Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 22.Apr.2016, 09:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stav: Večito ponavljanje dogovorenog
Uprkos silnim zaricanjima da će Briselskim sporazumom biti razrešeni svi veći problemi u vezi s Kosovom, pokazalo se da razrešenje nije ni na vidiku - čak i kada su u pitanju elementarne, svakodnevne stvari.
Samo dan pre treće godišnjice potpisivanja Briselskog sporazuma između predstavnika Beograda i Prištine, najviši kosovski zvaničnici najavili su da će od tog dana - ponedeljka, 18. aprila - svim osobama koje poseduju takozvane "srpske lične karte", odnosno lične >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << karte koju su izdale paralelne srpske institucije na Kosovu, biti zabranjen ulazak na kosovsku teritoriju.
Pošto se na Kosovu na reakcije ne čeka dugo, odmah posle ovakve odluke Prištine, građani Kosovske Mitrovice okupili su se na administrativnom prelazu Jarinje i blokadom prelaza poručili da "neće dozvoliti da budu zatvoreni u geto" http://www.rtv.rs/sr_lat/drustvo/srbi-blokirali-jarinje-kao-upozorenje_710221.html
Po hitnom postupku, zakazan je i novi sastanak u Briselu na kojem je, osim o ličnim dokumentima, trebalo da se diskutuje i o zabrani posete srpskih zvaničnika Kosovu koju je uvela Priština, kao i o načinu održavanja izbora http://www.srbijadanas.com/clanak/eu-sazvala-hitan-sastanak-beograd-i-pristina-opet-za-stolom-18-04-2016
Čitavih osamnaest sati raspravljalo se o ovim pitanjima, da bi na kraju bilo odlučeno da lične karte koje su izdale srpske vlasti mogu da se koriste, da srpski zvaničnici mogu da dolaze u posete Kosovu i da će uz pomoć OEBS-a srpski izbori biti održani u enklavama u kojima još ima Srba.
Šta je u svemu ovome sporno? Sporna je činjenica da ni tri godine od potpisivanja sporazuma koji se redovno predstavlja kao istorijska prekretnica u odnosima između Srbije i pokrajine koju je veći deo planete priznao kao samostalnu državu, zapravno nije izvesno ništa: ne samo da nisu razrešene nedoumice u vezi s formiranjem Srpske zajednice opština, da nisu rešena pitanja imovine i sl., već ni elementarna sloboda kretanja nije tema na koju je stavljena tačka.
Ako se to ima u vidu, čine se uzaludnim svi oni maratonski sastanci na kojima su se doterivali detalji sporazuma, a još više oni osmesi kojima su zvaničnici dveju strana, s nekim evropskim zvaničnikom u sredini, završavali svaku rundu pregovora.
Jer, sada je već jasno da ono što se u Briselu potpiše, na terenu jednostavno nema ko da sprovede.
O tome možda najrečitije govore reakcije prištinske opozicije i srpskih krugova koji se protive sporazumu. Dan pošto je "ispeglan" sukob u vezi s ličnim dokumentima, pokret Samoopredeljenje saopštio je da je zabrinut "zbog nedostatka transparetnosti razgovora u Briselu", dok je Alijansa za budućnost Kosova navela da je dogovor "još jedno popuštanje pred rastućim zahtevima Srbije". Ta stranka ocenila je i da je priznavanje "nelegalnih dokumenata" bezbednosni problem zbog čega mora biti povučeno.
Najradikalnija u oceni bila je Incijativa za Kosovo koja je istakla da se dogovorom postignutim u Briselu "ismeva narod i ponižava država" http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=04&dd=21&nav_category=640&nav_id=1122533
Gotovo istovremeno, oglasio se i Srpski nacionalni forum tezom da je sloboda kretanja tema koja je već bila "ispregovarana pre 1100 dana", a da su srpski izbori na Kosovu farsa http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/566751/Ne-sporna-sloboda-kretanja-i-glasanja
Veliko je pitanje kako će i kada biti sprovedeno bilo šta što se dogovori u Briselu, ako na licu mesta postoje ovakva i ovolika protivljenja samom pokušaju sporazuma s drugom stranom.
Ko će izmiriti povelike apetite i jedne i druge strane, umiriti evidentnu nervozu i prekinuti eventualne sukobe ako do njih dođe (a može doći u svakom trenutku)? Priština ne može da smiri situaciju ni u sopstvenom parlamentu, iz Beograda teško koji državni službenik uopšte može da se probije do Kosova, a Brisel se time sigurno neće baviti. Tamošnja administracija namirena je čim vidi potpis na ovom ili onom dokumentu, računajući da će se realizacijom dogovorenog ipak baviti neko drugi.
U međuvremenu, Priština u rukavu uvek ima nekog keca kojeg može da izvuče iz rukava kad nađe za shodno, dok Beograd u nedogled može da se kune kako neće dati Kosovo, makar zbog toga Srbija odustala i od pregovaračkog poglavlja 35, i od ulaska u EU.
Sve to je zapravo život u paralelnoj realnosti, samozamajavanje i samozavaravanje.
Polovično rešenje nije rešenje. A dosadašnje iskustvo pokazuje da Briselski sporazum nije ništa više od toga.
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...









