Jerusalimska soba na Kosovu

Izvor: Vesti-online.com, 11.Mar.2012, 15:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Jerusalimska soba na Kosovu

Golema Oča, najomiljenije selo cara Dušana Silnog, još u srednjem veku sa 24 crkve, tri manastira i trgom svojstvenim velikim prestonicama ponosila se nazivom Mali Jerusalim.

Danas u jednom od najstarijih naselja u Metohiji, koje je u 12. veku Stefan Nemanja priložio manastiru Hilandar, a njegovi naslednici uvećavali hočanski metoh, oko 500 meštana bolje nego muzejski kustosi čuva tradiciju i brine se o kulturnom nasleđu i 13 sačuvanih crkava.

Ne treba daleko >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << zakoračiti da bi dah zastao. Hadži-Simina kuća od ćerpiča građena 1830. godine usred Velike Hoče, čardak sa divnim malenim drvenim prozorima, tako dobro očuvan za tren oka dočara ulice i raskošne dvore srednjovekovnog Prizrena. Najveća dragocenost Hadži-Simine kuće je Jerusalimska soba.

O kući na sprat zdušno se brine već pet generacija Spasića. Miloš Spasić rado dočekuje goste i ponosno prepričava porodičnu istoriju. Jerusalimsku sobu opremio je Hadži-Sima po povratku sa hadžiluka iz Svetog grada, gde je 1865. sa trojicom sinova otišao da se pokloni Hristovom grobu.

Iz Jerusalima je doneo sedefne krstove i sveće, kao i čašu iz koje domaćin Miloš Spasić i danas 19. decembra diže slavu i pije u čast Svetog Nikole. Najvažniji detalj besprekorno nameštene sobe, optočene drvenom filigranskom rezbarijom, jeste hodočasnička ikona, svedočanstvo istorije Svetog grada sa nekoliko stotina oslikanih svetaca. Kraj Hrista koji blagosilja visi kandilo vrhunskog juvelirskog rada koje se i danas pali u kući.

- Kandilo je prizrenski rad. Pradeda ga je kupio u povratku sa hadžiluka i identično je kandilu u Visokim Dečanima. I ono i ikona su iz istog perioda, kao i ikona svetog Trifuna koji se posebno slavi u našem kraju. Deda je doneo dve takve ikone, ali je

Na stolu Jerusalimske sobe, preko hekleraja koji blistavobelim održava Zorica Spasić, stoji debela knjiga kostiju. U njoj milion reči zahvalnosti porodici koja čuva svoju istoriju i tradiciju jednog naroda.

- Da li mi verujete, imam 45 godina i nikada nisam spavao ovde. Ovo je gostinska soba, i tako je to oduvek. A, za ovih 12 godina bilo je mnogo gostiju što iz Srbije, što iz inostranstva. I Nemaca, i Austrijanaca, Norvežana, Šveđana... Svi se dive koliko je lepo - priča Miloš.

jednu poklonio crkvi. Ovu lepu čašu koristimo samo za slavu i tada svaki gost iz nje pije vino. Pevamo Gospodu, a i najmlađem u porodici u čije se zdravlje pije - priča Miloš, koji je od smrti oca 1995. nasledio domaćinstvo porodice koja je oduvek bila čuvena u Metohiji.

Objasnio je kako se pradeda prezivao Nedeljković, a da su posle porodično prezime promenili u Spasić, i kako je Hadži Sima iz Jerusalima doneo i danas očuvanu "molitvu za bezdetne žene", koju su ručno pisali monasi na papiru širokom 25 i dugom dva metra. Miloš prepričava kako bi je verujuće žene obavile oko pasa i moleći se presvetoj Bogorodici začele.

Soba je za početak 19. veka pravljena gospodski. U njenom ćošku je kupatilo, tu je i masivna plava zemljana peć za grejanje, ali i mali kazan za vodu za kupanje i pranje ruku.

- I ova peć je pravljena kada je građena kuća. Deda je putujući negde usput video taj stil, i po povratku naložio da se ovako nešto napravi. I danas može da radi - priča naš domaćin.

Pokazujući još i diplomu koju je njegov deca Sima Spasić dobio u Sarajevu 1934. godine za izložbu voća, kao i ikone koje su njegova deca 21-godišnji Sima i 18-godišnja Jelena donela sa putovanja po svetu.

- Ima dosta ikona iz Rusije jer mi ćerka peva u Kosovskim božurima kod Ivane Žigon - pokazuje Miloš na policu iznad starinskih ormara za posteljinu. - Svu ovu drvenariju održavamo samo lakom i sandolinom. Ništa na kući nije rađeno. Značilo bi nam ako bi neko pomogao da se ovako održi. Eto, pet generacija ovo čuvamo, pa se nadam da će moji potomci nastaviti.

Miloš Spasić priča da su mu najteži dani bili kada je 1999. trebalo da odluči da li da ostanu pod NATO bombama ili da napuste kuću.

- Hoćemo li ili nećemo? Pa, sakupljaj ikone, pa ih ostavljaj. Ali, hvala Bogu, možda nas je i on zadržao da ne odemo. Volja nas je održala. Ipak, do 2003. nisam verovao da će biti bolje. Tek tada počelo je da ide nabolje. Mada ni sada nije sigurno da se krećeš sam, ali hvala Bogu, od 1999. do sada nismo imali problema sa Albancima - priča Miloš.

On i njegova supruga 41-godišnja Zorica radili su u Orvinu, nekada velikoj i važnoj fabrici za taj vinogradarski grad. Sada žive od minimalca od 11.000 dinara i malo baštice.

- Najteže je za posao. Ne samo za mene, nego za 90 odsto njih u selu. Polako,

U porodici Spasić se decenijama, bez obzira na političke prilike, čuvao rodoslov dinastije Karađorđevića. I danas na je okačen na zidu.

- Ne znam tačno kada je otac ovo nabavio i gde. Ali, kada nas je kraljević Tomislav Karađorđević posetio na Uskrs 1994. godine, baš u ovoj sobi otac mu je poklonio sliku njegovog oca kralja Aleksandra Karađorđevića i kraljice Marije. Bio je oduševljen - kaže Miloš Spasić.

polako, premišljaju se, pa prelome, pakuju stvari i begaj! Stvarno teško živimo. Nemaš gde da radiš, a to što proizvedeš, nemaš gde da prodaš. Eto, pravimo neku malu količinu vina i rakije za sebe. Možda bi i prodao nešto, ali izbegavaš, jer je komplikovano - te trebaju jedni papiri za albansku carinu, te druga dokumenta za srpsku carinu. Ali i sin i ćerka se školuju u Mitrovici, a država neće da pusti u dom studente džabe, nego traži pare. Tako, nešto na kraju moraš da prodaš - zaključuje Miloš Spasić.

Svestan je da njegovu decu čeka neizvesna budućnost.

- Uuuuh! Najsrećniji bih bio kada bi ostali ovde. Biće mi žao! Biće mi veoma žao da ova naša kuća ostane prazna, da niko ne ostane, ali ako završi fakultet i ne nađu posao, šta da rade? Jedni za drugim će otići, tako će se i selo gasiti. Eto, pre rata je ovde živelo oko 1.300 ljudi, a sada tek 500. Ne bih o politici, ali, nešto i ova naša država treba da uradi. Treba i predsednik da zna da s omladinom polako ode i naše selo.
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na Vesti-online.com...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vesti-online.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vesti-online.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.