Izvor: KMnovine.com, 17.Apr.2016, 20:44   (ažurirano 02.Apr.2020.)

''Rešenje je u nastavku življenja sa mitom Kosova''

Roman Veljka Bojića Princ je jedan ogroman projekat, koji ima decidan projektni zadatak: Kako se mali narodi mogu oduprijeti od najjačim na svijetu?


   

   





Rješavajući ga on razvija više elaborata i spaja u tezu mita. Naglašava: Na jednoj strani probrani porobitelji, a na drugoj sama Srbija, kao spartanski borac u bojnoj liniji, prima smrtonosne udarce i od toga raste u očima >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << svijeta, i postavlja tezu: Srbi po drugi put u istoriji doživljavaju svoj biblijski potop. Narod je zatečen, ne vidi neprijatelja kojemu on nije neprijatelj, koji se ni na koji način nije sučelio s njim, izuzev što im je zajedničko nebo, nebeskog naroda i bomba iz neba. Ljudi su zaplašeni svjedočeći uništavanju Srba i Srbije, a ne borbe za Kosovo, malodušnost ophrvava: Pobijediti najmoćniji vojni savez u istoriji čovječanstva može biti samo iluzija i zavaravanje, ali čini nam čast i da izgubimo. Oni su se više od nas prepali, riječi su vlastodržaca, koji su nedorasli vremenu i ratovima koje su vodili i gubili. A opozicija? Bilo je tu desetak političara koji su napadali onog na vlasti, misleći stalno gdje da sebi podignu spomenik kad obore tiranina. Prema zamisli tog spomenika u njihovim glavama, moglo se očekivati da ni oni neće biti ništa manji tirani.

Dakle, sve je propalo, pa ipak, izlaza mora biti. Gdje je? U mitu Kosova i princa Lazara, cara Lazara, koji je pri izboru carstva, za radi plemena svoga, odabrao carstvo nebesko. On se mora dozvati, jedino on, Princ, može spasiti Srbe na gazu Potopa. Karakteri se u vatri iskivaju, jer: Nikada dobre namjere ne ostanu nekažnjene.

Među narod idu mislioci, koji kroz reportaže ili dramske predstave objašnjavaju i pojašnjavaju pojavu: U vremenu informativne kulture elita više ne čini krem društva, već gomila koja se izdaje za elitu i to je pop-kultura. Iz njenih klijeti izlaze zastavnici nasilja na suverenu zemlju.

Agresor koji smrt sije iz neba, i koji je neprijateljski i ne zna zašto: To ti je svijet koji je napustio grčku mudrost i nije prihvatio hrišćansko ispunjenje nade, pa luta, tamni, ubija i svakakva zla čini, jer ni u čemu nema oslonca. Ali: Ugroženi samac u sukobu sa svijetom ne smije izgubiti vjeru u sebe. To je nova ljudska drama. Izrodio se i uneredio slobodan svijet: 

Liberalizam je davno otkrio svoje lice u laži i demagogiji, cilj opravdava sredstvo, a ne u kulturi i istini. Nacista je bio ohol i nadmen, a NATO maliciozni cinik i beskičmenjak. Prvi su htjeli jednoobrazni lik natčovjeka, a drugi jednoobrazno društvo – globalizam, zaboravljajući da se komuniza mraspadao na tim krhotinama.

Srbija je na sve strane grobnica i ruševina od neprijatelja bez neprijatelja, nebeski narod je bez carstva zemaljskog: Ovo nije zemlja – ovo je komad neba, zavapiće pisac i objasniti: Očekivali smo da će nam istorija biti pravednija, jer nam je mnogo dugovala, ali ne: Istorija je pulsirala zadnje dane vijeka i bila ponižena kao drolja. U odbrani napadnutog naroda nije moglo biti realne odbrane, i moralo se još jednom na Kosovu potražiti spasenje u legendi, i onda su se sve nade obrušile na Princa, koji mora doći i mesijski izvesti svoje pleme.


   
I kada su sve gubili, Kosovo je spasavalo i vaskrsavalo srpske vojnike!        


