Izvor: Politika, 05.Sep.2014, 11:36 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Baci pušku
Klaudija Šifer albanske političke scene na Kosovu, zamenica premijera u Prištini, gospođa Edita Tahiri založila se pre nekoliko dana za „mentalnu reformu” srpskog društva, valjda i cele srpske nacije. Povod za taj njen javni apel upućen građanima Srbije bila je izjava premijera Srbije Aleksandra Vučića kako srpski policajci i žandarmi u Kopnenoj zoni bezbednosti neće više deset puta pozivati „goste sa Kosova” da bace pušku, kao što je to bilo prilikom nedavnog slučaja kada >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << je ubijen, odnosno poginuo, pripadnik srpske žandarmerije Stevan Sinđelić. Kako je srpska strana najavila da će ubuduće procedura pozivanja da se baci puška biti i podzakonskim aktima skraćena, to se gospođa Tahiri sada i javno jako zabrinula.
Naime, ona se verovatno pribojava da će neki srpski policajac, ili žandarm u Kopnenoj zoni bezbednosti, „goste sa Kosova”, koji se zateknu u krađi naše šume, ili nekih drugih stvari, pozivati samo jednom da bace pušku. Gospođa Tahiri to smatra „kršenjem dobrosusedskih odnosa i kršenjem Briselskog sporazuma o slobodnoj cirkulaciji ljudi, robe i ideja”.
To bi prema njoj značilo da kada kradljivci stoke, šume, ili nekih drugih stvari pređu administrativnu liniju između Kosova i centralne Srbije, i još su usput naoružani „kalašnjikovima“, treba da od srpske strane budu tretirani kao dobrodošli gosti, koji su eto stigli u kopnenu zonu bezbednosti kod nas da malo šenluče i usput naseku nešto drva. Ide zima, a deca treba da se greju. Pa da ih poslužimo kafom i rahatlukom...
Zato bi svim tim tako naoružanim i dragim gostima prvo trebalo uputiti upozorenje da stanu, zatim krajnje ljubazno da ih zamolimo da prime naše pismeno upozorenje da to što rade nije u redu, jer nije evropski krasti tuđu šumu i stoku, pa ako pristanu da prime to pismeno upozorenje, odnosno molbu, kao drugi korak treba ih opet zamoliti da odlože oružje. Ne da bace pušku, to je pregruba naredba i zvuči onako preteće i militaristički, uostalom to vređa muško i vojničko dostojanstvo konjokradica i šumokradica. Osim toga i nije u duhu slobodne cirkulacije ljudi i ideja na evropskim i ovim područjima, a i ne uklapa se u „mentalne reforme” koje nam tako velikodušno nudi, takoreći zahteva, gospođa Edita Tahiri. Nije Srbija Divlji zapad gde se za krađu šume ili konja odmah pucalo i vešalo. A ne, mi smo civilizovana Evropa, a ono je bilo u Americi. Nekada.
Zapravo, kad bolje razmislim, ja znam zašto volim puške, ali ne znam šta gospođa Tahiri vidi u pištolju, ili pušci...
Miroslav Lazanski
objavljeno: 05.09.2014.
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija