Izvor: BujanovackiGlas.info, 07.Jan.2018, 02:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bujanovačke priče: Pričini mi se orao

Uz novembarske praznike godine 1968. šiptarski nacionalizam se pokazao u punom svetlu. Došlo je do velikih nereda na Kosmetu, javno na tribinama proklamovane je odvajanje Kosova i njegovo pripajanje Albaniji. Po davno skrojenim planovima cilj albanskih separatista bio je Bujanovac, njegovo osvajanje i prisvajanje.
I bez zakonskog uporišta, vrhovna vlast je dozvolila da se na Kosmetu uz državnu zastavu i zastavu Republike Srbije može isticati i albanska zastava. Međutim, “to pravo” oni su primenili i na Bujanovac. Na svim javnim institucijama, uz zastavu Jugoslavije, našla se i zastava Albanije.
To je ogorčilo srpsko stanovništvo. Atmosfera je bila izuzetno napeta. Celokupno srpsko stanovništvo, energično je tražilo skidanje albanskih zastava, jer narodno pamćenje je govorilo da su baš pod tim zastavama u toku rata dva puta balisti opustošili grad. Na prilazima Bujanovcu dežurala je milicija, pristigla iz unutrašnjosti Srbije. Albanski živalj je takođe organizovano iščekivao razvoj događaja.
U grad su pristigli najviši politički rukovodioci sa Kosmeta: Đavid Nimani, Imer Pulja, Kolj Široka… U Opštinskom komitetu Partije držali su lekcije Bujanovčanima sa “ugrožavaju slobodu i ravnopravnost albanskom narodu…”
Na Bioskopu (na mestu današnjeg Doma kulture) upadljivo se viorila albanska zastava sa dvoglavim orlom. Policija nije dozvoljavala njeno sklanjanje…
U jednom trenutku, pred sumrak, pojavi se Mile Konatarević, konobar iz hotela sa lovačkom puškom, nanišani i dva puta opali u zastavu. Okupljena masa naroda aplauzom pozdravi Miletov čin. Međutim, milicija ga razoruža i umesto u zatvor povede u Opštinski komitet da objasni svoje postupke, pred vodećim političarima Bujanovca, Kosova, i Mile poče da objašnjava:
– Posluživao sam u hotelu goste, kad neko reče “A bre Mile ti si lovac, imaš pušku. Eno na bioskop se spustila neka ptičurina. Nikako ne mogu da je oteraju.” Ja se prihvatim puške, dođem do bioskopa, kad stvarno, valjda što slabo vidim, ili što je sumrak, učini mi se da na crvenom crepu stoji orlušina’. Opalim iz puške, a dalje znate…
Mile je ponosan na kaznu koju će mu kasnije sudija za prekršaje izreći zbog ovog dela.
U Bujanovcu, 1997. godine. – Dobrivoje Ostojić
Ukoliko bi čoveku iz Bujanovca oduzeo šalu i smeh, bilo bi kao da si hlebu oduzeo so ili jelu začin.
(BujanovačkiGlas)
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na BujanovackiGlas.info...






Povezane vesti

Bujanovačke priče: Grad oka mog

Izvor: BujanovackiGlas.info, 08.Jan.2018, 00:04

Doputovao sam iz Bosne u Bujanovac pred novembarske praznike godine 1960. Ko zna zbog čega i zašto, tek dobih poziv da prisustvujem svečanoj akademiji povodom Dana Republike. Po završenoj akademiji nađoh se na nekakvom improvizovanom koktelu, među vodećim političkim rukovodiocima grada. Sva pažnja...

Nastavak na BujanovackiGlas.info...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta BujanovackiGlas.info. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta BujanovackiGlas.info. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.