Ramuš Haradinaj i ostali oslobođeni u Haškom Trinubalu

Izvor: Vostok.rs, 29.Nov.2012, 10:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ramuš Haradinaj i ostali oslobođeni u Haškom Trinubalu

29.11.2012. -

Ramuš Haradinaj i ostali su danas oslobođeni svih optužbi pred Haškim tribunalom u Hagu.

Činilo bi se, šta može da bude jasnije od slučaja Ramuša Haradinaja? O njemu su pisale novine čitavog sveta. Sada ga nazivaju političarem. A ranije je bio poznat kao lider kosovskih terorista, koji je izvršio masovna perfidna ubistva Srba, Roma i neposlušnih Albanaca.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Vostok.rs <<
Njegova biografija je standardna za Albanca sa Kosova. Rođen je 1968. godine u Metohiji, sa 20 godina emigrirao je u Švajcarsku, radio je kao čuvar u noćnim klubovima. U Prištinu se vratio 1990. godine, kako bi učestvovao u albanskim demonstracijama, bio je uhapšen, bežao je iz zatvora i sakrio se u Švajcarskoj, gde se pridružio „albanskoj stvari“, stupivši u Narodni pokret Kosova. Zatim je prešao u Albaniju, počeo da se sprema za rat, prošao diverziono-terorističku pripremu u kampu terorista, sam formirao slične kampove. Haradinaj je poznat po tome što je formirao odred Crni orlovi (ubijali su, mučili ljude, rušili pravoslavne crkve), bavio se švercom oružja za Kosovo. On je jedan od najsurovijih terorista: pod njegovim rukovodstvom za dve godine bilo je ubijeno više od 300 osoba, a oteto više od 400, za vreme agresije 1999. godine aktivno je pomagao NATO-u, korigujući avionske napade sa zemlje. Omiljeno mučenje Haradinaja bilo je vezivanje nagih ljudi bodljikavom žicom.

Posle 1999. godine Haradinaj, vatreni pristalica Velike Albanije, dao se u politiku, napravio stranku pod nazivom Alijansa za budućnost Kosova. Posle izbora 2004. godine postao je "premijer".

Vlasti Beograda pokrenule su protiv Haradinaja 108 krivičnih dela za ubistva i terorizam. U martu 2005. godine Tribunal u Hagu pokrenuo je protiv njega optužnicu od 37 tačaka. 17 njih kvalifikovano je kao zločin protiv čovečnosti i 20 koa kršenje zakona običaja i vođenja rata. On je bio optužen za nezakonita hapšenja, nasilnu deportaciju ljudi, uništavanje imovine, žestoko obraćanje sa zatvorenicima, batinjanje, silovanje i ubistva. Po drugim podacima Haradinaj se tereti i za šverc oružja (između ostalog u Makedoniju), narkotika, zlata i ukradenih automobila. Ramuša Haradinaja nisu uhapsili, u Hag je stigao dobrovoljno, uveren da će se ubrzo vratiti. Na aerodromu ga je pratio šef UNMIK-a, obraćajući mu se rečima „dragi prijatelju“. Za vreme suđenja bivši teroristički komandir je bio toliko uveren da će ga osloboditi, da je odustao da poziva u sud svedoke odbrane.

Za Albance Ramuš Haradinaj je bio heroj, o njemu su pevali pesme. U jednoj od njih pod nazivom Komandir Haradinaj nazivaju ga oslobodiocem Kosova. Vlasti Kosova su se založile za svog heroja, urgirale pred Tribunalom, molile da ga puste pre suđenja, pružajući mu neophodne garancije. Za njegovu odbranu bilo je sakupljeno 7 miliona evra. Bez obzira na težinu optužbe, teroristu su oslobodili pre izricanja presude za „saradnju i primerno ponašanje“, dozvolivši mu čak da se bavi politikom.

Konačna odluka Tribunala u aprilu 2008. bila je skandalozna: Ramuš Haradinaj je bio oslobođen i proglašen nevinim po svim tačkama optužnice pokrenute protiv njega, mada su tužioci tražili za njega 25 godina zatvora. Sudije su objavile blagost presude nedovoljnom dokaznom bazom, mjer mnogi koji su čak govorili u Tribunalu kasnije su povukli svoje reči. Deset važnih svedoka bilo je nađeno mrtvim, što je postalo nedvosmisleno upozorenje za ostale (kasnije su se pojavili podaci da je oko 30 svedoka i članova njihovih porodica ubijeno u vreme od 1999. do 2011. godine).

Tribunalu je bilo teško da pronađe svedoke Haradinajevih zločina. Sa jedne strane, za mnoge on je bio idol, a sa druge potencijalni svedoci su se plašili za sebe i za svoje porodice. I ne uzalud. Tako je na primer u Crnoj Gori bio ubijen rom Kujtim Beriša, Ramušev sused, koji je posmatrao svakodnevna zverstva Haradinajevih terorista. Mučili su i ubijali svakog na koga Ramuš pokaže prstom. Istina, Beriša je stigao da ostavi svoja svedočenja Tribunalu. On je rekao kako je 1997. godine Haradinaj dovezao u opštinu Dečani veliku količinu oružja, kako je po okolnim selima nasilno mobilisao Albance u redove OVK, kako je mučio stotine Srba, roma i Albanaca, kakva mučenja je za njih smišljao. Nemačka obaveštajna služba smatra Ramuša Haradinaja ocem mafijaškog klana koji se bavio reketom, švercom benzina, cigareta, narkotika, ljudi i oružja, „podelom“ humanitarne pomoći na Kosovu. Sada on drži pod kontrolom jednu od tri kriminalnih zona pokrajine. Njegov klan osigurava isporuku narkotika u Evropu. Ali Hag nije smatrao da je potrebno koristiti podatke nemačkih specijalnih službi.

