Izvor: RTS, 23.Okt.2017, 15:34 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tri generacije pekara iz Stalaća
Stalać više nije važno železničko čvorište kao nekad. Peroni su prazni, prodavnice i kafane u centru mesta zatvorene, i sve je više napuštenih kuća i stanova. O boljem i bogatijem životu, ali i receptu za opstanak, svedoči pekara kraj stanice koja je jedan od simbola Stalaća.
Nekada
se na burek iz Kruševca posle večernjeg
izlaska išlo u Stalać. U pekari kraj
železničke stanice prodavalo >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << se i po
100 tepsija, jer je bilo mnogo putnika koji su čekali svoj
vozni red.
"U Stalać sam došo 1978. godine.
Prvi hleb ovde sam umesio 13. maja onda
je bio Dan milicije, pa sve do dan danas.
Bilo je i lepo vreme i lepih dana, pa je
bilo i teško, jer naš posao je dosta
težak", kaže Fejza
Demiraj.
"Kada
je došao Fejza je sa ženom i troje dece
živeo kao podstanar. U iznajmljenoj
baraci radili su zajedno po celu noć.
Ložili, mesili, prodavali. Ništa nismo
imali. Onda smo radom sve ovo stekli.
Trudili smo se za decu".
Stekli
su kažu dovoljno, a rado su i delili sa
drugima.Pomagali su školu, fudbalski
klub.
"Jako su fini ljudi i
dobronamerni su svakom da pomognu i u
dobrovoljne svrhe za manastir", kaže Bosiljka
Ignjatović, komšinica.
Stopama
svojih roditelja krenuli su i naslednici.
"Učio sam od oca, otac je
osnovao firmu 1978. godine i ja sam sa svoje
23 počeo da radim i znao sam da ću da budem
pekar i nisam se pokajao. Mi porodično
to radimo pa zato i uspevamo", kaže Safet
Demiraj, sin.
U
porodični posao koji se razvio, unapredio
i proširio u susednom Ćićevcu i Varvarinu
uključene su i sestre Silvana i Nađa
kao i njihova deca.
"Jeste bilo teško,
roditelji su se dosta mučili stvarno,
sad je to sve modernizovano i mnogo
lakše. Nisu plate male, ali ljudi lakše
im je da sede nego da rade i da se žale
na uslove", kaže Silvana
Maksimović, ćerka.
"Rano je u tri sata ustaje, mana je što ne mogu da izlazim non -
stop, ali prednost je što imam obavezu
neku i bitno je da ima posla", kaže Emir
Demiraj, unuk.
U
svemu što radi Emir ima podršku dede
koji je ponosan na svoje naslednike.
"Iza
mene imam tri generacije, a ispred mene
još dve, tako da oni produžavaju. Srećan
sam. Uspeo sam u nečemu, bar da imaju
podlogu da krenu da rade, da se ne muče
kao ja kad sam došao ovde", kaže Fejza
Demiraj.
A
od tada su već prošle četiri decenije. Mala
zantaska radnja prerasla je u ozbiljnu
porodičnu firmu sa dvadesetak zaposlenih
čije je sedište i dalje u Stalaću.
rts.krusevac@rts.rs
+381 37 438 707
Pogledaj vesti o: Kruševac