Licem u lice s čovekom i čovečanstvom

Izvor: Politika, 27.Maj.2013, 13:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Licem u lice s čovekom i čovečanstvom

Na samom festivalskom kraju dopadljivi filmovi Polanskog i Džarmuša, Džeri Luis, Alen Delon i Kim Novak

Kan – Iz prepune dvorane „Šezdesete” glasno pitanje: „Ko je po vašem mišljenju najsmešniji komičar?”, na koje je legendarni komičar Džeri Luis spremno odgovorio: „Keri Grant! I Bert Rejnolds! I zamislite – ne ja”, na šta se odmah zaorio smeh.

Džeri Luis, danas 87-godišnjak, još nasmejan, okretan i bodar, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << počasni je gost 66. Kanskog festivala, koji mu je uručio „Zlatnu palmu” za životno delo, priredio projekcije filmova „Čovek za dame” iz 1961, u kojem je Luis prevazišao sebe i ispred i iza kamere, kao i ovogodišnjeg filma „Maks Rouz”, Denijela Noe, u kojem ovaj poslednji burleskni komičar iz zlatne ere američke komedije, igra glavnu ulogu. „To je najbolji scenario koji sam imao priliku da pročitam u poslednjih 40 godina i ovo je prvi put da sam ulogu prihvatio tako brzo!”, izjavio je Džeri Luis, hvaleći se da je konačno pronašao scenario svog životnog kalibra i fiziologije.

Džeri Luis nasmejao Kan

Sa Džerijem Luisom, francuskom glumačkom legendom Alenom Delonom (sinoć mu je uručena „Zlatna palma” za sveukupan opus) i Hičkokovom levorukom plavušom i još lepom Kim Novak, 66. Kan je ušao u svoju završnicu. Na samom kraju takmičarskog programa viđeni su filmovi Romana Polanskog i Džima Džarmuša.

Maestro Polanski je ekranizovao proslavljeni roman „Venera u krznu”, austrougarskog pisca Leopolda fon ZaheraMazoha, čitav film postavio kao pozorišni komad za dva lica i opet (poput prethodnog filma „Krvoproliće”) načinio pravu filmsku čaroliju. Ironija, senzualnost i feminizam krase Mazohovu prozu iz 19. veka, a Polanski je iz romana izvukao dva ključna lika, preradio ih prema sopstvenoj meri i prilagodio glavnoj glumici, svojoj supruzi Emanuel Senje, sa kojom sarađuje 14 godina posle filma „Deveta vrata”. Senje igra ulogu Vande, hirovite i vulgarne glumice koja došavši na audiciju za predstavu rađenu prema Mazohovom romanu, u potpunosti uznemiruje Tomasa (igra ga Matje Amalrik), očajnog pozorišnog reditelja koji je adaptirao roman. Vanda predstavlja sve što Tomas mrzi, ali je ona upravo to što je potrebno za ulogu. Dva pozorišna lika postepeno postaju upleteni u vrtlog fascinacije i manipulacije, dominacije i potčinjavanja. Audicija za predstavu postaje predstava za sebe, a pozorišna scena omogućava neograničeno kretanje dva lika, nebrojene mogućnosti promene situacija i stanja, prigušenu i intimnu atmosferu. Upravo sve ono što je Polanski želeo da postigne stvarajući, ne samo film sa uznemiravajućom i nemilosrdnom glavnom junakinjom, već i originalan pozorišni komad. Pravi i primamljivi eho svih njegovih prethodnih filmova. Originalnu muziku komponovao je slavni Aleksandar Despla, dok je direktor fotografije Pavel Edelman otkrio Polanskom sve čarolije digitalne kamere. Zanimljivo, ali Polanski je Zaher Mazohov roman „Venera u krznu” otkrio kada je prošle godine boravio u Kanu, predstavljajući restauriranu kopiju svog filma „Tesa”. Samo godinu dana kasnije, dobitnik „Zlatne palme” za film „Pijanista”, vratio se sa gotovim filmom u novu trku za „Zlatnu palmu”.

Alen Delon pred dodelu počasne „Zlatne palme”

Ni novo Džarmušovo delo, vampirski film „Jedino ljubavnici ostaju živi”, nije bez šarma, značaja i lepote. Ova jedinstvena figura u američkom nezavisnom filmu, ovog puta je stao licem u lice sa čovečanstvom i ponudio razmišljanje o ljudskoj egzistenciji kroz čitavu civilizaciju. I to kroz priču o bezvremenoj ljubavi dva vampira.

I kako to biva kod Džarmuša i ovaj njegov film je oslobođen tradicionalnih narativnih kodova i sve vrca od slobodnog filmskog kretanja i liričnog ritma. Dva večna bića, dva vampira, Adam (Tom Hidleston) i Eva (Tilda Svinton) u ljubavi su vekovima i na pad ljudskog roda gledaju sa melanholijom. Oni su zapravo metafora sadašnjeg stanja ljudskog života, krhki su, ranjivi baš kao i priroda oko njih, kao i apstraktni gradovi Tanger i Detroit, tajanstveni i magični, depresivni, ali i dalje sa nadahnutim muzičkim scenama. Pogađate, opet je u Džarmušovom filmu muzika važan lik. A na zidovima Adamove kuće fotografije najslavnijih svetskih naučnika i umetnika. Među njima i Nikole Tesle, ali i Nila Janga. Ceo film je snimljen noću. Vampiri ne smeju na svetlost dana.

-------------------------------------------------------------------------------

Stiven Frirs u ringu sa Muhamedom Alijem

Jedan od najvećih boksera svih vremena, mitski Kasijus Klej alias Muhamed Ali, inspirisao je generacije filmskih stvaralaca, a sada i slavnog britanskog reditelja Stivena Frirsa da snimi dokumentarac ojednoj posebnoj epizodi u životu bioksera. U fokusu Frirsovog filma je odbijanje Muhameda Alija da se bori sa vojskom SAD u Vijetnamu, dakle, bokserova odluka koja je podelila Ameriku, postala njegova najveća borba i sudski slučaj koji je mobilisao Vrhovni sud i najviše pravosudne organe u Americi. Uzbudljiv film, vredan pažnje.

Dubravka Lakić

objavljeno: 27.05.2013.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.