Andreu Bočeliju. Ali kada sam saznao da mogu da se pridružim kopnenom izletu koji će mi omogućiti da dan provedem u Bočelijevom studiju - i snimim sopstvenu pesmu dok sam bio tamo, recimo samo da je ovaj putnik koji voli karaoke, prodat. Mislim, kad se nalazim u (ili rodnom) Rimu, zar ne?
„Trentanove anni“, prvo je što Gerini kaže, bljeskajući prstima za naglasak. Želi da znam da je sa Bočelijem prijatelj 39 godina. Kasnije ću saznati da je tokom tih 39 godina Gerini bio zvučni inženjer na nekoliko Bočelijevih albuma i pomogao u pisanju više pesama na pevačevom albumu iz 2018., „Si“.
Kasnije, u muzeju, otkrivam pevačev citat: „Svako sećanje vezano za Toskanu čuva se duboko u mom srcu. Nosiću ga sa sobom gde god da odem, jer sam i ja proizvod ove zemlje, zbir moje prošlosti, mojih iskustava i dečjih snova. "
Kad sam se vratio na brod, nisam mogao da prestanem da razmišljam o čudnom studiju snimanja, zvuku crkvenih zvona, lepoti toskanskih brežuljaka, gostoprimstvu, zamišljenoj činiji Lajova i Bočelijevoj majci koja uživa u njokama. Da, lokalna zajednica možda ima sreće što ima Bočelija i njegovu slavu, ali Bočeli je srećan da ima i ovu ljubavnu zajednicu. Nedeljama kasnije, sećanje na ovu intimnu posetu i dalje me vuče na akorde .