Tužilaštvo, ma kako bilo čudno, uložilo je žalbu na presudu već u julu 2010. godine. Tribunal je ukinuo oslobađajuću presudu povodom Haradinajevog slučaja i slučaja još dvojice terorista tobože zbog ozbiljnih prekršaja u sudskom postupku i obnovio je razmatranje slučaja po 6 tačaka. One se tiču zločina protiv Srba, Roma i Albanaca, koji su držani u logoru u selu Jablanica u periodu od marta do septembra 1998. godine. U revidiranoj optužnici nema tačke o zločinima protiv čovečnosti, njih optužuju samo za kršenje zakona i običaja vođenja rata.

I ovaj sudski proces približio se kraju. Advokati su zasnovali svoju odbranu po principu: da, zločini su postojali, ali kakve veze sa tim ima Ramuš Haradinaj? I proces, i odbrana su tekli lako, pošto smanjenje tačka optužnice nije dozvolilo da se pokrene pitanje crne transplantologije, genocida, ubistava Srba, Roma i Albanaca van zidova logora. Osim toga, mnogi važni svedoci su bili ubijeni ili odbili da svedoče, nove je bilo teško naći. Niko nije sumnjao da će se Haradinaj uskoro naći na slobodi. Hašim Tači mu je već ponudio mesto premijera, kada sam on postane predsednik. U završnoj reči advokat Ben Emirson je uzdizao pozitivne crte svog štićenika: blagorodstvo, učtivost, civilizovanost, protivljenje nasilju. Sud je sam navodio odbranu na take komentare, kada je podvlačio da Haradinaj na Kosovu faktički ima status Boga.

Događaji oko Haradinaja pokazuju da međunarodno pravo sa datim pitanjem nema nikakve veze. Radi se o tome ko te štiti. Albanci imaju visokog pokrovitelja u liku SAD, koje vrše pritisak na Tribunal, sudije i tužioce, smatrajući da na to imaju pravo: jer upravo oni su inicirali njegovo stvaranje, podržavaju ga materijalno. Faktički u srcu Evrope deluje sud koji nikome nije potčinjen, u suštini privatan, u službi uske grupe lica. na kraju slika treba da bude onakva kakvu su je naslikali u Vašingtonu: niko od onih koji su ratovali protiv Srba nije izvršio zločine, naprotiv, Srbi predvođeni bandom zločinaca (Slobodan Milošević, general Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Milan Martić i drugi) pokrenuli su sve ratove na teritoriji bivše Jugoslavije, hteli su da zauzmu Sloveniju i Hrvatsku, okupiraju bosnu, unište Albance na Kosovu, stvore Veliku Srbiju. Zato iz Hrvatske Srbe nisu prognali, sa aviona nisu gađali. sela nisu spaljivali, u Bosni su samo Srbi ubijali nevine muslimane i Hrvate, na Kosovu 1997.1998. godine zverstva je činila samo jugoslovenska armija. Albanci su nevine žrtve dugogodišnjeg nasilja Srba, koji treba da ostanu u narodnom sećanju kao čisti borci za slobodu visokih ideala, koji zaslužuju potpunu nezavisnost. Tada i agresija NATO-a protiv Jugoslavije uopšte nije agresija, već pravedno kažnjavanje krivca. Spaljeni spomenici pravoslavne kulture, stotine hiljada žrtava među civilima se ne uklapaju u taj scenario, zato ih sud jednostavno ignoriše. Sada postaje jasno zašto je Ramuš Haradinaj sve godine koliko je trajala istraga proveo na slobodi, a Vojislav Šešelj, koji uopšte nije učestvovao u vojnim dejstvima, već 9 godina sedi u zatvoru, gde ne znaju šta da mu pripišu; zašto nije priznata krivica hrvatskog generala Ante Gotovine za ubistva Srba u Krajini 1995. godine, a Srbin Milan Martić izdržava kaznu za jednu granatu bačenu na Zagreb; zašto su osuđena samo četiri srpska predsednika i ni jedan drugi, mada muslimani, Hrvati i Albanci su takođe imali predsednike. Ovaj niz se može nastaviti.

Danas, 29.11.2012. godine Ramuš Haradinaj je oslobođen svih optužbi.

Nastavak na Vostok.rs...






Povezane vesti

Od noćnog izbacivača do premijera

Izvor: B92, 29.Nov.2012

Beograd -- Ko je zapravo Ramuš Haradinaj - čovek čije je oslobađanje danas još jednom uzdrmalo naš region?..Albanac, po verskoj opredeljenosti musliman, rođen je pre 44 godine u selu Glođane, u opštini Dečani. Ipak, nije sve vreme bio u zemlji. Jugoslaviju je 1989. napustio pod lažnim imenom...

Nastavak na B92...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vostok.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vostok.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.