Nemoguće je preživjeti realnostima, jer: Smak svijeta neće biti zbog raspada planete, već zbog raspada morala i kulture, kaže Veljko Bojić i podsjeća na činjenicu: Koliko više stradavamo i ginemo, sve nas više grde iz svijeta, kao da ih muči osjećaj krivice.

Psihologija zločina uvijek se po nečem iznenadi. I žrtva i napadač su krajputaši uzvišenih tonova: U ovom sukobu, agresor je sve mizerije glorifikovao i na tome gradi slavu, koja je lažna, zločinačka...

U odbrani Srbije bilo je do sada neviđenih barikada, naročito su orginalni masovni koncerti na trgovima ispod kiše granata, ili odbrana mostova svenarodnom šetnjom, te masovnim kitama targeta i parola: Svi smo cilj. Pa ipak, čak i uz sposobnu vojnu odbranu, odbrane nije bilo, jer nikad prije nije ni bilo takvog rata, i projektant romana Princ je na mukama: 

Traži se ideja koja ima moć vaskrsenja. To je sve.



***

Kao što je i moralo biti, bez obzira što je Zapad istresao desetak puta više bomba nego je mislio da će mu trebati, on je obavio što je naumio, likuje, ne baš koliko je bio planirao, a pisac ga i dalje vidi jadnikom, jer mu ne vidi uzvišenost morala: Nešto u poraženom pobjeđuje pobjednika, kojeg sila ne može da odbrani. Zraci razuma teško da prodiru u pomućene pameti, premda su svjesni teškog moralnog poraza. Svjetski poredak kroz instituciju Ujedinih nacija ovim činom je srušen, tvrdi Veljko Bojić i obrazlaže:



   
Veljko Bojić 2001.        
Pogledaj moćni Zapad. Šta oni mogu moralno, poslije ovoga reći. Antički čovjek je mučio muku da se usavrši i nađe savršen model, savršeno društvo, dok moderni čovjek traži savršeno oružje, savršene bombe, savršene mine, savršene paklene mašine, koje će što više ljudi poubijati. Čime se to može preduprijediti, ograničiti suverljivost, pohlepu, laž, mržnju, osvetoljubivost – tu psihologiju jačeg i aroganciju nadčovjeka, zasnovanu na bezakonju.

Muka je vidjeti čovjeka u vlastitom pepelu uzbuđenja gdje više neće biti ognja“, kaže pisac i dodaje: „Mi smo se već oduprli riječju, pjesmom, vjerom i moralom i mi smo pobjednici u značenju carstva nebeskog i vječnih principa. Mi smo pobjednici. Nacionalnim identitet se potvrdio kroz ono što smo rekli, a on na kraju pobjeđuje...


Pa ipak, pri kraju romana stiče se utisak da je i pisac posustao, da i njegove lađe tonu, iako se on ne predaje: Borba između nagona globalista i našeg duha privedena je kraju. Mi moramo umrijeti ako vam je stalo da pobijedite.

Zaključuje: Treba i logiku ovog stradanja poštovati koliko i logiku umiranja. I onda vraćanje na početnu ideju: Treba svi da mislimo na ideju koja će pokrenuti buduće naraštaje. Rješenje je u nastavku življenja sa mitom Kosova i traženja veze sa Princom, koji ne može omanuti, i pojaviće se u neka bolja vremena, kada će još jedna carevina opijena moćima otići u nemoć. Tada će se samo reći:


Ustanite, kad vam kažem, bili živi ili mrtvi, ustanite! Sada vam je sve moguće, jer se i vaš Princ zove Lazar, kao onaj što ga Spasitelj podiže iz groba. To je čovjek koji je bio u smrti i vratio se nazad, ustanite, kada vam kažem! Pisac to buduće vrijeme već vidi i dočarava ga: Sav prostor se zasijao, pun veličanstvenog trenutka i zablistao vječnošću kako je i proricano - dolazi Princ!

Dolazi Princ, kažem vam!




odlomak iz knjige Danila Marića,
"VELjKO BOJIĆ prećutani umjetnik"
Izdanje - Šarlot 2008.


Izvor: KM Novine    :: © 2014 - 2016 ::    Hvala na interesovanju





Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na KMnovine.com...