Izvor: Politika, 20.Jun.2010, 23:38 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Većina spavača, malo tragača
Tranziciona regionalna stvarnost, odnosno deset reformskih godina različito su se odrazile na pojedine lokalne sredine: dok su neke opštine koračale brže, većina je „prespavala” sistemsko-institucionalnu transformaciju privrednog sistema (neiskorišćeni preduslovi i izgubljeno vreme). Na samom reformskom startu 2001. sve opštine su >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << bile u obavezi da svojim programskim dokumentima definišu razvojne probleme i planski krenu u njihovu realizaciju, ali u većini slučajeva programi su doživljavani kao marketinški pamfleti bez ozbiljnijeg pristupa utvrđivanju urgentnih mera i strateških prioriteta. Neke opštine su shvatile neophodnost i značaj programsko-razvojnog dokumenta, kao polazišta za strateške investitore, institucije i sredstva ka bržem razvoju. „Ko prespava vreme setve, ne znoji se ni u vreme žetve”.
Da li opštine mogu i same više? Naravno! Prvi razvojni korak je da lokalne vlasti budu svesne faktora koji ih limitiraju i da ka tom segmentu usmere svoje napore. Stepen dostupnosti informacija, povezanost institucija po horizontali i vertikali obeležja su savremenog razvoja, tako da opština koja ne uspostavlja kontakte i ne trudi se da iskoristi zakonske i institucionalne mreže, i dalje će čekati ,,produženu ruku države”. Pozitivni primeri dinamičnog tranzicionog lokalnog privrednog rasta (Čajetina, Inđija, Arilje, Pećinci, Svilajnac, Jagodina, Kosjerić, Vrnjačka Banja, Vladimirci, Stara Pazova) rezultat su strateškog planiranja lokalnog razvoja i izgrađenosti institucija na lokalnom nivou koje direktno podstiču ekonomski rast. Preduzetna, razvojno orijentisana opština neprestano traga za potencijalnim investitorima, za novim mogućnostima ubrzanijeg razvoja. Naravno, primaran zadatak je kako povećati efikasnost lokalne samouprave u cilju atraktivnijeg ambijenta za investiranje. Opštine koje su reformisale način upravljanja, odnosno pripremile se za preduzetničku ulogu kroz profesionalizaciju rada, modernizaciju modela upravljanja i razvijanje efikasnijih metoda korišćenja razvojnih potencijala, postaju konkurentnije u privlačenju investicija, preduzetništvu, otvaranju novih radnih mesta, kreiranju privatno-javnih partnerstava. Jednom rečju, uspešnost nekih opština pokazuje da mogu mnogo i same, ukoliko usmere svoje napore pre svega ka:
– strateškom planiranju sopstvenog razvoja. Organizaciono, uspešne opštine formirale su posebne kancelarije (ili, odeljenja) za lokalni ekonomski razvoj u cilju definisanja konkretnih razvojnih projekata u skladu sa strateškim razvojnim planom opštine
– kreiranju privlačnog ambijenta za investiranje (jeftino građevinsko zemljište, oslobađanje od plaćanja svih lokalnih naknada na određeni broj godina, brzo i efikasno rešavanje zahteva investitora, brzo izdavanje svih neophodnih dozvola, posebni lokalni podsticaji kroz niže cene i naknade)
– obezbeđenju infrastrukturne opremljenosti neophodne za poslovanje (klasične i preduzetničke: biznis inkubatori, industrijske zone, privatno-javno partnerstvo, razni podsticaji)
– poboljšanju uslova života u opštini putem ulaganja u socijalnu i zdravstvenu zaštitu, školske i predškolske ustanove, kulturu, sportsku i rekreativnu ponudu i zaštitu i unapređenje životne sredine
– afirmaciji značaja obrazovanja i edukacije (u Inđiji je otvoren Opštinski centar za razvoj znanja koji je omogućio obuku radne snage za potrebe investitora)
– razvijanju društveno odgovornog poslovanja, kroz uključivanje privrednika i ostalih aktera u procesu donošenja odluka o razvojnim potrebama lokalne sredine (u Valjevu je formirana Kancelarija za povezivanje privrednika)
– kontinuiranoj modernizaciji lokalne administracije
Šta je opštinama najpotrebnije za brži razvoj? Svakako, na prvom mestu su znanje i veštine, odnosno kadrovi. Migraciona kretanja višeg obrazovnog kontingenta stanovništva ka razvijenim centrima dugoročno ostavljaju najteže posledice na lokalnom nivou. Lokalne administracije su i te kako svesne da će samo opštine sa najvišim standardima poslovanja, jednostavnim procedurama dobijanja dozvola, infrastrukturno opremljenim investicionim zonama, poreskim olakšicama biti konkurentne, kako u zemlji, tako i u regionu. Dobar primer je opština Lapovo koja jelokalnim podsticajima (jeftino građevinsko zemljište, oslobađanje od svih lokalnih taksa i naknada na rok od deset godina, brzo izdavanje dozvola za početak rada), uspela da privuče stranog investitora (austrijsku kompaniju Kronospan, lidera u proizvodnji pločastih materijala), čiji je dolazak privukao i druge velike strane investitore (Hodlmayer, Wacker Neuson, logistički centar iz Londona (DV oil) i domaće kompanije (Forma Ideale).
*Direktor Republičkog zavoda za razvoj
Edvard Jakopin
objavljeno: 21/06/2010













