Izvor: Vesti-online.com, 28.Okt.2012, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srbija sama sebi komšija
Kakvi smo kao narod i država bili 1912. godine kada je oslobođeno Kosovo? Ili kakvi smo danas 2012. godine kada pokušavaju da nam otmu Kosovo? Šta je odlikovalo Srbiju kada je doneta odluka da Srpska vojska stupi na Kosovo, a šta je danas rukovodeće načelo Srbije? Koja je misao obuzimala srca srpskog naroda tada, a šta leži danas na duši naroda? Ovakva pitanja i poređenja stanja duha i stanja države, javljaju se sami po sebi o stogodišnjici oslobođenja Kosova. >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com <<
Milorad Vučelić
Kada se zagledamo u 1912. godinu, vidimo da ona oličava u najčistijem i najsjajnijem obliku srpsku državotvornu ideju. A danas, šta to vidimo kada ove 2012. pogledamo Srbiju? Vidimo kako duh samoporicanja u najbešnjem obliku pokušava da satre sve što je srpsko u Srbiji. Ako je 1912. bila sjajan uzlet srpske državotvorne ideje, onda je u prvoj polovini 2012. svoj zenit dostigla samonegirajuća politika Srbije da EU nema alternativu.
Iako je napuštanje politike da EU nema alternativu započeto sa majskim izborima, zlo seme ove politike i dalje je prisutno. Možda i baš zato što se nazire kraj i oseća krah politike koja umesto srpskih državnih i nacionalnih interesa na prvo mesto stavlja interese Brisela, sa posebnim žarom i ostrašćenošću, zagovornici i ljubitelji zapadnog tutorstva nad Srbijom uspinju se da omalovaže Srbiju.
Tako se, sticajem okolnosti ili sa krajnje hladnim umišljajem, baš na stogodišnjicu oslobođenja Kosova, na TV B92, na nacionalnoj frekvenciji dakle, emituju specijalne emisije protiv Srba na Kosovu. Na ovim emisijama, njihovim tvorcima bi pozavideli i najiskusniji strani propagatori koji su se istakli delovanjem protiv Srbije.
Šta je suština državotvornog duha Srbije 1912. godine? To je ideja da se sva politika i svi resursi moraju potčiniti isključivo srpskim državnim i nacionalnim interesima.
Šetnja zahvalnosti u Beogradu u organizaciji Dveri
Zapadne sile su i 1912. imale suprotstavljene interese sa Srbijom i bile protiv oslobađanja Kosova. I normalno je da zapadne sile vode računa o svojim interesima. Ali to nije sprečilo Srbiju da rukovođena svojim nacionalnim interesima, protivno volji zapadnih sila, proširi svoje granice. To je bilo moguće samo zato što je postojao državotvorni duh koji jasno raspoznaje da je jedini cilj Srbije da brine o vlastitim nacionalnim interesima.
Srbija je 1912. godine mogla sasvim izvesno da dobije mnogo veće povlastice od Austrougarske nego što to danas dobija od EU, da je pristala da žrtvuje svoje državne interese zarad državnih interesa Austrougarske. Ali kada je državotvorni duh jak i u usponu, onda nema kolebanja i nema trgovine sa državnim interesima.
Šta je suština državne politike Srbije 2012. godine? Pre svega, to je i dalje ideja da bi Srbija trebalo da postane članica Evropske unije. Drugim rečima, sam državni cilj je izvan nas, cilj je da budemo nešto drugo, a ne da budemo samo Srbija. Kako se izoštrava i postaje sve grublja i neprijatnija politika Brisela da Srbiji otme Kosovo, u ogoljenoj formi se ispostavlja da su interesi EU i interesi Srbije direktno suprotstavljeni. Oni bi da nam otmu Kosovo, a mi bismo po prirodi stvari da ga sačuvamo.
Kumanovska bitka
Pri tom Brisel dobro zna da politika otimanja Kosova može biti uspešna samo ako se u Srbiji potre duh državotvorne politike. Ako se umesto njega trajno uspostavi politika koja za svoj cilj ima zadovoljenje međunarodnih interesa koji zamenjuju vođenje računa isključivo o interesima srpskog naroda. Kao i što obrnuto, jačanje državotvorne politike omogućava da se na duže staze zaštite i odbrane nacionalni interesi.
Zamislimo da je Srbija na svojoj državnoj zastavi 1912. godine ispisala neku parolu sličnu savremenoj besmislici da EU nema alternativu. Ne samo da ne bi bilo oslobođeno ili kako je srpska vojska govorila - osvećeno Kosovo, nego je pravo pitanje da li bi tadašnja Srbija uopšte opstala. Zdrav instinkt naroda i države da prepozna jednostavnu istinu da neprijatelj srpskih interesa, ma kako slatkorečiv bio, ne može postati prijatelj Srbije, nepogrešivo je rukovodio Srbijom 1912. godine.
Zato je danas najvažnije i presudno pitanje: kako se vratiti sebi i našim nacionalnm interesima i otrgnuti se iluzija i zabluda o Evropskoj uniji, odnosno stavu da je cilj državne politike izvan same Srbije.
Ako su zapadne sile, iz njima svojstvenog hira, naumile da na Stogodišnjicu oslobođenja Kosova privole i nateraju Srbiju da od Kosova napravi "dobrog suseda", to zaista zahteva dostojan odgovor. A dostojan odgovor je moguć ako se dobro zagledamo u karakter naših predaka i ako razumemo 1912. godinu.
Ako razumemo da Srbiju može da sačuva i unapredi samo duh državotvorne politike, politike koja sve podređuje Srbiji, i jednom zauvek kažemo ćao ili zbogom zavodljivoj i isto toliko pogubnoj politici da Brisel bude tutor (nad) interesima srpskog naroda.
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, Vojska Srbije
Nastavak na Vesti-online.com...










