Izvor: Danas, 12.Maj.2015, 11:18 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Priča o Srbima koja nije protiv Albanaca
P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: "YHelvetica"; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 10pt; }
- Na Kosovu, uopšte u ovom regionu teško je ispričati priču o Srbima i
- Na Kosovu, uopšte u ovom regionu teško je ispričati priču o Srbima ili bilo kom >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << drugom narodu a da to na drugoj strani automatski ne bude shvaćeno da je protiv onih drugih. Zato mi je važno što je ovaj film uspeo da ispriča priču o Srbima koja nije protiv Albanaca. Nadam se da će on omogućiti da se na neki način približe različiti pogledi, a da u isto vreme i doprinese predstavljanju lepote srpske kulture i tradicije - tu mislim na posebnost darivanja, dobrodošlice, vezanosti, odanosti... Na kraju, moja želja je da pravim filmove za narod, a ne samo za intelektualce - kaže u razgovoru za Danas rediteljka Sonja Bertuči, gost Beldoksa. NJen prvi dugometražni film "Stranac iznutra", jedan od tri dokumentarca sa kosovskom tematikom na ovogodišnjem festivalu, preksinoć je imao svetsku premijeru u Kulturnom centru Beograda.
Sonja Bertuči rođena je u Parizu, otac joj je Francuz, majka Srpkinja. Poslednjih 15 godina živi u SAD, gde se školovala na više univerziteta i gde radi kao rediteljka dokumentarnih filmova i naučnica. Završila je studije francuske književnosti, ima diplomu za film i video Kalifornijskog univerziteta za umetnost, na Berkliju je doktorirala sa temom "Prust i Godar kroz prizmu intermedijalnosti". Do sada se bavila kratkim metrom, a kritičari u njenim radovima ističu "poetsko-eksperimentalni pristup i fokusiranje na pitanje prolaznosti, tuge i gubitka, bitke za lični i opstanak zajednice u mreži savremenih geopolitičkih događanja".
"Stranac iznutra" je filmska dokumentarna priča o putovanju autorke preko celog Kosova i Metohije do Koleleča, sela u Kosovskom Pomoravlju iz kog potiče njena majka. O životu na KiM svedoči kroz pisma-dnevnike upućena mladoj prijateljici Kristini i priče ljudi Srba i Albanaca koje na tom putu sreće, kao rođaka koje nije videla od detinjstva.
- Naš ugao nije bio da se neko okrivi i da svedočimo o patnji. Naravno, nisam ni protiv toga, ali smo želeli film koji će doneti drugačiji pogled. Za mene je to važno, jer živim u Americi, gde je, treba reći, bilo perioda kada mi je bilo teško da kažem da mi je majka Srpkinja, jer su Srbi bili demonizovani kao "loši momci". Kako da na to odgovorite i kako da negirate. Zato sam želela da pokažem život Srba na Kosovu, da je reč o neverovatnim ljudima i kulturi, bar kako ih ja poznajem, kako bi se razbio kliše koji dolazi sa TV ekrana - objašnjava Sonja Bertuči.
Ovaj film snimljen 2012, na čijoj je montaži radila do juna 2014, i u kome koristi muziku grupe Belo platno, sa čijim članicama se u međuvremenu sprijateljila, pretpremijerno je prikazan u pozorištu "RedCat" u Los Anđelesu.
- Tamo je došlo mnogo ljudi koji zapravo ništa ne znaju o Srbiji, Kosovu, ratu ili bilo čemu u vezi sa tim, ali im se film dopao. LJudi nemaju često priliku da vide kako drugi ljudi žive, njihovu tradiciju i kulturu. Volela bih da se "Stranac iznutra" prikaže i SAD i na Kosovu. Postoje predlozi i da se skraćena 55-minutna verzija emituje ovde na Studiju B - kaže sagovornica Danasa.
Prema njenim rečima, film je u celosti produciran i montiran u SAD, a uprkos mogućnosti za gostovanje na mnogobrojnim festivalima, preovladala je njena želja da najpre bude prikazan u Srbiji.
- Pred premijeru bila sam napeta, jer nisam znala šta da očekujem, kako će publika, uključujući i moje roditelje, da reaguje. Mnogo mi znači to što su mi ljudi posle filma prilazili dirnuti, sa suzama u očima i što su komentarisali ono što su gledali. A i moj otac me je prvi put pohvalio za dobro urađen posao. Za mene je sve to bilo veoma emotivno - kaže o beogradskoj premijeri Sonja Bertuči.
Budućnost iz šolje
Na pitanje zbog čega sve žene u njenom filmu - i Srpkinje i Albanke - proriču budućnost "gledanjem u šolju", Sonja Bertuči odgovara da je "želela da pokaže da Srbi i Albanci imaju sličnu tradiciju, običaje, svoju magiju kroz koju gledaju na život". Ističe da su sve njene sagovornice slikane na isti način, iz istog ugla, ali da je najzabavnije ono što su one videle "u šoljama iznutra".
Situacije
Sonja Bertuči i producent filma Gabriel Trop, sa kojim je došla u Beograd, pričaju da je samo snimanje na terenu bilo veoma uzbudljivo i da su mnogo toga naučili o KiM, uključujući i razlike u mentalitetu i životu Srba zavisno od toga u kom su delu Kosova. Najšokantnije utiske kažu da nose iz Peći, a kao jednu od interesantnijih priča ističu onu o srpsko-albanskom bračnom paru u jednom selu, koji nije dozvolio da ih snime. "Moj problem bio je što ne govorim srpski jezik, ali ga sad učim. U početku su svi bili malo napeti, nisu znali šta radim, pa je bilo čudnih situacija", kaže Sonja Bertuči.
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija





